Nakon praizvedbe u Muzeju vučedolske kulture u Vukovaru, u nedjelju je i na Međunarodnom glazbenom festivalu Dani Milka Kelemena u Slatini izvedena višestavačna vokalna interaktivna skladba sa scenskim elementima Dalibora Bukvića "Horizont - vučedolski misterij" za ženski zbor i soliste.

Program su izveli osječki Vokalni ansambl Brevis te solisti i ženski zbor Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku pod ravnanjem Antoanete Radočaj Jerković. Prilikom nastupa u Vukovaru autori projekta izrazili su želju da isti program izvedu i na drugim mjestima, što bi bio njihov doprinos suvremenoj i inovativnoj interpretaciji sadržaja kulturne baštine. Prigoda se ukazala već na Danima Milka Kelemena u Slatini, gdje su autor i izvođači za mjesto još jednog uprizorenja Bukvićeve skladbe suvremenog izričaja odabrali veliku, praznu halu bivše tvornice Gaj, čija je polumračna veličina pridonijela mističnosti doživljaja izvedbe. U predstavu su dramatski uklopljeni ulomci iz knjige "Kartografija ljubavi Dunavom" Helene Sablić Tomić, svjetlosni efekti, prirodni zvukovi vjetra, rijeka, životinja, i glasovi dvaju zborova osječkih vrsnih pjevačica poluskrivenih iza poluprozirnog platna na kome su projicirani videozapisi snimljeni posebno za tu glazbu. Sve to ostvarilo je ozračje mistične svevremenosti, čemu su pridonijeli i glas sopranistice Anje Pape i klavirska pratnja Davora Dedića.

Vokalni ansambl Brevis već godinama jedan je od najuglednijih hrvatskih pjevačkih zborova, što potvrđuju brojna priznanja i nagrade, umjetnički projekti i suradnje te koncertna gostovanja po cijelom svijetu. Malo se koji naš zbor može pohvaliti koncertnim nastupima u najprestižnijim svjetskim koncertnim dvoranama kao što su Carnegie Hall u New Yorku, Grand Philharmonic Hall u Sankt Peterburgu i Sydney Opera House u Sydneyu. Svojim uspješnim nastupima ansambl je na najbolji mogući način predstavio svoj Osijek i Hrvatsku u svijetu. Brevis i Antoaneta Radočaj Jerković pokazali su da mogu izuzetno uspješno glazbeno ostvariti i najzahtjevnije partiture i da se jednako dobro nose s glazbom različitih povijesnih razdoblja, a izvedbom Bukvićeva Horizonta pokazali su spremnost i za najsloženije suvremene glazbeno-scenske projekte.



- Inicijalnu ideju da napravimo koncert za prostor Vučedola počeli smo realizirati korištenjem elemenata koje su koristili stari Vučedolci, odnosno tri njima glavne stvari u spiritualnom smislu, a to su bili horizont, Sunce, i najpoznatije i najprepoznatljivije zviježđe Orion. I druge civilizacije u to vrijeme, prije oko 5000 godina (Sumerani, Egipćani, Hetiti), poštovale su začuđujući Orion i gledale u nebo promatrajući ga, tako da smo pokušali s tim prastarim pramotivima. To je bila inicijalna ideja, a glazbe nije inspirirana vučedolskom glazbom, jer ne znamo kakva je ona bila, možemo pretpostaviti da je bila nekakva pentatonika ili glazba kao u svih primitivnih zajednica, za koju možemo pretpostaviti kakva je bila. Zato se zapis više svodi na atmosferu, ambijent, koji podcrtava jednu možda mističnu, tajnovitu komponentu. Ovaj ambijent je super, i ja sam ugodno iznenađen. Mi smo htjeli halu, htjeli smo da bude što neurednija kako bi djelovala pomalo apokaliptično, pa da stvorimo ambijent koji će publiku odvesti u ta neka stara vremena - pojasnio nam je autor izvedenog djela Dalibor Bukvić.

Upitan kako bi nazvao formu svoga djela, autor Bukvić je rekao da je to malo i opera, malo scenska glazba, malo filmično, malo mistično, skladba kao cjelina, a opet sve to nije jednoznačno, nego je slojevito jer je mašti dopušteno da se razigra.