Objavljeno 2. listopada, 2022.
Cijelo prijepodne posjetitelji su u velikom broju pohodili omiljeno okupljalište u potrazi za antikvitetima
Kratki je pljusak oko podneva, koji je trajao samo nekoliko minuta, uspio rastjerati mnoštvo koje se okupilo u Perivoju kralja Držislava na tradicionalnom okupljanju prve subote u mjesecu, na Sajmu antikviteta, koji organizira tvrtka Osječki sajam, u suorganizaciji s Turističkom zajednicom grada Osijeka.
No cijelo prijepodne brojni Osječani, ali i posjetitelji grada na Dravi u velikom su broju pohodili to omiljeno okupljalište u potrazi za antikvitetima, po kojima je sajam najpoznatiji, ali jednako su traženi i popularni proizvodi domaćih obrtnika, OPG-ova i drugih. Iznenadio nas je dugačak red za fine langošice, koji se, kada smo ih i mi poželjeli kušati, protezao gotovo do Ulice kralja Zvonimira. I dok smo čekali u redu, kiša nas je otjerala ispod "Školjke", gdje su se skrili svi koji su i nakon pljuska pokušali pronaći nešto za sebe u tom nepresušnom vrelu starina, knjiga i brojnih drugih predmeta. Bogata gastroponuda, od slavonskih delicija, preko voća, sve do kurtoš kolača, čiji je miris cimeta dominirao Perivojem, druženje s prijateljima ili šetnja kroz parkove, koji su ovog vikenda bila prepuni djece koja su sudjelovala u brojnim aktivnostima ovogodišnjeg izdanja HeadOnEasta, unatoč preranom završetku bili su dovoljan povod da još jednu prvu subotu u mjesecu provedemo u Perivoju kralja Držislava.
- Od kada se Sajam prvi put održao, u Tvrđi, mislim da smo ga moja prijateljica Marija i ja samo nekoliko puta propustile. Sjednemo na autobus, obiđemo Sajam, pojedemo nešto od brojnih delicija, uvijek nešto i kupimo, nekada su to stvari koje nam uistinu trebaju za kuću, no vrlo su često to "gluposti" koje poslije skupljaju prašinu, ali kad smo već došle na "vašar", red je i trgovati. Nakon toga odemo na kavu, jer uvijek sretnemo nekog od prijatelja, i, što je najljepše od svega, nikada se prethodno ne dogovaramo, a nakon toga opet na autobus pa kući - kaže nam gospođa Marijana iz Tenje.
Nikola Kučar
Intarzirani i tapecirani stalak za noge
Na listopadskom smo Sajmu antikviteta, na štandu gospodina Balabana, uočili zanimljiv i rijedak primjerak pokućstva iz starih vremena - drveni intarzirani i tapecirani stalak za noge, koji se u prošlosti koristio za odmaranje nogu prilikom dužeg sjedenja u fotelji. Stalak je zakošen tako da na jednoj strani ima dvije drvene nožice kojima je postignuta zakošenost za ugodniji položaj nogu. Drveni je dio stalka s obiju bočnih strana ukrašen kvalitetno izvedenim intarzijama od nekoliko nijansi drvenog furnira. Jednostavni se dekorativni motivi sastoje od po dvije kružnice unutar kojih se rastvara motiv nalik na otvoreni kišobran čije žbice čine osnovnu razdiobu motiva.
Ti su kružni motivi zatim dvjema zakrivljenim linijama pretvoreni u motiv nalik na puževu kućicu. Središnjim se dijelom bočnih strana proteže jednostavno stilizirani vegetabilni motiv. Prednja, nešto deblja, i stražnja, nešto tanja, široka zaobljena ploha na furniru nema dodatnih dekoracija. Gornja je ploha stalka tapecirana vrlo jednostavnim geometrijski stiliziranim motivima koji asociraju na cvijeće. Spoj drvenog postolja i tekstilne navlake koja prekriva meko punjenje opšiven je decentnom pozamanterijskom vrpcom. Donji dio postolja stilski asocira na razdoblje bidermajera, koji je dominirao srednjoeuropskim kulturnim krugom prve polovine 19. stoljeća, a tapecirung najvjerojatnije potječe iz razdoblja art dékoa, nastalog u kratkom vremenu mira između Prvog i Drugog svjetskog rata.