Kultura
ANTOANETA RADOČAJ JERKOVIĆ DIRIGENTICA I SVEUČILIŠNA NASTAVNICA

Na Vučedolu ćemo inovativno interpretirati kulturnu baštinu
Objavljeno 27. rujna, 2022.
Bili smo marljivi u pandemiji, opet ćemo nastupiti na atraktivnim pozornicama

S obzirom na to da je svestrana radoholičarka čiji je ugled odavno prerastao hrvatske granice, za intervju s izv. prof. art. dr. sc. Antoanetom Radočaj Jerković nije teško naći povod. Štoviše, u slučaju je ovog razgovora povoda nekoliko - neki su vezani uz profesoričin rad na Akademiji za umjetnost i kulturu, neki za djelovanje u Institutu za zborsko pjevanje Polifonija...



Članica WCC-a


Postali ste hrvatskom predstavnicom u World Choir Councilu, u koji je uključeno 90 zemalja. O kakvoj je organizaciji riječ i što će biti Vaša uloga?

- World Choir Council je savjetodavno tijelo globalne zborske organizacije INTERKULTUR, koji okuplja oko 120 članova (zborskih dirigenata, skladatelja i drugih umjetnika sličnih profila) iz više od 90 zemalja. Poziv da budem hrvatska predstavnica u tom odboru dobila sam nedavno i jako me je razveselio s obzirom na to da je riječ o udruženju koje se bavi organizacijom velikih svjetskih zborskih natjecanja kao što su primjerice World Choir Games. Članovi se WCC-a sastaju, predlažu, promoviraju zborsku scenu svoje zemlje te sudjeluju u organizaciji natjecanja i drugih međunarodnih zborskih evenata u raznim svojstvima, najčešće kao članovi žirija, voditelji zborskih edukacija, članovi raznih umjetničkih i organizacijskih odbora i slično. Radujem se tom odgovornom poslu i razmjeni iskustava s kolegama u Odboru.

Nedavno je, u izdanju Cantusa, objavljen album Adalbert Marković: Dvije mise. Postignuće je to Vas kao dirigentice, Pjevačkog zbora Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, orguljaša Milana Hibšera i drugih suradnika. U čemu je vrijednost tog glazbenog zapisa?

- Adalbert Marković bio je, ali i danas je često izvođen autor koji je većinu svog opusa posvetio vokalnoj, prvenstveno zborskoj i tamburaškoj glazbi. Do sada nije postojao audiozapis djela koja smo snimili, a koja su doista vrijedna. Primijetila sam da tu postoji prostor za doprinos i odlučila se za snimanje njegovih duhovnih skladbi.

Skladatelj Adalbert Marković bio je i moj profesor te je imao dugogodišnju vezu s Osijekom preko svog rada na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Njegove skladbe, konkretno baš mise koje smo snimili, i sama sam pjevala kao studentica u Akademskom zboru pod vodstvom profesora Josipa Jerkovića još na prvoj godini studija na koncertima u Rimu, gdje smo jedan njihov dio izveli i na audijenciji kod svetog oca Pape Ivana Pavla II. Tako da me uz te skladbe vežu i lijepe uspomene koje dijelim s brojnim bivšim kolegama iz zbora. Misu za ženski zbor, koju smo također snimili na ovom albumu, dirigirala sam prije puno godina s Vokalnim ansamblom Brevis na slavljeničkom koncertu u povodu skladateljeva 70. rođendana. Mogu slobodno reći da su to skladbe koje dobro poznajem i iz pozicije izvođača i iz pozicije dirigenta. Drago mi je da sam s jednom sjajnom generacijom studenata i u suradnji s kolegom Milanom Hibšerom, docentom na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu, snimila ove dvije hrvatske mise te da smo ih na taj način ponovno oživjeli i u umjetničkom i u liturgijskom smislu. Potencijal je projekta prepoznao Cantus, izdavačka kuća Hrvatskog društva skladatelja, te sad imamo izdanje na koje doista i kao zbor i kao Akademija možemo biti ponosni.

U kolovozu ste vodili zborski masterclass u Heraklionu (Kreta). Vaša su ljeta, rekla bih, uvijek savršen spoj onoga što volite: glazbe, pedagoškog rada i putovanja, najčešće sa suprugom Berislavom, koji je također profesor na Akademiji. Kako je bilo u Grčkoj i kakva ste iskustva ponijeli iz nje?

- Da, kao i gotovo svi glazbenici, često radimo i ljeti. Ove smo godine bili na Kreti, u Heraklionu, gdje sam imala priliku raditi sa sjajnim muzičarima okupljenim u Vokalnom ansamblu Apollo, dok je suprug u međunarodnoj koprodukciji Lyric Theatre of Crete na Kulturnom festivalu regije Kreta pjevao ulogu grofa Almavive u produkciji Mozartove opere Figarov pir. Iako nam je bilo odlično raditi u međunarodnom okruženju, ponekad je dobro, a i potrebno, ljeti se malo i odmoriti. Za to smo na Kreti imali dva dana. Premalo! (smijeh)

U srpnju je bilo pet godina od veličanstvenog nastupa Vokalnog ansambla Brevis pod Vašom dirigentskom palicom u čuvenoj Sydney Opera House. Pandemija je stavila "na čekanje" daleka putovanja poput toga, ili onih prije njega, primjerice u Rusiju i SAD, pa su ta sjećanja i iskustva, pretpostavljam, postala još dragocjenija.

- Pomalo se zborski svijet otvara, tako da je ponovno sve više natjecanja i festivala na kojima je moguće nastupiti uživo. U ove smo dvije godine nastupili na više međunarodnih natjecanja, ali nažalost virtualno. Osvojili smo i nekoliko nagrada, ali koliko god one bile značajne, ne mogu se usporediti s osjećajem pozornice pod nogama. Za vrijeme lockdowna sanjala sam stepenice kojima smo se Brevisice, kolega Davor Dedić i ja penjali na pozornicu Opere u Sydneyju. To je možda nekome smiješno - sanjati stepenice - ali sigurna sam da se sve djevojke koje su prije pet godina pjevale u toj postavi Vokalnog ansambla Brevis sjećaju tog uspona, i u doslovnom i u metaforičkom smislu. Ipak, nismo dopustili da nas pandemija zaustavi. Iskoristili smo vrijeme bez putovanja za usvajanje novog programa, audio i videosnimanja, izdali smo krajem 2020. novi album Zborsko putovanje kroz stoljeća, a ove smo godine snimili novi materijal za neki budući. Ako je suditi po "bogatstvu" koje sada imamo u snimkama, uskoro će ponovno krenuti i pozivi za nastupe na nekim novim atraktivnim pozornicama.

Uskoro počinje nova akademska godina. Jeste li kao sveučilišna profesorica zadovoljni smjerom kojim ide ta sastavnica Sveučilišta J. J Strossmayera i studentima koji na njoj studiraju?

- Od 2008. sam godine prodekanica za nastavu i studente Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, pravnoj sljedbenici Umjetničke akademije, i nadam se da svojim radom pridonosim misiji ustanove na kojoj radim i kao članica Uprave koju predvodi dekanica prof. dr. Helena Sablić Tomić, ali i kao profesorica na Odsjeku za glazbenu umjetnost na kojemu predajem kolegije iz područja zborske umjetnosti i glazbene pedagogije. Imati u gradu visokoškolsku umjetničko-znanstvenu sastavnicu kao što je naša predstavlja bogatstvo i potencijal za sve gradske i regionalne ustanove i institucije u kulturi. Neke su to institucije prepoznale i objeručke prihvatile. S njima sjajno surađujemo. Naši su studenti odlični. Hrabri i kreativni. Budući da "pod jednim krovom" živi gotovo šest akademija u jednoj, potencijali su kreativnih suradnji brojni i naši ih studenti i profesori kvalitetno koriste.

Košnica ideja


Institut Polifonija neumorno djeluje, kakvi su planovi vezani uz Brevisice i Zumbiće?

- Institut za zborsku glazbu Polifonija kreativna je košnica ideja. Planova imamo puno za sve ansamble i mnogi su od njih već u završnoj fazi i samo čekaju da budu predstavljeni publici. Ljetos smo započeli s digitalizacijom bogate fonoteke Dječjeg zbora Osječki zumbići, pa smo tako digitalizirali album Kapljice skladatelja Brune Bjelinskog. Želja nam je učiniti javno dostupnima što više naših snimaka kako bismo na taj način utjecali na kvalitetu izbora kad je u pitanju glazba za djecu. Vokalni ansambl Brevis ove će godine imati puno posla s novim projektom koji uskoro premijerno izlazi, a pripremamo i nešto u čemu nas je prekinula pandemija, a za što mislimo da će posebno biti slatko našoj vjernoj publici, onoj koja voli kada uskočimo u plesne cipelice.

Za kraj recimo nešto i o praizvedbi koja će se dogoditi 29. rujna (u 19 sati) u Muzeju vučedolske kulture?

- U Muzeju vučedolske kulture premijerno ćemo izvesti novi umjetnički projekt u kojemu Brevisice surađuju s mojim studenticama iz Ženskog pjevačkog zbora Akademije, a to je skladba hrvatskog skladatelja Dalibora Bukvića: Horizont - vučedolski misterij. Riječ je projektu koji smo zamislili multimedijalno, tako smo ljetos u Vučedolu snimili vrlo atraktivne videosadržaje koji će biti sastavni dio izvedbe. Za projekt je pokazao interes i Međunarodni festival suvremene glazbe Dani Milka Kelemena u Slatini i Prandau festival u Donjem Miholjcu. Nadamo se da ćemo program izvesti i na mnogim drugim mjestima i na taj način dati svoj doprinos suvremenoj i inovativnoj interpretaciji sadržaja iz kulturne baštine.

Ivana Rab Guljaš
Možda ste propustili...

IRIS TOMIĆ, ASISTENTICA NA AUKOS-U, UDRUGA “MALO DRAMA, MALO ART”

Mi malo dramimo, ali i malo artamo - nismo ograničeni

MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI

Izložbe posvećene Kniferu i Vaništi

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

U ETNOLOŠKOM CENTRU BARANJSKE BAŠTINE

Izložba “Tisućljeća među rijekama"

2

IZLOŽBA U GRADSKOM MUZEJU VUKOVAR

Tkanja i tapiserije te slike i crteži sakralne tematike

3

GALERIJA “ANTUN ULLRICH”

Otvorena izložba Darka Jovanovića