U novom popisu stanovništva zabilježeno je smanjenje broja vjernika u Hrvatskoj, pri čemu se broj katolika u 10 godina smanjio za 7 %, a broj ateista porastao za 1 %, što se dijelu stručnjaka čini očekivano, a dijelu iznenađujuće. Prema vjerskoj pripadnosti, katolika je u 2021. bilo 78,97 %, a prije 10 godina 86,28 %. Uz to je broj ateista i osoba koje nisu vjernici porastao s 3,81 % u 2011. na 4,71 % u 2021. godini.

"To je očekivano i tu nema iznenađenja", kaže demograf Ivo Turk s Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar". "Općenito u zemljama zapadne Europe imate trend porasta broja ateista. To su procesi prelijevanja sa Zapada i očekivani su", rekao je. Sociolog i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Krunoslav Nikodem podatke DZS-a također ne smatra velikom novošću u bilo kojem smislu. "Rezultati javno dostupnih empirijskih istraživanja u posljednjih 20-ak godina u Hrvatskoj jasno pokazuju upravo trend smanjivanja konfesionalne pripadnosti i porast broja ateista", ustvrdio je. Za primjer navodi Europsko istraživanje vrijednosti (European Values Study) prema kojemu je 1999. u Hrvatskoj bilo 86,8 % katolika i 2,9 % uvjerenih ateista, a 2018. godine 80,3 % katolika i 5,4 % uvjerenih ateista. Rezultati iz 2018. vrlo su slični podatcima koje je objavio Državni zavod za statistiku, ističe Nikodem. Trend blagog smanjivanja konfesionalnosti i blagog porasta broja ateista i nevjernika kod nas povezan je s nizom čimbenika. Jedan od čimbenika mogu biti i iseljavanja, no ključni je faktor širi proces spore sekularizacije hrvatskog društva, kaže on. Taj se proces, prije svega, odnosi upravo na institucionalnu, crkvenu religioznost, a znatno manje na osobnu religioznost, napominje Nikodem. "Rezultati empirijskih istraživanja u posljednjih 20-ak godina jasno pokazuju smanjivanje povjerenja u Crkvu kao instituciju, smanjivanje tjednih odlazaka na misu te smanjivanje povjerenja u javne uloge Crkve", ističe Nikodem. To upućuje da sve manji broj građana smatra kako Crkva adekvatno ispunjava njihove duhovne, socijalne i druge potrebe. Kako kaže, razloge prije svega treba tražiti u djelovanju same Crkve koje je često, izravno ili neizravno, povezano s desnom političkom opcijom i izraženim ideologijskim prijeporima u društvu, a što onda posljedično udaljava dio građana od Crkve.

Relativni pad broja vjernika u odnosu na agnostike/skeptike i ateiste/nereligiozne nije velik, ali pokazuje nastavak trenda sekularizacije ili posvjetovljenja, potvrdio je sociolog s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Zvonimir Bošnjak. Još nije objavljen dio o obrazovnoj strukturi iz popisa, a Bošnjak smatra da upravo taj dio rezultata može objasniti ovaj trend. Dodaje da popis iz 2011. navodi blizu 13 % stanovništva s visokim obrazovanjem, dok bi prema nekim procjenama udio visokoobrazovanih trebao nadmašiti 18 % odraslog stanovništva u 2021. Od prije se zna da su prosječni stupanj obrazovanja i stupanj religioznosti u obrnutoj povezanosti, pa se ključnom vezom smatra suprotan razvoj tih trendova, tumači. Kaže da tu treba dodati i podatke o sve izraženijoj obrazovanosti žena u odnosu na muškarce. "Već je 2011. bilo blago više visokoobrazovanih žena u odnosu na muškarce, a 2021. ta bi razlika trebala biti izraženija. To objašnjava potrebu žena za neovisnošću i objašnjava sve češće samohrano roditeljstvo žena. Sličan se trend može naći i kod muškaraca, no u znatno manjoj mjeri. Drugim riječima, tradicionalni stil života poveziv s religijom postaje rjeđi izbor", ističe Bošnjak.

Demograf i profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Anđelko Akrap nije očekivao toliki pad. Kaže da je od 100 građana, njih 20 starije od 65 godina te da su upravo stariji skloniji tradicionalnim vjerovanjima koja uključuju Crkvu. "Moguće je da se dio starije populacije više ne želi izjašnjavati katolicima ili vjernicima, a za razloge treba pitati Katoličku Crkvu," smatra.



Katolički svećenik i teolog Anton Šuljić ove brojke ocjenjuje "neumoljivima" i smatra da se "crkveni ljudi" trebaju vrlo ozbiljno zamisliti nad njima. Ističe da je popis stanovništva obavljen "prilično šlampavo", ali kaže da to ipak ne umanjuje trend. Šuljić smatra da su na tih 7,31 % manje katolika znatno utjecali skandali oko seksualnog zlostavljanja maloljetnika koji su se u Crkvi otkrivali posljednjih godina. "Osim toga, tom je trendu, kao i općenito u Europi, prilično pridonio rastući sekularizam sa svom svojom propagandnom mašinerijom. To, međutim, ne ekskulpira ni biskupe ni svećenike u nas koji su podlegli napasti zatvaranja u birokratske zidine ili samodostatnost povlaštenog položaja, pa i određen odmak od javnoga prostora, dijaloga te promptnog reagiranja na anomalije u društvu, kakva je primjerice klijentelizam ili ova nesretna pronevjera u Ini", kaže Šuljić.

Profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu Tado Jurić kaže da prema njihovoj studiji pad broja katolika u RH nije dominantno rezultat iseljavanja, nego promjena svjetonazora koja je zahvatila hrvatsko društvo. Ustvrdio je kako taj podatak zapravo pokazuje i da su Hrvati istodobno sve manje spremni biti i osjećati se Hrvatima, odnosno da nacionalni identitet među Hrvatima slabi. Podsjeća kako pripadnost katoličanstvu većina Hrvata smatra sastavnim dijelom nacionalnog identiteta. No kaže i kako studija jasno pokazuje da Hrvati u iseljeništvu sve manje posjećuju hrvatsku nastavu i katoličke misije u iseljeništvu. Ako se prvih 30 godina hrvatske države stvarala funkcionalna državnost i utvrđivao hrvatski identitet, očito predstoji etapa razgradnje tog identiteta, ocjenjuje.