Objavljeno 24. rujna, 2022.
Iz ljubavi prema svojoj zemlji nastoji da njene ljepote zavole i drugi
ČAĐAVICA - Jasna Horvat iz Čađavice po zanimanju je matematičar-informatičar i educirani pomoćnik u nastavi, a radi kao vanjski suradnik Centra izvrsnosti kompetencija iz Zagreba. Kao pomoćnik u nastavi radi već desetak godina, jer je taj posao ispunjava unutarnjim mirom nakon spoznaje da je nekome pomogla, osobito kad je riječ o djeci koja pripadaju ranjivim skupinama.
Na području Virovitičko-podravske županije Jasna Horvat održava radionice s članovima učeničkih zadruga i tako s Centrom izvrsnosti kompetencija promovira radnu aktivnost kod mladih. U posljednje vrijeme bila je angažirana u provedbi opsežnog projekta slatinske Udruge osoba s intelektualnim teškoćama Vretenac. Ta je udruga u suradnji s Udrugom osoba s intelektualnim teškoćama Jaglac iz Orahovice od travnja 2020. do travnja 2022. provodila projekt pod nazivom "Nauči me i uspjet ću", a Jasna je u tom projektu vodila "Školu samostalnog življenja" i radila s korisnicima (odraslim osobama s intelektualnim teškoćama) na unaprjeđivanju kvalitete njihova života te pružala podršku obiteljima s ovisnim članom.
Prema riječima predsjednice Udruge Vretenac Patricije Karaman, Jasna je veliku važnost pridavala suradnji s lokalnom zajednicom te je tako korisnike uključila u brojne aktivnosti u organizaciji Grada i Županije, a ostvarila je i brojne suradnje s drugim udrugama na županijskom području.
– S obzirom na sve navedeno, korisnici slatinske Udruge Vretenac postali su aktivni članovi naše zajednice i napravili su velik korak k postizanju što veće samostalnosti u aktivnostima svakodnevnog života – kaže predsjednica Karaman.
Svoju veliku i cjeloživotnu ljubav prema starim predmetima i kulturnoj baštini Jasna Horvat konkretno je pokazala 1997. godine dogovorom s tadašnjim ravnateljem Osnovne škole "Davorin Trstenjak" u Čađavici Antunom Rapom da se u Zavičajni muzej u Slatinu prenesu stare školske klupe iz područne škole u Noskovcima. Riječ je o klupama u kojima je ona provela svoje školske dane, a koje su bile odbačene na prašnjavom tavanu škole. Bio je to početak lijepe suradnje aktivistice Horvat i Zavičajnog muzeja Slatina, iz koje su proizišle brojne aktivnosti čiji je osnovni cilj bio njegovanje, vrednovanje i prvenstveno očuvanje tradicijske baštine slatinskoga kraja.
– Gospođa Horvat aktivno je sudjelovala i inicirala brojne muzejske radionice za djecu vrtićke i srednjoškolske dobi, radila na izradi brojnih suvenira, od kojih posebice izdvajamo tradicijski nakit naselja uz rijeku Dravu. Njezine ogrlice danas se nalaze u svim krajevima Lijepe Naše, kao i izvan granica naše domovine. Tradicijsko rukotvorstvo, kao i narodna nošnja koja se nalazi u Muzeju, prošlo je i prolazi kroz njezine ruke, a svako manje oštećenje poziv je za iglu, konac i njezinu strpljivu ruku. Njezin angažman je sveprisutan u Muzeju, a primjer je kako ljubav prema tradiciji i kulturnom nasljeđu može stvoriti trajne i prijateljske veze – kazao nam je kustos Zavičajnog muzeja Slatina Srđan Đuričić.
Petar Žarković
S DOMAĆIM RADIJEM IZ MÜNCHENA
Jasna Horvat prije nekoliko mjeseci uspostavila je suradnju s novinarima Domaćeg radija iz Münchena. “U objavama na društvenim mrežama s virovitičkog područja vidjeli su da se bavim humanitarnim radom, najviše s djecom koja imaju teškoće u razvoju i s mladima, te da volonterski surađujem sa Zavičajnim muzejom Slatina, pa su me potražili i rezultat tih kontakata bio je njihov dolazak u Slatinu u vrijeme Uskrsa, a prije desetak dana došli su snimiti emisiju o Posjetiteljskom centru Dravska priča u Noskovcima.”
Horvat pojašnjava kako se angažirala da djeci čiji su roditelji svojedobno otišli daleko od svoga zavičaja prenese tradicijske običaje i vještine. “Suradnjom s njemačkim novinarima htjela sam da pokušamo ostvariti i jednu drukčiju suradnju, da djeca naših iseljenika koja s roditeljima dolaze u Hrvatsku posjete Dravsku priču i vide ljepote koje ona pruža. Cilj je bio prikazati i u inozemstvu što Hrvatska ima, da tako predstavljamo svoju zemlju u svijetu. Upoznavanje djece naših iseljenika s prirodnim ljepotama zemlje njihovih roditelja moglo bi i potaknuti neke naše ‘gastarbajtere’ da se vrate.”