Kao nikad dosad otkako je osnovana, Europska unija danas je suočena s krizom golemih razmjera. Prvo pandemija koronavirusa, pa onda ukrajinski rat s posljedicama koje su posebno evidentne u energetskom sektoru izazvane sankcijama prema Rusiji i obratno, Rusije prema EU-u, stvarnost je koja ne ulijeva baš mnogo optimizma. U takvom kontekstu Europska unija poduzima niz mjera kako bi prevladala krzina stanja, prije svega na energetskom planu, odnosno širem ekonomskom i gospodarskom. Sve su to pitanja opstanka Unije, pa se i nedavno godišnje izvješće predsjednice Europske komisije Ursule Von der Leyen temeljilo na realnom sagledavanju sadašnjih problema, s pogledam na blisku i daljnju budućnost EU-a, uz dodatno naglašavanje činjenice da je Rusije agresor, i da će EU nastaviti pružati pomoć Ukrajini ekonomski, financijski i vojno.

O svemu tome za ovotjedni Magazin razgovarali smo s dr. sc. Ljubom Runjićem, prof. v. š. i dekanom Veleučilišta u Šibeniku, stručnjakom za međunarodno pravo.

Govoreći o ukrajinskom ratu, u svom nedavnom godišnjem izvješću, Ursula von der Leyen naglasila je kako podrška Ukrajini košta, ali da sloboda nema cijenu. Plaća li Europska unija ipak preveliku cijenu zbog sankcija prema Rusiji i obratno, sankcija Rusije prema EU-u, napose u energetskom sektoru?

- Nije Europska unija ta koja plaća preveliku cijenu zbog sankcija, pa čak to nisu ni njezine države članice. Naprotiv, građani država članica Europske unije ti su koji će u konačnici snositi cijenu sankcija prema Rusiji. Dugogodišnja nepromišljena energetska politika vezivanja uz Rusiju i slične zemlje s ozbiljnim manjkom demokracije te pretjerano vjerovanje u zelenu energiju, sada dolaze na naplatu.

Ipak, potrebno je istaknuti da sankcije Rusiji nisu imale alternativu. Sve ostalo predstavljalo bi zatvaranje očiju pred agresijom i kršenjem međunarodnog prava. Je li cijena koju će platiti građani država članica prevelika, saznat ćemo po okončanju rata. Ako sloboda o kojoj priča predsjednica Europske komisije, odnosno teritorijalna cjelovitost i politička nezavisnost Ukrajine budu sačuvani, tada će cijena ovih sankcija biti opravdana.



Gledajući širu sliku, gdje je EU danas, kad se radi o "raspodjeli moći i utjecaja" na globalnoj sceni u odnosu na recimo SAD, Kinu, naravno i Rusiju, bez obzira na rat u Ukrajini?

- Nažalost, Unija se još uvijek nije isprofilirala kao veliki igrač na međunarodnoj pozornici. Vanjska i sigurnosna politika je "Ahilova peta" Europske unije. Upravo na primjeru rata u Ukrajini možemo vidjeti da neki drugi igrači, počevši od SAD-a, preko Ujedinjenje Kraljevine, Kine, pa sve do Turske, igraju mnogo značajniju ulogu od Europske unije, bilo kao aktivne strane u sukobu, bilo kao medijatori. Štoviše, čak i pojedini europski lideri, primjerice poput francuskog predsjednika Macrona, ili njemačkog kancelara Scholza, imaju neusporedivo veću težinu od predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, ili pak neprimjetnog Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Borella.

Uzrok tome možemo potražiti u nedostatku demokratskog legitimiteta institucija Europske unije, kao i tome da se za odluke Unije na području vanjske i sigurnosne politike zahtijeva jednoglasnost svih država članica, što je s obzirom na činjenicu da 27 država članica često ima različite interese, ponekad teško postići. Europska unija stoga je još uvijek "regionalni" igrač, dok je za snažnije profiliranje na međunarodnoj pozornici definitivno potrebno provesti daljnju integraciju.



Ukupno uzevši, Europska unija u političkom i geopolitičkom, ekonomskom, sigurnosnom smislu, kakva je danas u odnosu na godine prije Brexita, ali i koronakrize i sadašnjeg ukrajinskog rata? Drugim riječima, koliko je EU i strukturno, "modelski", da se tako izrazim, "potrošena" zajednica europskih država, i je li vrijeme za njezino sveobuhvatno restrukturiranje?

- Teško se oteti dojmu da se Europska unija još uvijek traži. Nakon što su građani na referendumima 2004. godine odbacili Europsku ustav i time jasno poručili da ne žele daljnje prenošenje suverenosti s država članica na institucije Europske unije, došlo je do potpunog zastoja integracijskih procesa. Pokušaj revitalizacije tih procesa, koji je kulminirao ovogodišnjim završetkom Konferencije o budućnosti Europe, rezultirao je s 49 prijedloga za daljnji razvoj Europske unije, među kojima je i onaj o potrebi revizije Osnivačkih ugovora iza kojeg stoje Europski parlament i Komisija.

Nema dvojbe da je postojeći model Europe unije sve manje prikladan izazovima vremena u kojem živimo i da je potrebno njegovo temeljito "resetiranje", ali isto tako još je jasnije da građani nemaju povjerenje u institucije Europske unije, nego isključivo u vlastite nacionalne države. Pandemija koronavirusa, kad je trebalo čekati mjesecima da Unija povuče konkretne poteze, a sada i rat u Ukrajini, potvrdili su sve slabosti postojećeg modela Europske unije. S obzirom na to da su države članice još uvijek "gospodari" Europske unije, treba pričekati da upravo one, koje jedine imaju neosporni legitimitet, pokušaju pronaći zajednički jezik glede budućnosti Unije. Čini se čak da ni glavni europski lideri nemaju ideju u kojem smjeru Unija treba krenuti. Dogovor po tom pitanju u ovom trenutku uopće nije na vidiku, naprotiv, rat u Ukrajini i energetska kriza razgovore o budućnosti Unije u potpunosti je bacila u drugi plan.



Vezano uz prethodno pitanje, a s obzirom na razmjere prvo koronakrize, pa sada i krize zbog ukrajinskog rata, može li Unija iz svih tih golemih problema izići jača i snažnija? Drugim riječima, kakva je budućnost Europske unije, kako u širem kriznom kontekstu očuvati jedinstvo EU-a, EU vrijednosti, demokraciju i pluralizam? Je li objektivno očekivati skoro širenje EU-a na zapadni Balkan?

- U ovom trenutku Europska unija nema alternativu za većinu njezinih država članica. Naposljetku, ona je prije svega interesno udruženje država, i dok god ona njihove ciljeve i interese ispunjava, ona će postojati. Krize, poput epidemije koronavirusa, ili sada rata u Ukrajini, definitivno stavljaju na test Uniju. Države članice u ovom trenutku pokazuju visok stupanj zajedništva, jer su vjerojatno svjesne da agresija na Ukrajinu posredno ugrožava i vrijednosti na kojima se temelji Unija, poput primjerice spomenute demokracije i pluralizma.

Međutim, ako rat u Ukrajini potraje moguće je da dođe do pukotina u dosad jedinstvenom europskom bloku naspram Rusije. Neke od država članica, poput Mađarske, to već daju naslutiti, jer pitanje je dokle je Putin spreman ići, odnosno dokle su države članice, a u konačnici i njihovi građani, spremni plaćati cijenu rata u Ukrajini i sankcija prema Rusiji.

Istovremeno, proširenje Europske unije na zapadni Balkan postaje sve neizvjesnije. Usudio bih se čak reći da je kroz sljedećih desetak godina teško očekivati da će doći do bilo kakvog proširenja Unije na istok. Štoviše, u ovom trenutku većina država zapadnog Balkana u potpunosti je nespremna za ulazak u Europsku uniju.



Hrvatska će iduće godine napuniti deset godina članstva u EU-u. Kako biste ocijenili proteklo hrvatsko europsko razdoblje, koja su najveća postignuća, što smo još propustili napraviti, jesmo li, i u kojoj mjeri, ostvarili sve što smo kao država zacrtali ulaskom u Uniju?

- Članstvo Hrvatske u Europskoj uniji pokazalo se kao pogodak. Kad se sve zbroji i oduzme, Hrvatska je definitivno u plusu, poglavito onom financijskom koji je građanima i najvažniji. Čak i najveći euroskeptici to priznaju. Pa ipak, mišljenja sam da je Hrvatska iskoristila samo mali dio onoga što nam je bilo ponuđeno s europskog stola. Podaci o povlačenju sredstava iz dostupnih europskih fondova to samo potvrđuju. Sami smo za to krivi te upravo stoga povećanje apsorpcije sredstava iz europskih fondova mora biti jedan od prioriteta rada hrvatske Vlade. S druge strane, slijedi nam uskoro ulazak u eurozonu i šengensko područje, čime će Hrvatskoj biti zajamčena dodatna stabilnost i sigurnost u ovim kriznim vremenima, i tek tada moći ćemo reći da smo uistinu postali punopravni član europskog kluba država. (D.J.)