Da prokomentira nedavni govor predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen o stanju Unije u proteklom razdoblju i izgledima za budućnost, zamolili smo dr. sc. Petra Kurečića, izv. prof., znanstvenog savjetnika s Odjela ekonomije i Odjela za komunikologiju, medije i novinarstvo Sveučilišta Sjever:

- Može se reći da se sadašnja predsjednica ipak dosta slabije snalazi u sferi visoke politike negoli bivši predsjednik Komisije i vrhunski političar od formata Juncker, djelujući doduše u težim okolnostima. Sloboda ne bi imala cijenu kada bi bila jednako primjenjivana i svugdje jednako energično branjena i zastupana. Ako su cilj borbe za slobodu općenito autokratski režimi, kako objasniti kupnju nafte i plina iz Zaljeva, nego geopolitičkim i geoekonomskim interesima pred kojima priče o univerzalnoj slobodi i principima nalikuju na to što jesu - bajke.

Treće veliko osiromašivanje najširih slojeva stanovništva EU-a, u razdoblju od 10 do 15 godina, koje zahvaća praktički sve, osim onih najbogatijih, i profitera pandemije i ratova, nakon Velike recesije i koronakrize, koje se događa upravo sada bjesomučnom inflacijom, već je snažno poljuljalo povjerenje u institucije, nacionalne i nadnacionalne, u čitavom nizu europskih država. Životni standard snažno se urušava, a dijelu Europe prijeti i zima s ozbiljnom nestašicom energenata. Stoga, može se reći da Europa već itekako plaća preveliku cijenu politike sankcija, pri čemu su najveći profiteri izvoznici nafte i plina, kao i žitarica, između ostaloga, a koji se sada besramno bogate.

- Svakako su koronakriza, Brexit, rat u Ukrajini i cijene energije, zajedno s kontinuiranim prilivom ilegalnih migranata u Europu, veliki izazovi za nadnacionalnu zajednicu manjeg stupnja legitimiteta u odnosu na nacionalne države. Europska unija nije federacija ni politička zajednica u smislu da može potpuno izbrisati ulogu, ili parirati u svemu nacionalnim državama. Države koje žele, ili koje bi u budućnosti trebale pristupiti Europskoj uniji, države su bitno nižeg BDP-a po stanovniku od prosjeka EU-27, posebice EU-15, a ujedno i države u najvećoj mjeri opterećene brojnim političkim unutarnjim krizama. Većina ovih država ima ozbiljne neriješene odnose sa susjedima, neke ne kontroliraju kompletan svoj teritorij, a u nekima se doslovce trenutačno vodi rat! Sve su ovo golemi izazovi koji također postavljaju pitanje žele li europski porezni obveznici, posebice oni iz država netouplatitelja praktički vječno, kroz europske fondove, financirati nove i nove, bitno manje razvijene države koje će pristupati EU-u, tj. njihov razvoj, pri čemu je korištenje europskih fondova ponekad u takvim državama obilježeno korupcijom, što imamo prilike vidjeti i u Hrvatskoj. Potrebno je stoga restrukturiranje u smislu veće učinkovitosti, mehanizama kontrole i preispitivanje odluka, nekih donesenih posve brzopleto i nepotrebno, o davanju kandidatskog statusa posve nesređenim državama u golemim problemima. Najbolji primjer toga davanje je kandidatskog statusa Ukrajini i Moldaviji, a držanje zapadnog Balkana u čekaonici godinama i nedavanje kandidatskog statusa Bosni i Hercegovini, što su dvije potpuno pogrešne odluke i izravno kršenje obećanja o europskoj perspektivi, danog državama zapadnog Balkana.

- Što se tiče izgleda za budućnost EU-a, također je potrebna više socijalna Europa, kako se razlike u životnom standardu u društvima i ekonomske razlike europskog Sjevera i Juga ne bi dalje povećavale. Potrebna je i jača i učinkovitija borba protiv ilegalnih migracija, kao i protiv međunarodnih kriminalnih bandi koje koriste mogućnost slobodnog kretanja u šengenskom prostoru i mnoge druge reforme. Koliko je Europa još uvijek nesposobna i neučinkovita riješiti neke stvari, pa recimo i tzv. "mangupe" u vlastitim redovima, pokazuje činjenica kontinuiranog uništavanja demokracije i sloboda u pojedinim državama članicama EU-a, kao i rasprostranjenost korupcije na visokoj razini, povezane isključivo s vladajućim političkim strukturama.

Ako Europa uspije u reformama te pokaže više sluha za stvarne probleme građana, ako počne slušati često marginalizirane društvene skupine, ako "briselska politička kasta", kako se europske političare i birokrate obično opisuje kroz riječi populističkih i antieuropskih političara, počne brinuti više o interesima građana, upravo to će biti najbolji lijek za populizam i antieuropske ideje.