Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane redovito analizira aktualna događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES je pripremio analizu aktualne političke situacije u Sjevernoj Makedoniji u povodu obilježavanja 31. godine (8. rujna) od proglašenja nezavisnosti te države. Iz opširne analize "Sjeverna Makedonija 2022: Trasirana budućnost države" izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Godina 2017. prekretnica je u modernoj makedonskoj povijesti. Došlo je do pada režima Nikole Gruevskog (VMRO-DPMNE), koji je bio na vlasti u razdoblju od 2006. do 2017. Formirana je nova vlada, koju je predvodio premijer Zoran Zaev (SDSM). Prespanskim sporazumom Zoran Zaev i Alexis Tsipras porazili su doktrinu Slobodana Miloševića i Constantina Mitsotakisa, kojima su asistirale pojedine makedonske političke partije, prema kojoj nije bilo predviđeno postojanje Makedonije kao države i Makedonaca kao naroda. Punopravnim članstvom u NATO-u ostvario se stoljetni san Makedonaca i ostalih građana, da imaju svoju državu za čiji teritorijalni integritet i suverenitet garantira najveće i najjače vojnopolitičko savezništvo na svijetu - NATO. Time su poraženi velikodržavni projekti koji su uključivali ili imali aspiracije prema Sjevernoj Makedoniji.

Potpisom sporazuma u Prespi 17. lipnja 2018. godine riješen je dugogodišnji spor s Grčkom oko ustavnog imena. Novo ustavno ime države je Republika Sjeverna Makedonija. Potpisani sporazum potvrdio je državnopravni kontinuitet Republike Makedonije, etničku pripadnost Makedonaca, priznanje makedonskog jezika, kulture i identiteta. Zaokružena je makedonska državnost i potvrđen identitet Makedonaca kao naroda sa svim svojim elementima. Prespanski sporazum sadrži sve potrebne elemente, koji garantiraju opstojnost moderne makedonske države i potvrđuje posebnosti Makedonaca kao naroda.



Ilindenski ustanak pokrenut je 1903. godine, jedan je od najznačajnijih datuma u makedonskoj povijesti. Tijekom 2. svjetskog rata, 1944. godine održano je zasjedanje ASNOM-a, na kojem su udareni temelji Socijalističkoj Republici Makedoniji, koja je bila ravnopravna federalna jedinica u okviru federalne Jugoslavije. Raspadom Jugoslavije 1991. godine održan je referendum o nezavisnosti i proglašena je nezavisna i samostalna Republika Makedonija. Ulazak u NATO 27. ožujka 2020. godine, četvrti je važan datum u povijesti Makedonaca i moderne makedonske države. Peti važan događaj je priznanje autokefalnosti Makedonske pravoslavne Crkve - Ohridske arhiepiskopije (MPC-OA). Početak pregovora o članstvu u EU-u, 17 godina nakon dodjele kandidatskog statusa, prekretnica je za modernu makedonsku državu.

Zbog svoje geopolitičke i geostrateške pozicije Sjeverna Makedonija je raskrižje regionalnog i međunarodnog kriminala i različitih interesa. Zbog toga se ulažu enormni napori od Ministarstva unutrašnjih poslova i sigurnosno-obavještajnih agencija da se suzbije kriminal i korupcija na njezinu teritoriju i preko njega. Još uvijek je velika prijetnja odvijanje tajne obavještajne operacije kodnog imena "Konjićev skok", koja ima za cilj svrgavanje postojeće vlade i kao konačni cilj povratak bivšeg premijera Nikole Gruevskog (VMRO-DPMNE) u Sjevernu Makedoniju. I dalje se intenzivno radi na destabilizaciji države neprestanim produciranjem brojnih afera. Detektirano je i locirano više od 160 medijskih portala, koji produciraju brojne (lažne) vijesti (fake news) i afere. Kompanija, koja vodi web sajtove, koji podržavaju opozicijsku stranku VMRO-DPMNE, povezana je s mađarskom javnom televizijskom mrežom Magyar Televizo (MTV), koja je naklonjena vodećoj Fidesz stranci premijera Viktora Orbána. Još uvijek glavna meta obavještajne operacije je donedavni premijer Zoran Zaev (SDSM) i ministar unutrašnjih poslova Oliver Spasovski (SDSM).

Na političkom planu pokušava se blokirati funkcioniranje institucija, npr. opozicijski VMRO-DPMNE podnosi čak po 2000 amandmana na određene zakone ili blokira imenovanje pojedinaca za upražnjena mjesta kao što je Ustavni sud. Skoro godinu dana VMRO-DPMNE je u Sobranju blokirao imenovanje novih makedonskih veleposlanika i time je prouzročio da država u ključnim europskim prijestolnicama i SAD-u nije imala akreditirane veleposlanike u vrijeme kad joj je to najpotrebnije. Time je nanesena znatna diplomatska šteta naporima u ispunjavanju ambicije u pogledu članstvu u EU.

Osim Zorana Zaeva meta napada je i ministar unutrašnjih poslova Oliver Spasovski, koji je uspio za samo nekoliko godina ustrojiti Ministarstvo unutrašnjih poslova kao najbolje u regiji, profesionalnu policiju te je detektirao i demontirao mreže pojedinih stranih obavještajnih službi na teritoriju Sjeverne Makedonije, posebno ruskih, i zbog toga su napadi na njega osmišljeni kao svojevrsna osveta za njegovo uspješno djelovanje. Ministar Spasovski odigrao je ključnu ulogu u zaštiti ustavnopravnog poretka i policijsko-pravosudnog sustava u državi. Zbog toga je važno izabrati kompetentnog novog direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) jer se makedonski sigurnosno-obavještajni i policijski sektor nalazi pred velikim izazovima.

Centar tajne obavještajne operacije "Konjićev skok" je u Budimpešti, i u nju su uključeni pojedini čelnici država, koji su saveznici Nikole Gruevskog, uglavnom iz europske (radikalne) desnice odnosno Europske narodne stranke (EPP). Osmišljen je plan povratka Gruevskog u Sjevernu Makedoniju i njegov ponovni dolazak na vlast jer su procijenili da se zbog tijesne parlamentarne većine može stvaranjem ambijenta kaosa brzo srušiti postojeća vlast. Neshvatljivo je zašto NATO tolerira takvu djelatnost obavještajnih službi pojedinih svojih država članica u Sjevernoj Makedoniji, koja je usmjerena ne samo protiv nacionalnih interesa suverene države članice nego i protiv interesa samog NATO-a.



U veljači 2015. godine u javnosti je izbio skandal zbog razotkrivanja tajnog prisluškivanja u okviru kojeg je makedonska tajna služba (UDK) tajno i nezakonito prisluškivala oko 26.000 osoba, i to u zemlji koja faktički ima 1,65 milijuna stanovnika. Režim Gruevskog iznio je iz zemlje, prema procjenama, više od pet milijardi eura, dok su biznismeni bili prisiljeni plaćati "reket" režimu. Redovito su producirani međuetnički konflikti, koji su unosili nesigurnost i strah među građane. Došlo je do enormnog bogaćenja Gruevskog i pojedinaca oko njega.

Tijekom režima Nikola Gruevski - Sašo Mijalkov - Orce Kamčev, u Sjevernoj Makedoniji uspostavljen je neformalni centar moći, koji je bio simbioza politike, tajkuna i mafije uz podršku obavještajnog podzemlja i koji je faktički vladao državom. Makedonske vlade poslije pada režima samo su djelomično vladale, jer nisu uspjele potpuno svladati neformalne centre moći i demontirati režim Gruevski - Mijalkov - Kamčev, koji još uvijek subverzivno djeluje protiv vlade raspolažući enormnom količinom novca za njezino rušenje i vraćanje Sjeverne Makedonije u staro stanje.

Degruevizacija Republike Sjeverne Makedonije ne predstavlja samo suočavanje s uzrocima i posljedicama režima Nikole Gruevskog i VMRO-DPMNE nego se radi o nužnom dugotrajnim procesu demontaže tog režima, koji je još uvijek kapilarno prisutan u svim segmentima makedonske države i društva. Tu je osim pravosudnog sustava važno šire društveno djelovanje i akcija u eliminaciji štetnih posljedica 11-godišnje vladavine Gruevskog. Gruevski i suradnici nisu mogli izbjeći odgovornost i sudsko procesuiranje za sve počinjeno tijekom njihove vladavine. Gruevski, iako u egzilu u Mađarskoj, pokušava i dalje zaustaviti pozitivne političke procese. Doneseno je nekoliko pravosnažnih presuda za Gruevskog i suradnike, kojim su osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne.

Predsjednik VMRO-DPMNE Hristijan Mickoski, koji je naslijedio Gruevskog, još uvijek nije uspio reformirati partiju jer postoji otpor reformama unutar VMRO-DPMNE, posebno među kadrom Gruevskog, što šteti i otežava poziciju Mickoskom i na domaćoj i na međunarodnoj političkoj sceni.



U Novom Sadu su 9. listopada 2019. godine predsjednik Srbije Aleksandar Vučić (SNS), premijeri Sjeverne Makedonije i Albanije, Zoran Zaev (SDSM) i Edi Rama (PS) potpisali Deklaraciju o namjerama o uspostavljanju "malog Schengena" između te tri zemlje. Zajednička deklaracija obuhvatila je eliminiranje graničnih kontrola i ostalih barijera za lakše kretanje u regiji, koji će omogućiti i građanima da putuju samo uz osobnu iskaznicu, kao i da se zaposle bilo gdje ako imaju potvrdu o svojim kvalifikacijama odnosno jedinstvenu radnu dozvolu. Deklaracija predviđa i priznavanje diploma, kao i bolju suradnju u borbi protiv organiziranog kriminala i pomoć u slučaju elementarnih nepogoda.

Svi rezultati koji su postignuti, naročito na polju ekonomije i gospodarske suradnje zemalja okupljenih u Otvorenom Balkanu - brži protok ljudi, roba, kapitala i usluga, ubrzan rast svih ekonomskih pokazatelja, bolja i sveobuhvatnija politička suradnja, promptno rješavanje svih međusobnih problema i sporova kroz proces dijaloga i usaglašavanja - dokaz su da zemlje zapadnog Balkana imaju što ponuditi EU, da žele, mogu, umiju i znaju surađivati s EU, da moraju, i formalno-pravno, biti dio zajednice europskih naroda i da oni jesu, već stoljećima, Europa, bez obzira na to što im trenutačna politika i birokracija to osporavaju i koče ih. Otvoreni Balkan jest regionalna inicijativa, regionalni projekt, ali on nije zamjena za članstvo u EU ni pandan ili "utješna nagrada" zemljama kandidatima za članstvo u EU-u, a ponajmanje svojevrsno predvorje ili nekakva "čekaonica" za članstvo u EU-u.

Otvoreni Balkan je ponajprije još jedan vrlo čvrst i kvalitetan dokaz zrelosti zemalja zapadnog Balkana za punopravno članstvo u EU-u, koje im se već desetljećima obećava i svako malo dodatno uvjetuje. Otvoreni Balkan je, također, jedinstvena prilika i zbroj brojnih šansi za dodatni razvoj i napredak svih zemalja regije, u svim područjima društvenog, javnog, ekonomskog, kulturnog, sportskog, pa i političkog života na ovom prostoru, prostoru koji je oduvijek bio, i jest, Europa. On jest balkanski, ali je po svojoj biti mnogo više europski model i način građenja zajedničke budućnosti - europske budućnosti, bez obzira na sve prepreke na putu k njoj. Države, ako žele osigurati napredak i razvoj, moraju eliminirati unutrašnje tenzije i urediti odnose sa susjedima.

Otvoreni Balkan jedina je istinska šansa da regija nastavi mijenjati sebe, da se bori za sebe i sebe prikaže i dokaže u najboljem, za EU prihvatljivim kriterijima i standardima. Naravno, postoje i izazovi i teorije o Otvorenom Balkanu kao inačici "srpskog sveta", jer Bosna i Hercegovina, Kosovo i djelomično Crna Gora taj projekt proglašavaju projektom srpske politike. Drugi smatraju da se radi o tzv. velikoj Albaniji. Argumentacije iz navedenih država uglavnom su uvjetovane reakcijama i djelovanjem međunarodne zajednice jer ne postoje argumentirane analize i državni stavovi zašto bi Otvoreni Balkan bio "srpski svet", "velika Albanija" ili Sorošev projekt. Zbog toga je važno da Otvorenom Balkanu pristupe Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Kosovo.

Analize su pokazale da je Otvoreni Balkan bio uspostavljen prije pandemije COVID-19, države i cijela regija mogli su se adekvatnije i uspješnije suočiti s pandemijom koronavirusa, ali i s energetskom i prehrambenom krizom, koja je prouzročena invazijom Rusije na Ukrajinu. Parcijalno rješavanje pandemije, energetske i prehrambene krize donosi i parcijalne rezultate. Važnost suradnje i solidarnosti je najvidljivija u vrijeme kriza, kao i slučajevima elementarnih nepogoda: požari, zemljotresi, poplave itd.

Integracijska paradigma premijera Zorana Zaeva (SDSM), politika "Nula" problema sa susjedima i snažan međunarodni angažman, doveli su do potpisivanja Sporazuma o prijateljstvu, dobrosusjedstvu i suradnji između Sjeverne Makedonije i Bugarske, donesen je zakon o unapređenju upotrebe jezika drugih etničkih zajednica. Potpisan je i implementiran Prespanski sporazum s Grčkom, koji je omogućio deblokadu euroatlantskih integracijskih procesa. Članstvo u NATO-u potvrda je pravilnosti djelovanja i povijesni uspjeh, a to znači mir, sigurnost, stabilnost i blagostanje. Zaev je svoju zemlju izvukao iz dugogodišnje izolacije i konflikata sa susjedima. Pokazalo se u praksi da su promjene moguće i bile potrebne. To je demokratska politička legitimacija Zorana Zaeva. Makedonska pravoslavna Crkva (MPC-OA) postala je autokefalna. Započeti su pregovori o članstvu s EU-om. Dolaskom na vlast Zorana Zaeva 2017. godine u toj državi više nije zabilježen nijedan međuetnički incident, koji su prije bili redovita dnevna pojava.

Sjeverna Makedonija je prema međunarodnim indeksima najsigurnija zemlja zapadnog Balkana. Od izuzetne važnosti izgradnja i razvijanje povjerenja i partnerstva s građanima, koje se odlikuje i kroz slogane makedonske vlade "Vlada za građane" i "Jedno društvo za sve", predstavlja novu političku kulturu na makedonskoj političkoj sceni, jer novi pristup opoziciju shvaća i prihvaća kao partnera, a ne kao protivnika. To, ipak, predstavlja novinu i novu političku kulturu na makedonskoj političkoj sceni u okolnostima, kada se odlučuje o ključnim makedonskim nacionalnim pitanjima i njezinoj budućnosti, koja je prije svega vezana uz članstvo u EU jer je u međuvremenu postala punopravna članica NATO-a.

Za Republiku Sjevernu Makedoniju od posebne je važnosti, da budu sankcionirani i uvršteni na "crnu listu" američke administracije svi oni koji opstruiraju ili ne priznaju Prespanski sporazum, koji je donio mir, stabilnost i prosperitet Sjeverne Makedonije, i oni koji ne priznaju i ne prihvaćaju ustavno ime države Republika Sjeverna Makedonija. Zbog toga je izvršna naredba američkog predsjednika Josepha Bidena upozorenje i poruka svima u regiji zapadnog Balkana, ali i makedonskim vlastima, da intenziviraju borbu protiv kriminala i korupcije i suprotstave se negativnim pojavama i pojedincima, koji mogu ugroziti regionalni mir, stabilnost i prosperitet.

Analitičari smatraju da je donedavni premijer Zoran Zaev trasirao put Republike Sjeverne Makedonije za budućnost. Ostvareni su snovi generacija Makedonaca i ostalih makedonskih građana, jer prvi put u modernoj povijesti Sjeverna Makedonija dočekala je dan nezavisnosti s ostvarenjem svojih strateških ciljeva. Proces demokratizacije i napretka Sjeverne Makedonije je nezaustavljiv. Aktualna Vlada Sjeverne Makedonije ima trasiran put za budućnost, mora osigurati kontinuitet dosadašnje politike, ali i provesti prijeko potrebne reforme te obračun s kriminalom i korupcijom.