Objavljeno 21. rujna, 2022.
Što je više poznatoga, prilagodba će biti lakša i brža, savjetuju stručnjaci
Polazak u vrtić prvi je odlazak iz sigurnog naručja roditelja. Spoznaja da roditelja nema u blizini može izazvati intenzivne osjećaje straha i anksioznosti. Doduše, ako se s prvim tjednima vrtićke adaptacije (ali i u tjednima prije) djetetu ustale rutina, sigurnost i povjerenje, brzo će se prilagoditi, kažu odgojitelji.
Predškolska adaptacija označava razdoblje tjelesne, emotivne i psihičke prilagodbe djeteta na nove okolnosti (jaslice, vrtić ili polazak u školu). Trajanje ovisi o nekoliko čimbenika: o karakteristikama i temperamentu djeteta, o njegovim prijašnjim iskustvima, razini socijalizacije i životnim okolnostima. Osim roditelja, odgojitelji su važni akteri, kao i slijeđenje smjernica struke kojima se djetetu nastoji olakšati stresno razdoblje. Dakako, broj zaposlenih stručnjaka važan je čimbenik "uspješne adaptacije" - što je više stručnjaka u vrtićkoj sobi, više će djece dobiti nužnu pozornost i skrb.
Svoja iskustva, kao i smjernice primjene, ispričala nam je Vedrana Kuti, doktorandica poslijediplomskog studija Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, koja tri godine radi kao odgojiteljica.
- Proces je adaptacije ponekad umnogome teži ako ta prilagodba počne drastično, rođenjem brata ili sestre, primjerice. Stoga je možda bolje polazak u vrtić, kao i odvikavanje od duda, dekica i bočica (tzv. tješilica), odgoditi za "mirnije" vrijeme - kaže Kuti.
Iako invidividualne, razlikuju se "lake", "srednje" i "teže" adaptacije. Lake traju dva tjedna, srednje oko mjesec dana, a teže su višemjesečne prilagodbe zbog raznih odstupanja od očekivanog ponašanja. Grčevito držanje za roditelja, vrištanje, plakanje, odbijanje igre, jela ili kontakta neke su od reakcija tijekom adaptacije.
- Prvih dana (u nekim ustanovama) s djecom dolaze i roditelji, to se vrijeme sa svakim danom skraćuje, od sat vremena do 15 minuta. Proces prilagodbe počne odlaskom roditelja. Savjetujemo roditeljima pozitivno razgovaranje o vrtiću prije samog polaska, nema mjesta za negativne konotacije poput “tete će te dovesti u red”. Prošetajte do vrtića, upoznajte djecu s okolinom i prostorom (što mnogo vrtića i omogućava). Navikavajte ju na “vrtićku rutinu” spavanja, jela ili igre. Uz to, potičite što više samostalno odijevanje te čekanje na red ili na želje. Što je više poznatoga, adaptacija će proći lakše - savjetuje Kuti roditelje budućih vrtićaraca.
Marta Keglević
Roditelji i emocije
Ovo razdoblje nije stresno samo mališanima nego i roditeljima, jer prvi put njihovi mališani odlaze iz sigurnosti nadzora. “Roditelji znaju prenositi svoje emocije na djecu. Ako je roditelj siguran u svoje pozitivne emocije prema vrtiću, dijete će to osjetiti. Ako dijete vidi svoje uplakane roditelje, bit će u strahu. Problematični su i dugi rastanci - ako dijete počinje plakati, roditelj treba uputiti nekoliko riječi (savjet je da postoje ključne riječi za osjećaj kontinuiteta) i možda osmisliti jedinstven pozdrav. Ali čak i ako dijete nastavlja plakati, roditelj treba otići te će se dijete uz odgojitelje navjerojatnije vrlo brzo umiriti i zaigrati”, poručuje Vedrana Kuti.