Tomislav Žigmanov, zastupnik u Skupštini Srbije i predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, boravio je proteklog vikenda u Osijeku, sudjelujući u manifestaciji "Dan Hrvata u Vojvodini". Razgovarali smo s njim o aktualnim temama, važnim za Hrvate u Srbiji.

Kojim ćete aktivnostima u svojoj kampanji, vezanoj za popis stanovništva u Srbiji, nastojati pobuditi kod Hrvata u Srbiji da se osjećaju ponosnima što su Hrvati i tako izjašnjavaju?

- Već nekoliko mjeseci unatrag planski realiziramo cijeli niz različitih aktivnosti koje imaju za cilj da Hrvate u Vojvodini, to jest Srbiji, ohrabrimo i da im, kako ste i naveli, pobude ponos kako bi se na popisu stanovništva, koji će biti u listopadu, glede identitetskih sastavnica u nacionalnom smislu izjasnili kao Hrvati(ce), da se služe hrvatskim jezikom u komunikacijskim praksama te da su, ako su vjernici, rimokatolici. Prvi dio vezan je uz sudjelovanje u samom popisnom procesu, predstavnici hrvatske zajednice nalaze se u popisnim komisijama u osam lokalnih samouprava. Motivirali smo i potaknuli članove zajednice da se prijave za instruktore - one koji će obučavati popisivače, takvih je više od 40 u 10-ak jedinica lokalne samouprave, a više od 200 građana hrvatske nacionalnosti prijavljeno je među popisivače na temelju naših nastojanja. Cilj svih aktivnosti bio je da se osigura uključivost Hrvata u upravne strukture popisa te naše razmjerno sudjelovanje u provedbi popisa. To nam je bilo važno zato što nije osigurano ni zakonom ni pratećim pravilima o popisu. Drugi niz aktivnosti jest da smo osnažili one aktivnosti u zajednici koje za posljedicu imaju javnu priredbu ili manifestaciju, najčešće vezanu uz područje kulture – osim redovitih, priredili smo više od 20 ad hoc priredbi, koje koristimo kao prostor za diseminaciju ključnih poruka vezanih uz popis: od onih koji se odnose na važnost ovoga društvenog događaja i nužnosti sukladnog sudjelovanja u njemu do slanja jasnih poruka o poželjnom sadržaju izjašnjavanja o nacionalnom i vjerskom segmentu identiteta. Prateći događaji u tom nizu aktivnosti su podrške ključnih osoba u politici, prije svega iz Hrvatske, s porukama ohrabrenja Hrvatima u Srbiji. Treća linija aktivnosti jest kampanja koja se provodi pod sloganom "Znam tko sam!". Ona je najbogatija u vrstama promidžbenih materijala - od spotova i radiojingleova, preko brošura, lifleta i letaka, do oglasa u tiskovinama - i broja komunikacijskih kanala - gotovo da smo u svima prisutni. Više stotina ljudi uključeno je u dijeljenje ovoga materijala, a pokrivenost naselja u kojima žive Hrvati u većem broju je apsolutna. U svim aktivnostima sudjeluju gotovo svi aktivni subjekti u zajednici - od političke stranke, preko hrvatskih kulturnih udruga i pojedinaca, do informativnih glasila na hrvatskom jeziku i društvenih mreža kojima upravljaju Hrvati, dok sve poslove i više nego uspješno koordinira Hrvatsko nacionalno vijeće.



Koliko je štete tom pitanju napravila priča o Bunjevcima ne-Hrvatima, s obzirom na to da je u Srbiji proteklih godina vlasti nastavljena praksa osporavanja hrvatskog identiteta Bunjevaca u Bačkoj i poništen dekret iz 1945., kojim je određeno da se Bunjevci izjašnjavaju isključivo kao Hrvati?

- To je drugi po štetnosti proces koji država poduzima na planu "rashrvaćivanja" Hrvata. Naime, prvi je visoka i učestala raširenost antihrvatskih sadržaja u području javnosti, što zna dolaziti ne s političke margine nego iz samih vrhova vlasti. To onda za posljedicu ima veću raspoloživost za etničku mimikriju, jer, priznat ćete, nitko ne želi da ga se prepoznaje kao "ustašu", na što se zna reducirati identitetska oznaka Hrvat. Usporedno s tim imate proces dekroatizacije Hrvata izdvajanjem jednog njezinog subetničkog supstrata – Bunjevaca, od Hrvata radikalno odvojen i suprotstavljen "nacion", u samostalnu naciju, svakovrsnim favoriziranjem i nametanjem toga rješenja. On se provodi više od 30 godina u Srbiji i daje određene rezultate, veće u vrijeme kada su antihrvatski resantimani učestaliji u javnosti, kao što je to danas.

Na prošlom je popisu stanovništva u Srbiji bilo 57.900 Hrvata, a i više od 300.000 onih koji su se izjasnili kao Bunjevci, Jugoslaveni ili ostali. Kakvim se brojkama sada nadate?

- Da, u Srbiji je začuđujuće veliki broj onih koji se u nacionalnom smislu nisu izjasnili – od onih u nadnacionalnom smislu kao što su Jugoslaveni, zatim onih u nekim subetničkim inačicama kao što su Bunjevci, pa do onih koji su se izjasnili po nekim regionalnim ili zemljopisnim određenjima, kao što je Sremac ili se uopće nisu ni na koji način izjasnili. Čvrsto vjerujemo da je u tom korpusu i velik broj Hrvata koji su se mimikrizirali iz spomenutih razloga. Osim da učvrstimo opredjeljenje kod onih koji znaju tko su, naša kampanja teži da i kod onih zastrašenih ili nesigurnih potaknemo ponos te da se izjasne jasno i nedvosmisleno o tome što su. Ako to budemo uspjeli kod većeg broja "prikrivenih i zatomljenih" Hrvata, onda naš broj može čak i rasti.

Koliko mladi Hrvati u Vojvodini, u vrijeme interneta, a i posljedica koronavirusa ili ruskog napada na Ukrajinu - imaju potrebu promišljati važnost svog nacionalnog identiteta?

- Svjesni smo da pitanje identiteta, napose nacionalnog i vjerskog, nije uvijek u žarištu ni pozornosti ni interesa kod dijela mlađih osoba. Postmoderna općenito, a i procesi koje ste naznačili razorili su pojedina čvorišta tradicionalnih identitetskih sastavnica, kojima pripadaju i oni o kojima mi razgovaramo, na što mi našim aktivnostima teško možemo sukladno odgovoriti. No to istodobno ne znači da nijemo trebamo sve pratiti, već smo odlučili da činimo ono što je primjereno duhu vremena, da progovorimo iz rakursa suvremenosti, navezani na vlastite sadržaje iz povijesti, s pogledom u budućnost. U komunikaciji s mladima, pak, koristimo njima dostupnije i prihvatljivije komunikacijske kanale, kao što su društvene mreže. Sveukupno gledano, vjerujemo da svijet neće biti promijenjen među Hrvatima u Srbiji našim aktivnostima, no zacijelo ćemo nekome tko drži do sebe, koji želi u životu svjedočiti vjernosti i istini te djelovati prema načelima pravednosti, ponuditi smjerokaz za vjerodostojnu vlastitost.

Zašto je bitno kako će se Hrvati izjasniti, kako bi se to moglo odraziti u budućnosti?

- Bitno je najprije zbog onoga što sam rekao - svjedočanstva istinitosti vlastitog identiteta, koji je u povijesti utemeljen, a u sadašnjosti se ostvaruje, punine samopoštovanja i zrelosti sebecijenja svake ličnosti. S druge strane, opće je poznato da rezultati popisa imaju velike, a gdjekad i presudne, posljedice na društvene procese u socijalnoj dinamici manjinskih zajednica, koji izlaze iz okvira pukih statističkih pokazatelja. Primjerice, broj pripadnika određene zajednice izravno utječe na broj vijećnika u samoupravnim tijelima; u korištenju manjinskim pravima često se ističe upravo postotak pripadnika nacionalne manjine kao kriterij kako za primjenu određenog prava tako i za njegov obujam; on uvelike govori i o političkoj i opće društvenoj relevantnosti određene manjinske zajednice. Sve spomenuto onda ima značajne posljedice i kada je riječ o budućnosti Hrvata u Vojvodini, tj. Srbiji.



Kako doživljavate postupke i stavove Srpske pravoslavne Crkve koja odlikuje osuđene ratne zločince (Šešelj), a njezin patrijarh Porfirije govori kako su granice promjenjiva kategorija (zbog BiH), što je između ostaloga i potaknulo rat na ovim prostorima?

- Kao osoba koja drži do nekakve pristojnosti, ostao sam u nevjerici, šokiran činjenicom da jedna crkvena organizacija koja se temelji na kršćanskim vrednotama vlastitim odličjem nagrađuje osobu koja je pravomoćno u sudskom procesu osuđena za činjenje zločina. Istina, netko bi mogao reći kako kršćanska slika svijeta dopušta djela milosrđa za one u uzništvu pa i one koji su zemaljskim sudovima proglašeni krivima za (zlo)djela koja su činili, no povijest ipak ne bilježi često ovakve bizarnosti koje počivaju na pranju krvavih ruku crkvenom mirišljavom vodom. Stoga je ova i ovakva raritetnost nepojmljiva. S druge strane, i diskursi o granicama u smislu teritorija i njihova mijenjanja na temelju etničkih kriterija također su daleki kršćanskoj teologiji. A zašto se to i tako čini i zašto se to tako i govori, najbolje zna prvi čovjek crkvene institucije na čijem je čelu osoba s još uvijek i adresom u Ilici 7 – mitropolit zagrebačko-ljubljanski, naime! Njega bi valjalo pitati o svemu tome.

Još se očekuje formiranje nove vlade Srbije, a u njoj bi, prema svim najavama, pa i Vučićevim, trebali biti i predstavnici manjina. Kada bi se to moglo dogoditi i kako vidite svoju ulogu u svemu tome?

- Krajnji rok koji predviđa Ustav je početak studenoga, što znači da će do tada biti i formirana nova vlada Republike Srbije. Mogli ste vidjeti da je nekoliko puta do sada od strane srbijanskoga predsjednika Aleksandra Vučića bila eksplicite navedena mogućnost sudjelovanja predstavnika hrvatske zajednice u izvršnoj vlasti Srbije. Istu smo poruku vrlo ozbiljno razumjeli te iskazali spremnost da o tome i razgovaramo, no konkretnijih razgovora još uvijek nije bilo. U međuvremenu smo u javnosti iznosili stavove o našem očekivanju kada je riječ o programskoj profilaciji buduće srbijanske vlade - hoćemo biti dionici u politikama koje će voditi Srbiju u europske integracije, osnaživati vladavinu prava, pridonositi radu nezavisnih institucija, izgrađivati uključujuće politike prema nacionalnim manjinama, omogućiti integriranje pripadnika hrvatske zajednice u srbijansko društvo na ravnopravan način te imati pozitivni pristup normaliziranju i razvoju hrvatsko-srpskih odnosa. Posebno smo zainteresirani za nastavak rješavanja otvorenih pitanja Hrvata u Srbiji - od naše integracije u srbijansko društvo i uključivanja u procese donošenja odluka na svim razinama vlasti, preko uspostave takvih politika suočavanja s prošlošću koje će za posljedicu imati komemoriranje nevinih žrtava Hrvata u Vojvodini 90-ih, do izgradnje pozitivnih politika priznanja, što uključuje izlazak državnih struktura iz podrške izgradnji tzv. bunjevačke nacije, završno s početkom rada Hrvatskog školskog centra i Drame na hrvatskom pri subotičkom Narodnom kazalištu.