Početkom idućeg mjeseca, iako joj se rokovi kreću i do 10. listopada, kreće jesenska sjetva čije se projekcije ove godine rade s velikom nelagodom, s obzirom na to da su troškovi proizvodnje u odnosu na lanjsku višestruko išli gore, pa u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (HPK) ocjenjuju da je hrvatska poljoprivreda pred jednom od najtežih sjetvi u povijesti i, ne obavi li se u optimalnim rokovima i prema svim agrotehničkim mjerama, upozoravaju, sve bi to moglo utjecati na smanjivanje površina i proizvodnje u idućoj žetvi.

HPK-ov izračun po trenutačnim cijenama pokazuje trošak proizvodnje za pšenicu, završno sa skidanjem usjeva, oko 14.000 kuna po hektaru, odnosno četiri do pet tisuća kuna više nego lani.

- Zbog velikih poskupljenja repromaterijala ratari neće odustajati od sjetve, ali će smanjivati ulaganja, a onda ne možemo očekivati vrhunske rezultate - kaže član Upravnog odbora HPK-a Matija Brlošić.



- Zbog izuzetno visokih troškova očekujemo da će dosta ratara koji će sijati pšenicu ići s minimalnom, ili gotovo nikakvom primjenom umjetnih gnojiva, što nikako nije dobro - prognoze su u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori.

U Žitozajednici prve su procjene da će zbog galopirajućeg rasta troškova biti možda zasijano nešto manje površina nego u jesen 2021. godine, kada se pod pšenicom našlo 160.000 hektara s kojih je ljetos požnjeveno, prva je procjena važnih usjeva Državnog zavoda za statistiku, 976.000 tona.

- Lanjska sjetva bila je povoljnija za ratare, a ova će biti zahtjevnija i s manje ulaganja u pšenicu, no mi u Žitozajednici ne mislimo da će se odustajati, jer pšenica je tradicionalna kultura u nas, ona se ustalila među našim ratarima, a tu je i ustaljen izvoz u Italiju - kaže direktorica ŽZ-a Nada Barišić.
Značajno su poskupjela i sjemena, pa sve više ratara pita smiju li sijati svoju pšenicu kako bi uštedjeli na tom trošku.

- Prema mome, a i mišljenju Komore, cijena sjemena u odnosu na cijenu merkantile i sjemenske robe sada je previsoka, i iznosi pet do šest kuna za kilogram, a lani je bila tri do 4,5 kuna. Posije li ratar svoje sjeme, to ga može koštati dvije do 2,5 kn/kg, a bude li ga kupovao trošak će biti daleko veći. Zakon, naime, kaže da pšenica mora biti tretirana, a pravilnik nije još donesen - kaže Brlošić te dodaje da je Ministarstvo poljoprivrede na to upozoreno. - Ako je proizvođač proizveo sjemensku pšenicu i prodao ju po 2,40 kuna, a ista se ta pšenica sada prodaje po šest kuna za kilogram, onaj koji ju je doradio, pročistio i stavio u vreću uzima 3,60, a proizvođač 2,40 kuna. Tu mnogo toga ne štima - ističe Brlošić.

Situacija aktualizira pitanje korištenja sjemena tavanuše, što za sobom vuče i problem smrdljive snijeti.

- Pravilnik o zakonu o sjemenu treba regulirati način i količinu sjemena koja se mora baciti na površinu, a oko toga moramo sjesti s argumentima, jer oni tvrde jedno, a mi drugo, tj. da snijeti ima nenormalno mnogo, a mi tvrdimo da je nema. No, najvjerodostojniji je zapisnik Državnog inspektorata prema kojem se najtočnije vidi koliko je neškodljivo uklonjeno. Ako snijeti i ima, to je ispod jedan posto, a oni govore o 20 do 30 %. Uostalom, snijet prisutna kod nas uopće nije opasna za ljudsko zdravlje - kaže Brlošić.

OPG-ovac Hrvoje Glavačević iz Strizivojne neće smanjivati površine pod pšenicom ni ove jeseni, on i sinov OPG zasijat će krušnu pšenicu i tritikal na deset hektara.



- Potonju imam u ekoproizvodnji i imam svoju robu za sijanje, dok ću za krušnu kupiti sjeme, ili riješiti kod organizatora proizvodnje - kaže Glavačević, čija je pšenica u ovoj žetvi imala cijenu 2,19 kuna.

- Što se tiče tavanuše, znam iz prakse kod ljudi koji dosta siju, da nije tako crno kako se pokušava prikazati. Svake godine uzmu sjemensku pšenicu i ostavljaju za sjeme za jesen, i svake jeseni uzimaju sebi tu količinu sjemenske i tretiraju, a to je u redu. Svatko tko vodi računa o svojoj proizvodnji gleda da je to u redu - kaže ovaj strizivojački poljoprivrednik. Ocjenjuje da će ljudi zbog porasta troškova možda štedjeti na gnojivu, pa će se na proljeće vidjeti, kaže, ako se cijene korigiraju, prihranit usjev više. - Koliko vidim ulaže se isto, možda neznatno manje, no neće to biti mršava sjetva - kaže po prirodi optimist Glavačević.

- Prema zakonu, rečeno je da treba biti slijed za tavanušu - da se prijavi agenciji da čovjek sam proizvodi sjeme za sebe i onda to može doraditi na svom gospodarstvu, pročistiti i tretirati fungicidom i zadovoljio je kriterije po osnovi zakona. Ako su ljudi i ostavili svog sjemena, nisu se upisali u Upisnik proizvođača i nisu se prijavili, a da mogu očistiti sami i odvesti kod nekoga tko se time bavi, jer pravilnik još nije gotov. Zato sam da se sjedne za stol i da damo mogućnost i jednima i drugima, pa da se vidi (i) koliko ima te snijeti - kaže Brlošić. Dodaje, pravilnik bi trebao reći koliko treba posijati certificiranog sjemena, a što sada postoji za soju. - I ovdje treba biti neka minimalna količina koja bi zadovoljila i jedne i druge.

Moj smjer uvijek je bio da pustimo dorađivačima, da cijena bude prihvatljiva, kaže Brlošić, i dodaje kako ratari moraju imati mogućnost to raditi, ako su cijene sjemena previsoke, da ga ostave za sebe.