VELIKA BRITANIJA OPROSTILA SE OD ELIZABETE II.
Kraljica je obećala da će život posvetiti službi. Rijetko je kada obećanje tako dobro održano
Veličanstvenim, ali dostojanstvenim obredom u Westminsterskoj opatiji, zaključenim s dvije minute šutnje, a potom i svečanom procesijom londonskim ulicama, Ujedinjeno se Kraljevstvo u ponedjeljak oprostilo od Elizabete II., svoje najdugovječnije vladarice u povijesti.
Državni pogreb u Westminsterskoj opatiji završio je budnicom koju su izveli trubači, nacionalnom himnom i tužaljkom koju je izveo Kraljičin gajdaš škotske kraljevske pukovnije. Misu je vodio dekan opatije David Hoyle, a propovijed je održao kanterberijski nadbiskup Justin Welby. "U svome nastupnom govoru Kraljica je obećala da će život posvetiti službi. Rijetko je kada obećanje tako dobro održano", kazao je.
Tužaljka
"Ljudi koji služe s ljubavlju rijetki su u bilo kojoj sferi života", rekao je Welby u propovijedi. "Vođe koji služe s ljubavlju su još rjeđi. Ali u svim slučajevima, oni koji služe bit će voljeni i zapamćeni dok su oni koji drže do moći i privilegija davno zaboravljeni", rekao je. U okviru ispraćaja u opatiji, zvono se oglasilo svake minute, ukupno 96 puta za svaku godinu Kraljičina života. Među pjesmama koje su izvedene na misi bila je "Gospodin je pastir moj" - otpjevana na vjenčanju Kraljice i njezina supruga princa Philipa. Pred kraj mise crkva i veći dio naroda utihnuli su na dvije minute. Odjeknule su trube prije nego što je krenula himna "Bože, čuvaj kralja". čin gajdaš škotske kraljevske pukovnije priveo je obred kraju tužaljkom.
Elizabeta II. u Westminsterskoj je opatiji okrunjena 1953., a u njoj se i udala za Philipa Mountbattena 1947. Na samom državnom ispraćaju bilo je oko 2000 gostiju, uključujući petstotinjak predsjednika, premijera, članova europskih kraljevskih obitelji. Bili su japanski car Naruhito, francuski predsjednik Emmanuel Macron, američki predsjednik Joe Biden, kanadski premijer Justin Trudeau. Hrvatsku je predstavljao predsjednik Zoran Milanović sa suprugom Sanjom Musić Milanović.
Kraljičin lijes tihim ulicama Londona u procesiji su pratili kralj Charles III., njegovi sinovi William i Harry i ostali članovi kraljevske obitelji. Stotine tisuća ljudi okupilo se u središtu Londona kako bi ispratili britansku vladaricu koja je ove godine proslavila platinasti jubilej. Kraljičin lijes položen na lafet vukla su 142 mornara, što je tradicija od pogreba kraljice Viktorije 1901. U gomili ljudi koji su dolazili iz Britanije i šire, neki su se penjali na rasvjetne stupove i stajali na barijerama i ljestvama kako bi vidjeli kraljevsku povorku - jednu od najvećih te vrste u modernoj povijesti u Londonu. Oni koji su kampirali u obližnjim ulicama pratili su ispraćaj na pametnim telefonima, a tišina je vladala uz Mall, veliki londonski bulevar, dok se obred iz Westminsterske opatije prenosio uživo preko zvučnika. Neki su nosili elegantna crna odijela i haljine. Ostali su bili odjeveni u majice s kapuljačom, tajice i trenirke. Milijuni su pratili ispraćaj britanske monarhinje koji se prvi put u povijesti prenosio na televiziji. Ben Vega (47), medicinski tehničar s Filipina koji je bio među mnoštvom, rekao je da je rojalist. "Volim raskoš. Sviđa mi se kako Britanci ovo rade", rekao je. "Ja sam s Filipina, mi nemamo ovo, nemamo kraljevske obitelji. Ovo je tužan dan za mene. Ovdje sam 20 godina. Kraljicu sam smatrao svojom drugom majkom, Englesku svojim drugim domom", dodao je.
Elizabeta je umrla u dvorcu Balmoralu 8. rujna. Njezino zdravstveno stanje pogoršalo se posljednjih mjeseci. Samo dva dana prije nego što je umrla imenovala je Liz Truss za svoju 15. i posljednju premijerku. Izgledala je krhko i imala je štap, ali bila je nasmiješena. Kraljičina smrt šokirala je njezinu obitelj zbog njezine dugovječnosti i neraskidive veze s Britanijom. "Svi smo mislili da je nepobjediva", rekao je princ William.
Kad je Elizabeta II. naslijedila svog oca Georgea VI., Winston Churchill je bio njezin prvi premijer, a Josif Staljin vladao je Sovjetskim Savezom. Upoznala je velike ličnosti iz politike, zabave i sporta, uključujući Nelsona Mandelu, papu Ivana Pavla II., Beatlese, Marilyn Monroe, Pelea i Rogera Federera. Bila je svjetska ličnost, hvaljena od Pariza i Washingtona do Moskve i Pekinga. Brazil, Jordan i Kuba proglasili su nacionalnu žalost zbog njezine smrti iako je s njima jedva imala izravnih veza.
Posljednje počivalište
Elizabetin kovčeg prevezen je u Windsor, gdje je održan još jedan obred i pokop u krugu obitelji. Obred je završen uklanjanjem krune, kugle i žezla, simbola monarhove moći i vladanja, iz lijesa i polaganjem na oltar. Kraljica je pokopana u kapeli svetog Jurja, pokraj supruga koji je umro prošle godine u dobi od 99 godina. Dvorac Windsor sagradio je Vilim Osvajač nakon normanskog osvajanja Engleske 1066., ali je od tada mnogo puta obnavljan i nadograđivan. Najstariji je i najveći naseljeni dvorac u svijetu. Smješten tridesetak kilometara od Londona, Windsor je bio omiljeno Kraljičino utočište vikendom, a u posljednjim godinama vladavine i njezin dom. U Windsoru je posljednje počivalište mnogim engleskim i britanskim kraljevima i kraljicama. Mnogi od njih pokopani su u dvorskoj kapeli svetog Jurja, uključujući Henrika VIII., koji je umrlo 1547., i Charlesa I., kojemu je 1649. odrubljena glava. Kraljica je pokopana u memorijalnoj kapelici Georgea VI., koja je 1962. nadograđena na osnovni dio kapele. To je učinjeno prema nalogu Elizabete II. jer u kraljevskoj kripti više nije bilo mjesta. Kapelicu je nazvala po svome ocu, koji je ondje pokopan zajedno s Kraljicom majkom. U toj je kapelici i posljednje počivalište Kraljičine sestre, princeze Margaret. Osim Kraljičina oca, u dvorskoj kapeli u Windsoru pokopani su i njezin djed George V. i pradjed Edward VII. Ondje se princ Harry krstio i vjenčao, a William, sada prijestolonasljednik, krizmao.
Sedamdeset godina dugu vladavinu Elizabete II. obilježio je snažan osjećaj dužnosti i nepokolebljiv stoicizam. Svjedočila je Drugom svjetskom ratu i raspadu Britanskog Carstva, a za vrijeme njezine vladavine u Velikoj Britaniji izmijenilo se 15 premijera. Sve to vrijeme bila je u svojoj zemlji utjelovljenje stabilnosti. Od bivših britanskih kolonija do Rusije i Kine, gdje je bila kraljica u posjetu, Elizabeta II. putovala je svijetom i kroz povijest punu previranja, uvijek odjevena u odjeću jarkih boja, uz odgovarajući šešir i torbicu. To joj je omogućilo da bude uočljiva unatoč visini od samo 1,63 metra. U trenutku smrti bila je na čelu 15 država.
Kada je pri kraju svoje vladavine prestala putovati u inozemstvo, u svojoj je zemlji neumorno nastavila s obavljanjem ceremonijalnih dužnosti, čak i u danima nakon smrti supruga Philipa u travnju 2021. Emocije je pritom otkrivala vrlo rijetko, a mišljenje nikad. Elizabetina je slika sveprisutna u Ujedinjenom Kraljevstvu, od kovanica na kojima je prikazan njezin profil do figurica kraljice koja maše rukom u rukavici. Za mnoge je Britance ona bila osoba koju su poznavali cijeli svoj život i doživljavali je kao nekoga svoga, kao poznatu i umirujuću figuru. Pri kraju svoje vladavine Elizabeta II. još je uvijek bila na vrhu ljestvice prema anketama o popularnosti članova kraljevske obitelji, vidljivo iznad svog nasljednika, sada Charlesa III.
Dijana Pavlović
”SLUČAJNA” KRALJICA, ČETRDESETI SUVEREN
Kraljica Elizabeta rođena je u Londonu 21. travnja 1926. kao Elizabeth Alexandra Mary. Mala plavokosa princeza anđeoskog lica, odmilja prozvana Lilibet, nije bila predodređena za prijestolje. No krajem 1936. njezin stric, kralj Edward VIII., abdicirao je kako bi se mogao vjenčati s Amerikankom Wallis Simpson, pučankom koja je iza sebe već imala dva razvoda. Time je kralj postao Elizabetin otac, sramežljivi George VI. To je za Elizabetu bio kraj bezbrižnosti. Djevojčica se seli u Buckinghamsku palaču u kojoj je sve podređeno strogim pravilima. Kada joj je bila 21 godina, udala se za naočitog časnika Philipa Mountbattena, sina grčkog princa. Elizabetin otac umire 6. veljače 1952., relativno mlad. Da je postala kraljica doznala je na putovanju u Keniji. Od toga trenutka njezin život ide u posve novom smjeru. Odmah se vratila u Ujedinjeno Kraljevstvo gdje je okrunjena 2. lipnja 1953. Tako je postala četrdeseti po redu suveren od Vilima Osvajača, koji je za engleskog kralja okrunjen 1066.
KRAJ SJEĆANJU
Kraljica je bila simbol zaokreta prema modernosti. Njezina krunidba 1953. bila je prvi važni događaj koji se prenosio na televiziji diljem svijeta, a njezina prva televizijska božićna poruka 1957. utrla je put drugim svjetskim čelnicima. No, prije svega, smrt Kraljice velik je raskid sa sjećanjima na Drugi svjetski rat. “Kraljica je izravno sudjelovala u pobjedi 1945. godine. To što smo bili među pobjednicima 1945. ostavilo je snažan trag na identitetu Ujedinjenog Kraljevstva i Kraljica je to utjelovljivala sve do svoje smrti”, rekao je Thomas Gomart, direktor Francuskog instituta za međunarodne odnose.
JOŠ JEDAN KORAK U RAZLAZU S 20. STOLJEĆEM
Odlazak britanske kraljice Elizabete II., koja je u svojoj sedamdesetogodišnjoj vladavini bila svjedokom Drugog svjetskog rata, hladnog rata i nezamislivih tehnoloških promjena, još je jedan korak prema razlazu s 20. stoljećem. Britanski monarsi imaju malo stvarne moći, ali Elizabeta II. bila je trajan simbol 20. stoljeća. O tome govori činjenica da joj je prvi premijer bio ratni vođa Winston Churchill, da je upoznala prvog čovjeka koji je poletio u svemir Jurija Gagarina i koja je otputovala u povijesne posjete novim nacijama nastalima na ruševinama Britanskog Carstva. Njezina smrt u dobi od 96 godina još je i više simbolična jer se dogodila samo nešto više od tjedan dana nakon smrti bivšeg sovjetskog čelnika Mihaila Gorbačova (91), još jedne ikone prošlog stoljeća, koji je dopustio raspuštanje SSSR-a i popuštanje ruskog stiska nad istočnom Europom. Njihovi odlasci događaju se u trenutku kada se svijet oporavlja od pandemije COVID-19, ali je potresen ruskom invazijom na Ukrajinu, koja je oživjela zebnju od nuklearnog rata, te koji postaje svjestan da bi klimatske promjene mogle uništiti nade ove i budućih generacija. “Oni su bili centralne figure kakve ćemo teško vidjeti ponovno”, rekao je Gilles Gressani, direktor francuskog geopolitičkog časopisa Le Grand Continent. “Živimo u interregnumu - prostoru između dvije vladavine, dvije ere”, dodao je. “Često osjećamo taj strah i anksioznost jer znamo jako dobro da se svijet mijenja zbog pandemije, rata u Ukrajini, terorizma, gospodarskih kriza i klimatske krize.” Postupno, svijet otpušta sve što ga je još uvijek povezivalo s 20. stoljećem, a na životu je još samo nekoliko ikona.