Gradski prijevoz putnika odnedavno se može podičiti najboljom vozačicom autobusa na svijetu, nakon što je njegova djelatnica Sanela Kohajda na netom održanom 32. Svjetskom prvenstvu profesionalnih vozača u Tuheljskim toplicama demonstrirala najbolje vozačke vještine i poznavanje propisa.

Na tom je natjecanju prvi put nastupila i ženska ekipa, pa će Sanela u povijesti ostati zapamćena kao prva svjetska prvakinja u vožnji autobusa, a njezin uspjeh još je zanimljiviji jer je tamo, kako nam je otkrila, došla na nagovor kolega; pomalo bojažljivo i bez primisli da bi moga ostvariti takav rezultat, to više što je vozački ispit za autobus položila tek nedavno.

- Žene nikada prije ekipno nisu sudjelovale u natjecanju, tako da je bilo posebno biti među pionirkama tog natjecanja, iako do posljednjeg trenutka nisam znala hoću li ići - otkrila je na početku razgovora osječka prvakinja.

Kako nam je objasnila Sanela, natjecanje se sastojalo od provjeravanja praktičnog i teorijskog znanja. Na putu do pobjede na poligonu je prolazila razne prepreke, zavoje, zaobilazila čunjeve... Ocjenjivalo se parkiranje, vožnja unatrag i sl. Drugi dio natjecanja bio je poput HAK-ovih testova za vozački ispit, a treći vožnja u kojoj je bilo potrebno najbrže doći na odredište uz najmanju potrošnju goriva.

- Moja velika prednost bila je u tome što sam tek izišla iz autoškole i položila za autobus, pa mi je sve bilo još svježe, testovi nisu bili nikakav problem, njih sam riješila brzo i točno. Poligona sam se malo uplašila, rekla sam suprugu da ja to ne mogu proći, jer je riječ o duplim zavojima s čunjevima, no na kraju sam sve prošla zahvaljujući nekim našim trikovima. Recimo, kako još nemam potpuni osjećaj duljine vozila, pri vožnji u rikverc koristila sam se sjenama - otkriva Sanela.

Ističe kako se tajna njezina uspjeha vjerojatno krije u tome što je u natjecanje ušla neopterećeno, kao dijete...

- Djevojke s kojima sam se natjecala prave su profesionalke, s puno kilometara iza sebe, što ja nemam. Još uvijek ne vjerujem da sam pobijedila. Kolege u GPP-u vrlo su ponosni, imam osjećaj da su oni svjesniji veličine ovog rezultata nego ja - govori još uvijek pod dojmom velikog uspjeha, na kojem su joj čestitali i svi kolege iz GPP-a, među kojima i njezin suprug Tomislav, koji joj je bio velika podrška.

Kako nije uobičajeno vidjeti ženu za upravljačem tramvaja i autobusa, upitali smo ju kako se odlučila za to zanimanje.

- Oduvijek sam željela biti vozačica tramvaja. Prije 15 godina nisam uspjela upisati školu jer su to tada mogli samo radnici GPP-a, no prije tri godine jesam, te sam završila za tramvajca i ubrzo počela voziti tramvaj. Autobusi su me također privlačili i kada mi se pružila prilika, upisala sam i završila školu za vozača autobusa - otkriva Sanela.

U tom vozilu i danas ju mogu vidjeti putnici GPP-a. Iako je primarno tramvajka, zbog trenutnih radova na osječkim prugama puno je tramvajaca raspoređenih na autobuse. Otkriva nam koja je razlika u vožnji između ta dva vozila i koje joj se više sviđa.

- Velika je razlika. Tramvaj je puno teže voziti, posao je stresniji, no meni zanimljiviji jer se stalno nešto događa. Ima i autobus svoje prednosti i mane, lijepo ga je voziti, no treba paziti pri skretanjima jer stražnji kraj zabacuje, pa se mora baš proračunati - govori GPP-ova šampionka.

Putnici, otkriva, znaju ostati iznenađeni kada ju opaze za upravljačem. “Znaju zastati, pogledati me, nasmijati se, a i ja s njima, što ću... Imamo mi našu vozačicu Snježu, koja taj posao obavlja oko tri godine, tako da su se neki već i naviknuli, Snježa ih je priredila”, smijući se zaključuje Sanela.