U sklopu Mjeseca židovske kulture na Filozofskom fakultetu u Osijeku održano je predavanje Darka Fischera o sinagogama u Hrvatskoj.

- Sinagoga je mjesto okupljanja, to ne mora biti zgrada, to može biti i otvoreni prostor. Recimo Zapadni zid u Jeruzalemu kao otvoreni prostor je sinagoga. U aškenatskom govoru, jidišu, često se naziva templ, od njemačkog Tempel (hram) ili šul (njem. Schule, škola) - naveo je Fischer na početku predavanja koje je započelo prigodnom šalom o Židovu koji je nakon brodoloma na pustom otoku sagradio sve što mu je potrebno za život, pa i dvije sinagoge: jednu u koju ide svaki dan i drugu u koju nikad ne ide.

- Unutrašnjost sinagoge gotovo je uvijek građena prema sličnom standardu. Imamo nešto što sliči na oltar u katoličkoj crkvi, to je je tzv. zavjetni ormar, ili aron hakodeš, koji je usmjeren tako da kad se ide od ulaza prema njemu, ide se u smjeru Jeruzalema. Ispred ormara je postolje bima kamo se donosi Tora i tamo se čita. Dio sinagoge bliže ulazu namijenjen je vjernicima, a u ortodoksnim sinagogama koje se drže pravila podijeljen je tako da su muškarci u parteru, a žene na balkonu. U slučaju da nema balkona, sjede odvojeno u parteru. Karakteristično za sve židovske zajednice oduvijek je bilo to da su gotovo svi članovi bili pismeni, zato jer je tradicija zahtijevala od dječaka, a kasnije i od djevojčica, da znaju čitati Toru u svečanom trenutku pristupanja vjernoj zajednici - dodao je Fischer, a potom prikazao povijest sinagoga u Hrvatskoj.

Razvrstao ih je arhitektonski: tripartitne (zagrebačka), s dva tornja (velika osječka), i s kupolom (vukovarska). U Hrvatskoj je zagrebačka tripartitna sinagoga sagrađena 1867., a potom srušena odmah 1941., pri dolasku ustaša na vlast. Njoj vrlo slična bila je karlovačka sinagoga, koja također više ne postoji te sisačka, koja danas ima funkciju glazbene škole. S dva tornja bila je velika osječka sinagoga u Županijskoj ulici 13, ali i sinagoge u Našicama, Slavonskom Brodu, Požegi, Bjelovaru, Varaždinu i Križevcima. Kupolne sinagoge bile su rjeđe, a najpoznatije su one u Vukovaru i Vinkovcima.

- Sudbina sinagoga u vrijeme Drugog svjetskog rata na našim prostorima bila je vrlo tužna. Zbog zločinačke ideologije nacista trebalo je zatrti sve što je bilo vezano uz Židove, pa tako i srušiti sinagoge. Posvema su srušene zagrebačka, đakovačka, vinkovačka, slavonskobrodska, našička, požeška i riječka sinagoga. Osječka gornjogradska sinagoga je zapaljena u travnju 1941., s time da su lokalni nacisti namjerno spriječili vatrogasce da ugase požar. Ostao je samo jedan njezin zid. Vukovarska sinagoga je jako tužan primjer. Bila je devastirana na početku rata, služila je kao zatvor, kao skladište i kao smetište, ali preživjela je Drugi svjetski rat. Ona je tipičan primjer kulturocida, ne samo za vrijeme Drugog svjetskog rata, nego i kasnije - rekao je Fischer. Ostale sinagoge bile su donekle sačuvane, ali su kasnije ili srušene ili prenamijenjene. Primjer za to je i druga osječka sinagoga u Donjem gradu, koja je bila u jako lošem stanju, pa ju je 1970-ih Židovska općina, zbog manjka sredstava za obnovu, prodala, ali je ostala sakralna građevina, odnosno pentekostna crkva. Sačuvane su samo tri sinagoge u Dalmaciji: tzv. nova sinagoga u Rijeci, ona u Splitu u Dioklecijanovoj palači te u Dubrovniku jedna od najstarijih sinagoga u Europi.

Mjesec židovske kulture nastavlja se danas, 19. rujna, otvorenjem izložbe "Jeruzalem - glavni grad Izraela", u belišćanskom Institutu Sigmund Romberg, u 19 sati, a potom će u srijedu, 21. rujna, u osječkoj Barutani u 20 sati biti izvedena plesna predstava "Sic transit gloria mundi" Tanje Grgić. T.Kvorka