Cijela Europska unija, uključujući naravno i Hrvatsku, posljednjih dana okupirana je donošenjem novih kriznih mjera s obzirom na probleme koje donosi jesen i zima. Neke od mjera EU-a zahtijevaju goleme financijske iznose pomoći, pa se postavlja pitanje može li takav napor EU uopće dugoročno financijski izdržati. S tim u vezi, je li EU reagirao na vrijeme, je li pretjerao sa sankcijama (ekonomskim) prema Rusiji pa sad plaća danak, trpi goleme troškove...? O svemu tome za ovotjedni Magazin razgovarali smo s izv. prof. dr. sc. Ivanom Kristekom, prodekanom za financije i organizaciju poslovanja s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

Kako komentirate sadašnju situaciju, napose vezanu uz sankcije EU-a prema Rusiji i s tim u vezi posljedica koje trpi ne samo Rusija nego u Europa uključujući i Hrvatsku...?

- Primjena sankcija na bilo koju državu nikada neće rezultirati rastom globalnog blagostanja. Ono što želim reći je sljedeće: primjenom sankcija uvijek su na gubitku obje strane (oni koji propisuju sankcije i oni na koga se sankcije odnose). Teško je mjeriti je li EU pretjerao s ekonomskim sankcijama prema Rusiji. Ovdje je riječ o geopolitici i EU "igra" na dugoročnu kartu. Vjerujem kako politika EU-a razmišlja o budućnosti, odnosno kako će Ukrajina u dogledno vrijeme biti član EU-a, što će otvoriti novo tržište od 45 milijuna stanovnika (što je usporedivo sa Španjolskom). Dakle, žrtvujemo se danas kako bismo imali mirnije sutra u političkom i ekonomskom smislu. Troškovi sankcija, s kojima se sada susrećemo, mogli su se vrlo lagano predvidjeti (za to nije potrebna neka velika mudrost) i vjerujem kako su ih političari EU-a bili svjesni. Vjerujem kako EU ove troškove smatra kao neku vrstu investicije, koliko god to bezosjećajno sada zvučalo. Ekonomske sankcije su se negativno odrazile na gospodarstvo Rusije, ali i na gospodarstvo EU-a.

Odgovor na pitanje koga su više pogodile sankcije možda možemo pronaći u sljedećim podacima: prosječna inflacija u europodručju je 6,1%, a u Rusiji je 22 %, stopa rasta BDP-a u EU je 2,7 %, a u Rusiji -11 % (procijenjeni podaci za 2022. godinu).



Nakon kriznih mjera u tijeku najvećih problema s koronavirusnom pandemijom došao je ukrajinski rat i s njim u vezi nove ekonomske teškoće izazvane između ostalog i sankcijama EU-a prema Rusiji, uključujući i sadašnji glavni problem energetske naravi. U tom i takvom kontekstu svi su ponovo zazivali pomoć Vlade, pa je ona, Vlada, nedavno predstavila novi, jesenski paket mjera za zaštitu kućanstava i gospodarstva od rasta cijena u ukupnom iznosu od čak 21 milijarde kuna, što je dosad nezabilježena pomoć. Vaš komentar...?

- Ekstremni gospodarski uvjeti traže i ekstremne ili, bolje rečeno, odvažne mjere. Mislim da je država s ovim mjerama pogodila i da će većina mjera naići na plodno tlo. Država će na ovaj način pomoći građanima, javnim i državnim institucijama, i, ono možda najvažnije, to je pomoć za privatni sektor. Mnoga su poduzeća u posljednje vrijeme povećavala gospodarsku aktivnost, jer su u strahu od novih promjena cijena energenata povećavali zalihe robe. Ovim mjerama gospodarstvo (svi sudionici) dobiva kakvu-takvu sigurnost.

Ovdje moramo biti svjesni kako ništa nije besplatno, pa tako ni ove mjere nisu besplatne, samo se trošak s krajnjeg korisnika prenio na cijelo društvo (država će podnijeti trošak). Ovdje se sada može postaviti i pitanje učinkovitosti, jer kada je neko dobro jeftino, onda ga trošimo u manje kontroliranim količinama (primjerice, kada je plin jeftin, onda ne razmišljamo o ulaganju u izolaciju stambenog i poslovnog objekta, ako je benzin jeftin, onda ne razmišljamo o potrošnji našeg vozila…).

Vezano uz prethodno pitanje - mjere koje vlade pojedinih zemalja donose otkako je počela koronapandemija i sad kriza vezana uz posljedice rusko-ukrajinskog rata iznova su aktualizirale staro pitanja o državnom intervencionizmu. Koliko je on opravdan ili neopravdan, da se u većoj mjeri ne poremete zakoni tržišta, ekonomska stabilnost, rast BDP-a, razvoj...?

- Nema egzaktnog odgovora na vaše pitanje. Čim država intervenira u funkcioniranje tržišta, ona remeti tržišnu ravnotežu, što će rezultirati manjkom ili viškom roba na tržištu, ovisno o tome je li država propisala minimalne ili maksimalne cijene. Kada nastane višak, država mora biti spremna otkupiti taj višak po cijeni koju je propisala. Kod manjka se javlja drugi problem, a to je nastanak crnog tržišta, na kojem su cijene u pravilu veće od onih koje bi bile na tržištu bez intervencije države. Na primjer, država je za devet prehrambenih proizvoda propisala maksimalnu cijenu po kojoj se smije trgovati (cijena koja je manja od one koja bi se definirala na slobodnom tržištu). Pri tako definiranoj cijeni ponuđena količina će biti manja od potraživane količine, što će rezultirati manjkom tih proizvoda na tržištu (sjetite se što posljednjih dana mediji pišu o šećeru, koji je jedan od navedenih devet proizvoda).



Osim energetske krize, golem problem ne samo u Hrvatskoj nego i na razini cijele Europske unije svakako je inflacija, odnosno rast cijena i troškova života. Uz inflaciju odmah se povezuje i strah od nove recesije, napose one dugoročnog trajanja. Koliko je opasnost od recesije realna, stvarna, ili nije, uzimajući sve parametre u obzir...?

- Da, veliki je rizik od dugoročne recesije, ali ipak moramo biti svjesni kako je ona ponajprije izazvana egzogenim varijablama. Želim reći kako recesija nije rezultat nesavršenosti ili anomalija ekonomskih sustava, nego je ponajprije rezultat geopolitike (ukrajinska kriza). Kako bi izbjegli dugoročnu recesiju, donositelji odluka ne mogu direktno utjecati na uzrok, ali mogu donijeti različite odluke koje će smanjiti utjecaj krize na ekonomski sustav. Ovdje se javlja drugi veliki problem, a to je inflacija. U Europi, pa i u ostatku svijeta, trenutačno je u fokusu borba protiv inflacije i izbjegavanje potencijalne stagflacije (stagnacija gospodarskih aktivnosti i inflacija) ili čak incesije (recesija i inflacija). Obuzdavanje inflacije sada je primarni zadatak. Europska središnja banka provodi restriktivnu monetarnu politiku na način da podiže kamatnu stopu, te zaduživanje postaje skuplje, a rast cijena se usporava.

Šestomjesečni EURIBOR je krajem svibnja ove godine bio negativan, a početkom rujna ove godine bio je na razini 1,3 %. Pri restriktivnoj monetarnoj politici dolazi do usporavanja rasta cijena i usporavanja gospodarskog rasta. Potrebno je biti jako oprezan pri donošenju ovih odluka jer u želji za suzbijanjem inflacije velika je vjerojatnost da se gospodarstvo nađe u recesiji. Kada na sve ovo dodamo varijablu energetske krize (energija je glavni pokretač svakog gospodarstva, a njezina cijena je višestruko porasla), vjerojatnost nastanka dugoročne recesije je vrlo velika.



Mjere koje je donijela Vlada ulijevaju optimizam, no, dugoročno gledano, o čemu ovisi daljnji razvoj situacije u mjesecima koji slijede? Ukupno uzevši, gledajući širu sliku svega što se događa, tko će platiti najvišu cijenu preživljavanja u ovim teškim vremenima koja su pred nama...?

- Mišljenja sam kako daljnji razvoj situacije leži u ukrajinsko-ruskom sukobu. Kako i kada će on završiti ili će još jače eskalirati i proširiti se na druge zemlje (nadamo se da do toga neće doći), to je uistinu teško predvidjeti. U kriznim vremenima najveći teret uvijek podnose najsiromašniji slojevi stanovništva te mikro i malo poduzetništvo, ponajprije zato što nemaju akumuliranog viška kapitala, no vjerujem kako će država pomoći ovim najosjetljivijim slojevima društva kako bi krizu dostojanstveno mogli podnijeti i preživjeti. (D.J.)