Vlada u Berlinu priprema njemačku verziju zelene karte po uzoru na Kanadu, jer ima milijune otvorenih radnih mjesta, a demografija je neumoljiva. Posebno se rado gleda na radnu snagu sa zapadnog Balkana. Situaciju je analizirao DW (DW, dpa, BamS, Der Spiegel), čiji prilog prenosimo u cijelosti.

"Uvodimo kartu šansi s transparentnim sustavom bodovanja kako bi ljudi, koji su potrebni našoj zemlji, lakše došli do nas", rekao je ministar rada Hubertus Hail (SPD) za nedjeljno izdanje tabloida Bild. Takozvana karta šansi (Chancenkarte) jako podsjeća na američku ili kanadsku zelenu kartu (Green Card). Takvo što već odavno zazivaju posebno poslodavci u Njemačkoj. Jer, zemlji nedostaje radne snage. Neumoljiva demografija kaže da će do 2035. biti sedam milijuna manje ljudi na tržištu rada - ako se doseljavanje znatno ne pojača.



Socijaldemokratski ministar Hail kaže da je teško tražiti posao u Njemačkoj ako niste fizički tu, pa želi olakšati i sam dolazak. Kako sada stoje stvari, svatko tko je u Njemačkoj završio školovanje - bilo kojeg stupnja - automatski će dobivati kartu šansi. Ako nije, onda mora ispuniti tri od četiri kriterija: obrazovanje (kvalifikacija) iz inozemstva, radno iskustvo od bar tri godine, znanje njemačkog ili prijašnji boravak u Njemačkoj, i to da je mlađi od 35 godina.

"Treba nam useljavanje", rekao je Hail, te dodao: "Iz godine u godinu bismo, u skladu s potrebama, određivali kontingent koliko ljudi može dobiti kartu šansi kako bi neko određeno vrijeme tražili posao ili praksu. Tijekom tog razdoblja morat će se financijski sami brinuti o sebi."

Karta šansi trebala bi olakšati i sam dolazak u Njemačku, čak i bez radnog mjesta - kako bi se to mjesto potražilo. Njemačkoj će u 2030. godini nedostajati oko pola milijuna medicinskih sestara i njegovatelja. Taj bi problem trebalo riješiti zapošljavanje osoblja iz inozemstva. No to baš ne ide tako glatko.

Iako stvar još nije dogovorena u vladi kancelara Olafa Scholza, nema sumnje da će biti ove jeseni. Jer sva tri koalicijska partnera - socijaldemokrati, zeleni i liberali - zauzimaju se za olakšavanje useljavanja.

Relativno novi njemački zakon o doseljavanju omogućuje rad svima koji nađu poslodavca - pod uvjetom da su za nešto stručni. Mogu biti računovođe ili vozači, važno je imati neki papir. Iznimka je takozvano zapadnobalkansko pravilo, doneseno u jeku izbjegličke krize, kada su se migrantima iz Sirije i s daljeg istoka masovno pridruživali tražitelji azila iz Srbije, Makedonije ili s Kosova. Tada je dogovoreno da godišnje 25.000 ljudi iz zemalja zapadnog Balkana može dobiti radne dozvole u Njemačkoj, čak i kad su u pitanju nekvalificirani radnici.

No ovog ljeta pokazalo se da ni to nije dovoljno. "U zemljama zapadnog Balkana ima dosta radne snage koja bi radila u hotelima i restoranima u Njemačkoj", zavapio je Guido Celik, šef udruge ugostitelja i hotelijera Dehoga. Toj branši je zbog brzog oporavka nakon ere lockdowna odjednom nedostajalo mnogo radne snage. Slično se dogodilo s aerodromima i aviokompanijama, koji su otpuštali ljude tijekom lockdowna. Ovo je ljeto zato u Njemačkoj bilo kaotično za mnoge koji su htjeli odletjeti na odmor.

Doduše, pitanje je koliko još na isušenom zapadnom Balkanu ima ljudi spremnih na iseljavanje. To su ove godine dobro osjetili u hrvatskom turizmu, gdje konobari i sobarice umjesto iz Srbije i BiH sve češće dolaze iz Nepala i Filipina.



"Nikada prije u Njemačkoj nije bilo toliko praznih radnih mjesta kao danas", pisao je nedavno magazin Spiegel u naslovnoj temi. "Manjak personala guši aerodrome, restorane ili bazene - a opet je tek sitnica u odnosu prema onom što prijeti zemlji."

Statistika pokazuje da je slobodno 1,74 milijuna radnih mjesta, iako ih je zapravo vjerojatno mnogo više. Tako radno mjesto u njezi starih osoba ostaje prazno prosječno 239 dana - dakle, poslodavci gotovo osam mjeseci ne mogu naći njegovatelja. Jedva da je bolje s limarima, majstorima za grijjanje i monterima klima-uređaja, gdje se na novog zaposlenog čeka po 224 dana. U visokogradnji se radnik prosječno traži 221 dan, a kod medicinskih sestara, babica i bolničara prosjek je 188 dana.

Što vrijedi da je novac za investicije na raspolaganju, kada nema radnika koji če raditi na gradilištima. Sve to može odvesti horor-scenariju za njemačko gospodarstvo, u kojem bi do 2060. na jednog umirovljenika dolazilo samo 1,7 radnika. Ni danas taj odnos nije sjajan (2,7), što vodi relativno niskim mirovinama. Da bi se to izbjeglo, stručnjaci računaju da Njemačkoj svake godine treba 400.000 doseljenika. Zato je, kažu iz vladajuće koalicije, potrebna promjena paradigme - to jest da Njemačka sebe konačno proglasi "useljeničkom zemljom" poput Kanade. Tomu se desetljećima opirala Kršćansko-demokratska unija, pa i tijekom četiri kancelarska mandata Angele Merkel.

Koliku promjenu to iziskuje, lijepo ilustrira jedan od prijedloga liberala: oni traže da se u njemačke institucije koje rade s građanima uvede engleski kao drugi jezik. Tako bi se moglo dogoditi da, dok gastarbajteri uče njemački, njemački službenici uče engleski.

Što se interesa na Balkanu za posao u Njemačkoj tiče, on je velik, posebno među medicinskim osobljem. Novinar DW-a Mehmed Smajić piše kako je nedostatak stručne radne snage u njemačkom zdravstvu bio izražen i prije izbijanja pandemije koronavirusa. Boris Pupić iz Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine kaže da iz godine u godinu raste broj osoba sa završenom srednjom medicinskom školom u evidenciji nezaposlenih u Bosni i Hercegovini: "Prema podatcima s kraja 2019. godine, 7270 osoba tog profila bilo je nezaposleno i ovaj je program mogućnost da ti mladi ljudi nađu zaposlenje." Projekt Triplewin implementira se od 2012. godine kao rezultat Sporazuma Savezne agencije za rad SR Njemačke (BA) i Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine (ARZ).

Zapošljavanje u Njemačkoj u vrijeme pandemije generalno je otežano. Dosta je posla i za agencije koje pružaju potrebnu pomoć. "Zainteresiranost je velika", kaže Krstian Krčar, vlasnik agencije Medicalfield GmbH, koja posreduje u zapošljavanju medicinskog osoblja sa zapadnog Balkana u Njemačkoj. "Na Balkanu postoji velik interes za dolazak u Njemačku. Za posao u Njemačkoj zainteresirano je i mnogo ljudi koji imaju dobar život u Srbiji ili BiH. Oni odlaze zbog djece, jer žele da njihova djeca imaju bolju budućnost. Balkan nije najsigurniji dio svijeta", zaključuje Krčar za DW.