Moraš biti razuman i tolerantan, ništa ne dolazi iz vedra neba, recept je kako doživjeti dijamantni pir koji nam je u četvrtak, 8. rujna, na blagdan Male Gospe, točno 60 godina od stupanja u brak sa suprugom Antunom, otkrila Edit Kremer iz Bilja.

Naš je susret u domu tog bračnog para u Bilju organizirala njihova kći Valentina, koja je dobro procijenila da takav jubilej zaslužuje pozornost medija. Štoviše, gledajući iz današnje perspektive, kada brakovi često traju kraće od mandata hrvatskih ministara, rekli bismo kako je riječ o senzacionalnoj priči iz koje možemo puno toga naučiti.

Veliku proslavu 60. godišnjice priredili su nekoliko dana ranije u društvu obitelji i prijatelja u jednom restoranu u Dalju, kamo godinama rado odlaze, okruženi sa svojih dvoje djece, Harijem i Valentinom, te čak četvero unučadi i troje praunučadi.

Njihova je priča započela, pokazat će se, u sudbonosnom Bilju, mjestu u kojem je Edit rođena, a kamo se Antun s obitelji preselio 1960. iz Podgorača. Vrlo brzo nakon upoznavanja zaručili su se i vjenčali. O tim će vremenima Antun reći sljedeće: "Čujte, tada nije bilo televizije, išli smo u kino, šetali po Bilju, odlazili na Dravu i stari most, pa u Čingi-lingi, na ples..."

- A nedjeljom poslijepodne u park - dodaje gospođa Edit.

Tijekom tih šetnji rodila se ljubav koja traje više od pola stoljeća i nikada, reći će Antun, nije bila dovedena u pitanje.

- Nikada! Bili smo vrlo mladi kada smo se uzeli, Edit je imala 18, a ja 19 godina, ali do dandanas nisam se pokajao. U redu, ponekad bismo se porječkali, no, kao što bi narod rekao, navečer bi krevet sve pomiro - smijući se otkriva gospodin Antun, dodajući kako se recept za dug i skladan brak krije u toleranciji.

- Bez toga ne ide, to je ostao naš osnovni moto do dandanas i svima bih preporučio da ga se drže kao Božje zapovijedi - ističe gospodin Antun.

Danas ih, dodaje, u dobroj formi održavaju obitelj i rad u vrtu, a Antunova je zanimacija i veliki voćnjak u blizini njihova doma.

- Volimo obiteljska druženja, obitelj nam je jako važna, ona nas drži, i svakome bih to preporučio. Koliko god ljudi mislili da mogu sami, puno je ljepše i lakše kada si okružen obitelji. Jedni drugima priskačemo u pomoć i olakšavamo si - govori ovaj vitalni 80-godišnjak, koji je najprije završio zanat za modelara, a potom i tehničku školu te Ekonomski fakultet. Dugo je radio u OLT-u, a kratko i u Belju, gdje je Edit provela cijeli radni vijek. Oboje su, ističe Antun, veliki radoholičari.

- Volimo raditi i to nas također održava. Baščica, dvorište, pokositi travicu, plijeviti - govori nam dok nam ponosno pokazuje fotografije rajčica od kojih će uskoro napraviti sok.

- Ima li većeg veselja nego ubrati i pojesti vlastitu rajčicu. To je radost i veselje, zbog toga nas, srećom, služi i zdravlje. Imamo uobičajenih staračkih problema, no i dalje se sami brinemo o sebi - zaključio je ovu lijepu priču gopsodin Antun, kojemu želimo još puno sretnih godina u društvu njegove Edit i brojne obitelji.