Opus Nenada Bjelice na klupi Osijeka počeo je 5. rujna 2020. godine. Nenad je tada na klupi zamijenio Ivicu Kuleševića koji je u tu sezonu ušao s jednim osvojenim bodom u prva tri kola, ali i sa stigmom izgubljenog drugog mjesta u sezoni ranije.

Bjelica je u Gradskom vrtu dočekan kao mesija. Odlični rezultati koje je postizao kao trener Dinama probudili su maštu navijača Osijeka da bi se s Bjelicom moglo napasti naslov prvaka i donijeti još poneki trofej. Očekivanja su bila velika, a Bjelica nije bježao od njih. No, dvije godine kasnije Osijek nije uspio osvojiti nijedan trofej, nije se uspio etablirati ni na europskoj sceni. No, to opet ne znači kako je Bjelica bio neuspješan. U prvenstvu se s njim na čelu Osijek u dvije uzasopne sezone borio za naslov, ali je izgubio “gorivo” u samim završnicama utrke. U prvenstvu 2020./21. bijelo-plavi su osvojili rekordan broj bodova (77) te zauzeli drugo mjesto, što je najbolji plasman u klupskoj povijesti. Ostali su osam bodova iza Dinama, a upravo je toliki zaostatak bio kada je Nenad sjeo na klupu. Ta prva sezona bila je odlična, jer je Ramon Mierez bio najbolji strijelac lige s 22 pogotka. Nešto slično događalo se prošle sezone kada je Osijek dugo bio konkurentan u borbi za naslov, ali je opet posustao u samoj završnici te završio treći, što je na koncu bilo određeno razočarenje. Uglavnom, u prvenstvu je Bjelica odradio vrlo dobar posao, jer je momčad srušila brojne klupske rekorde i ozbiljno pritiskala Dinamo. Iznad tih odličnih rezultata je, pak, uvijek lebdjela priča o nedorečenom načinu igre Osijeka koji se temeljio na čvrstoj obrani i individualnim rješenjima u ofenzivi. Rezultati uvijek donose zadovoljstvo, ali užitak predstavlja način na koji se do njih dolazilo, a kod Bjelice toga nije bilo mnogo. On je jednostavno trener koji želi pobjeđivati, a pri tome mu umjetnički dojam nije u prvom planu. Ostao je dojam kako je Osijek odličan u prvenstvenom maratonu sve dok se on ne počne pretvarati u sprint. Tu su bijelo-plavi ostajali bez daha, gubili korak, i zato će ostati određeni upitnici. No, ono što se Nenadu ne može osporiti jest činjenica da je Osijek u njegovom mandatu u obje sezone osvojio rekordan broj bodova u HNL-u. Po tome je Bjelica najuspješniji Osijekov trener. Ipak, ni Bjelica u te dvije godine nije uspio riješiti neka prokletstva koja prate bijelo-plave. I kod njega su se gubile najvažnije utakmice, što se posebno odnosi na eliminacijske susrete. U Kupu Hrvatske dvaput se zapelo na Rijeci. Posebno je neočekivano bilo ispadanje u prvoj Nenadovoj sezoni kada su, u tom trenutku, uzdrmani Riječani slavili u četvrtfinalu u Gradskom vrtu, a prošle sezone zaustavili su bijelo-plave u polufinalu nakon dramatičnih produžetka na Rujevici. Ipak, najveće razočarenje ostat će europski nastupi. Bjelica nije uspio odvesti Osijek dalje od 3. pretkola. Zapravo, preskočena je samo jedna stepenica kada je prošlog ljeta eliminiran Pogon, a kasnije je Osijek doživio kalvariju u Sofiji. Godinu ranije ispalo se od Basela u jednoj utakmici igranoj u Gradskom vrtu, što i nije bila neka tragedija, jer Bjelica je tada tek preuzeo momčad. No, brodolom ove sezone protiv Kizilžara nakon pobjede u prvom susretu bio je posebno bolan. Uglavnom, u Kupu i na europskom planu Bjelica nije uspio napraviti očekivane pomake. Njegov će mandat ostati upamćen i po tome što je prvi put u Osijek isti čovjek obnašao dužnost sportskog direktora i trenera. U svom mandatu doveo je etablirana imena (Caktaš, Lovrić, Bartolec, Nejašmić, Fiolić, Brlek, Leovac), ali nije stvarao nove vrijednosti u obliku promocije mladih igrača. I zato Bjeličin opus na klupi Osijeka treba gledati s dvije strane. Nije uspio osvojiti nijedan trofej, a zbog toga je došao, ali je u te dvije sezone od Osijeka uspio napraviti momčad koja je konkurentna u borbi za naslov. Za taj konačni iskorak vjerojatno je trebalo još malo vremena, ali na koncu Nenad je bio prvi koji si ga nije dao, jer je ušao u otvoreni sukob s čelnicima kluba koji su mu na početku dali velike ovlasti. Na koncu je brak razvrgnut u vrlo nategnutim odnosima, ali Nenad je ipak Osijeku donio mnogo lijepih trenutaka i njih treba pamtiti, jer klupski rekordi koje ostavlja iza sebe neće biti tako lako suršeni. A trofeji? Osijek za njih još nije bio spreman što nije bila samo Nenadova krivica. D.Keler