Osijek
SILVANA FALLER (69) UMIROVLJENICA

Uživam u životu i ugodno mi je mojoj koži, ali ne po formuli “za svoje godine”
Objavljeno 17. kolovoza, 2022.
Shvatila sam kako mi je važno ono što imam, a ne ono što više nemam. Potpuna sam

Silvana Faller nehinjeno je optimistična i tu svoju životnu radost nesebično dijeli s ljudima svojim ih primjerom nagovarajući da ne gube vrijeme na traženje izlika i krivaca za svoje nezadovoljstvo. Priznajem, divim joj se duže vrijeme prateći njezin profil na Facebooku, koji o njoj tako rječito govori. Vjerujte, Silvani ne trebaju ni fotošop, ni filtri, ni uljepšavanje vlastite svakodnevice, ona je jednako autentična i iskrena i uživo.



Nikad nije kasno


O sebi i svom životu govori s osmijehom, u stanju je našaliti se i na račun svojih vrlina i svojih slabosti. Iako joj je život svako malo donosio neki novi veliki izazov, odgovarajući na njih, postajala je sve snažnija i sve samostalnija. Bila je zaposlena, no odgojila je troje djece, Klementinu, Nikolu i Ericha, kojima se ponosi, kao i svojom unučadi, od koje je najmlađa unučica, Ruby, uljepšala Silvanin svemir prije dvije godine. Odvažila se otići raditi u inozemstvo u drugoj polovini 80-ih, a onda se jednako hrabro vratila 2000., odlučivši da joj se više sviđa u Hrvatskoj. Doživjela je bračni brodolom na pragu šezdesete, nakon 35 godina braka i pet godina veze, ali je s teškim bremenom ipak isplivala do sigurne luke, u kojoj je potom sama gotovo iz temelja izgradila svoju novu egzistenciju. "Kad nestane povjerenje, umre i ljubav. Odlučila sam tada, neću se utapati u ogorčenju, nego ću živjeti veseleći se svakom danu", iskrena je. I kao da te bitke nisu bile dovoljno teške, oboljela je od karcinoma dojke, zbog čega je višekratno operirana, prošavši i kemoterapiju i zračenje. "Rekonstrukciju dojke, o čemu uvijek otvoreno govorim zbog svih žena koje su to prošle ili će prolaziti, nisam napravila, no razumijem one koje jesu. Razmislila sam i shvatila kako mi je važno ono što imam, a ne ono što više nemam. Jednostavno, osjećam se potpuno, nema te operacije koja bi mogla nadoknaditi moje samopouzdanje da sam ga izgubila. Ono mi je najvažnije", otkriva. U pandemiji je izgubila mamu, svoj veliki oslonac. Nedostaje joj svakodnevno. Ovoga je proljeća, na pragu sedamdesete, povukla još jedan hrabar potez - prodala je naslijeđene neketnine i kupila si stan u Osijeku, u dvorišnom dijelu secesijske kuće u Gundulićevoj, u koji se preselila iz Luga, gdje posjeduje staru tradicijsku, sa stilom uređenu kuću. I stan je, kaže zadovoljno, uredila sama, sto posto po svojim željama, i sada uživa u svakom njegovu kvadratu baveći se svojim hobijima, čitajući, slušajući glazbu, kuhajući (što obožava), ugošćujući obitelj i prijatelje.

- Napravila sam puni krug. Kao obrtničko dijete iz centra grada, iz Sunčane (gdje je neko vrijeme i sama imala prodavaonicu "Sunce", nap. a.), odselila sam se u jednom razdoblju života u Lug, kada bijeg u seosku sredinu nije bio moderan kao danas. Tadašnji suprug i ja planirali smo baviti se lovnim turizmom, no na kraju smo imali nekoliko obrta, a od turizma smo odustali. Nakon što sam se razvela, do mirovine sam predavala engleski u osnovnoj školi i uzgajala francuske buldoge. Ruku na srce, shvatila sam da umnogome više volim biti turist nego njihova domaćica - iskrena je.

Putovanja su velika Silvanina strast (već dugo, otkriva, mašta o Maroku) i ona su joj jako nedostajala kada je pandemija pomrsila planove putoholičarima poput nje. Na putovanjima joj, kaže, nije nužan prevelik luksuz i rado će se uputiti nekamo autobusom. Manje iskusnim putnicima to će se činiti neudobnim, ali Silvana ističe kako ima svoje prokušane putničke trikove, pa nema putovanja s kojeg se neće vratiti prepuna dojmova vrijednih pamćenja. Putuje s prijateljicama ili s članovima Foto kluba Osijek, u kojem njeguje svoju veliku ljubav prema fotografiji i, što joj je jednako važno, druži se s ljudima koji su različite dobi, ali se izvrsno slažu, podržavaju i dopunjuju. Jedna od članica tog kluba, nagrađivana fotografkinja Jasmina Gorjanski, njezina je draga prijateljica, kojoj je često i pred objektivom, pa tako i ovu priču krase i Jasminine fantastične fotografije. Na njima Jasmina uspješno prikazuje Silvanin joie de vivre, istančan ukus i originalan modni izričaj, koji ju oduvijek izdavaja iz pomodarske, često uniformirane, mase.

- Doista uživam u životu! Usudila bih se reći da se sada osjećam izvrsno, i to ne po formuli "za svoje godine". Što znači "za svoje godine"? Pa sve su godine moje! Baš sada se osjećam kompletnom, zadovoljnom sama sobom. Toliko mi je ugodno u mojoj koži da sam u stanju prepoznati dobru priliku koja prolazi pokraj mene i zbog koje će mi biti još bolje - iznosi svoju životnu filozofiju Silvana.

U životne radosti ubraja i svoje igranje odijevanjem - još je, kaže, kao djevojčica bila drukčija od drugih. Čak i kada su se u školi nosile kute, Silvanina je bila drukčija.

Vidi me se se izdaleka


- Gledala sam desetak godina starije djevojke i jedva sam čekala odrasti kako bih se mogla lijepo odijevati. Vidi me se izdaleka! - šali se na svoj račun Silvana, koja se i na prepunoj ljetnoj terasi hotela Osijek za našeg razgovora uz kavu itekako izdvajala originalnim i rafiniranim modnim odabirom.

- Hrabra sam, da, a zapravo se igram. Volim umjetnost (i rodila sam umjetnika!), pa se i odijevam tako da pomno biram krojeve i materijale, dezene i boje, po kojima su i složeni moji ormari (Švabica sam, pa ne iznenađuje ta pedantnost). Mislim da se nikada ne odjenem dva puta jednako, a opet, da ne bude zabune, većina moje odjeće nije preskupa, dapače - mnogo je moje odjeće iz second hand dućana. Ukus se ne može kupiti. Pritom ne mislim da se svakom mora sviđati ono što ja nosim, a meni se kod drugih ne sviđa ako bez pogovora pristaju na modni diktat čak i kada im nešto ne pristaje. Biti drukčija za mene je imperativ jer bi mi uniformiranost oduzela slobodu izbora, a ja moram biti slobodna u svakom pogledu da bih bila ja, Silvana Faller - kaže umirovljenica koja ne miruje, kako se sama opisuje, istodobno djevojčica i žena koja ne priznaje godine kao okvir. A i zašto bi kada iz njega uvijek izlazi.

Ivana Rab Guljaš
SINOVI I KĆI
Malo je poznato da je udrugu Slama, koja je organizator istoimene ljetne manifestacije, osnovala Silvana Faller. Preuzeo ju je njezin sin, akademski kipar Nikola Faller, koji i ove godine, baš ovih dana, okuplja umjetnike i zaljubljenike u umjetnost, u baranjskom Kozjaku. Silva kaže kako je ona zadužena za dovoz hrane koja će se za sudionike pripremati u Osijeku. Ponosna je na Nikolu i njegov rad, odavno prepoznat i izvan hrvatskih granica. Drugo joj dvoje djece živi i radi u Njemačkoj. Kći Klementina bavi se izradom slastica, pri čemu, ističe Silvana, pokazuje kako Nikola nije jedini umjetnik u obitelji.

UZGOJ FRANCUSKIH BULDOGA

Ne mogu zamisliti život bez svojih deset pasa

“Imam deset francuskih buldoga i svi su se sa mnom preselili iz Luga u Osijek. Oni imaju samo svoj, lijepo uređen prostor u suterenu mog doma, ali bar tri su uvijek sa mnom u stanu. Obožavam ih i ne bih mogla zamisliti život bez svojih pasa. Prvog mi je francuskog buldoga kupio bivši suprug za rođendan. Bila je to ljubav na drugi pogled, ali traje i danas. Naime, pasmina mi se na prvu nije svidjela, no nakon dva-tri dana taj mi je psić postao neodoljiv. Uzgojem francuskih buldoga bavim se od 1998. godine, još od vremena kada smo živjeli u Njemačkoj. Iako neki misle da se uzgojem pasa može zaraditi veliki novac, zapravo je to, bar u mom slučaju, ali i u slučaju mnogih drugih uzgajivača, ponajprije velika ljubav. Još uvijek i izlažem pse, no prije bih sve to vezano uz uzgoj i izložbe nazvala velikom strasti i skupim hobijem, s nešto malo zarade. Trenutačno imam deset pasa, jedan mužjak ima 11 godina, drugi sedam, među njima su i četiri bakice, no ja ih sve volim unatoč tome što neki više nemaju uzgojnu svrhu. U nekim teškim danima, rekla bih, moja mi je pseća obitelj pomogla da pregrmim nedaće, uz njih sam lakše podnosila samoću i neizvjesnost. Ostajem u kontaktu sa svima kojima su otišli psi iz mog uzgoja. Jako mi je drago kada vidim da su dobro zbrinuti, da su voljeni i da vole”, s ljubavlju govori o psima Silvana Faller.

Otpor modnim diktatorima

Nevjerojatna je lakoća kojom se Silvana Faller igra odjećom, obućom i modnim dodatcima iz svojih ormara. Njezin je stil neponovljiv, čak i ona sama ne voli dvaput nositi istu kombinaciju. Umjetnicu u sebi izražava fotografijom, u svojim interijerima i svojim odijevanjem. Gazi modne stereotipe, prva je na barikadama kada treba rušiti autoritete modnih diktatora, ne pristaje na ucjene tipa “to nije za ženu njezine dobi”. Nikada se neće odjenuti vulgarno, no druge granice ne priznaje jer smatra da je sloboda izražavanja, pa i modna, nevezana uz dob. Dobar ukus nikada nije na rasprodaji, ali zato oni koji ga imaju, poput Silvane, ne moraju skupo platiti da budu lijepo odjeveni.Ne čudi što je Silvana često model svojim prijateljicama, koje su nam ljubazno ustupile svoje sjajne fotografije za ovu priču.

Možda ste propustili...

SVE JE SPREMNO ZA ČEPINSKE SUNCOKRETE

Dva dana folklora i svirke u Čepinu

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana