Iako su na glasu kao lokacija biblijskog rajskog vrta, iračke močvare pogođene su trogodišnjom sušom i smanjenim protokom vode u rijekama i pritocima koji izviru u susjednoj Turskoj i Iranu. Golema prostranstva nekoć bujne močvare Huveiza, koja se proteže uz granicu s Iranom, isušena su, a njihova je vegetacija požutjela. Dio močvare Čibaiš, popularan među turistima, doživio je jednaku sudbinu. Močvare južnog Iraka 2016. upisane su na UNESCO-ov popis svjetske baštine zbog svoje bioraznolikosti i drevne povijesti. No sada suha korita potoka vijugaju oko nekoć zelenih močvara, a jezero Um al-Naaj svedeno je na mutne lokve među uglavnom suhim tlom.

Od kolovoza 2020. do danas 46 posto močvarnih područja južnog Iraka, uključujući Huveizu i Čibaiš, potpuno je izgubilo vodu, prema nizozemskoj organizaciji za izgradnju mira PAX. Dodatnih 41 posto močvarnih područja ima nižu razine vode i vlažnosti, prema organizaciji, koja se koristila satelitskim podatcima za izradu procjene. UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu ističe da su močvarna područja u Iraku jedna od najsiromašnijih u zemlji i jedna od najpogođenijih klimatskim promjenama, dodajući kako su zabilježene "niske razine vode bez presedana". Bioraznolikost također je ugrožena.

Močvare su dom “brojnih populacija ugroženih vrsta” i važna su točka zaustavljanja za oko 200 vrsta migratornih vodenih ptica, prema UNESCO-u. Aktivist za zaštitu okoliša Ahmed Saleh Nima rekao je da u močvarama “više nema ribe”, divljih svinja, čak ni glatkodlake vidre. H