Intoniranjem Lijepe naše i podizanjem hrvatske zastave na stijeg uz spomen-obilježje podignuto u znak sjećanja na 714 hrvatskih branitelja, žena i civila razmijenjenih 14. kolovoza 1992. u Nemetinu obilježeno je 30 godina od najveće razmjene ratnih zarobljenika tijekom Domovinskog rata.

Predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) Zdravko Komšić izjavio je kako bez suradnje sa Srbijom teško da će doći do procesuiranja onih osoba koje su zlostavljale i ubijale hrvatske ratne zarobljenike i civile po srbijanskim logorima. Smatra također da, dok je aktualna garnitura na vlasti u Srbiji, u tome neće biti velikog pomaka.



- Tužbe su podignute, kao što je i pokrenut proces financijske naknade štete logorašima, protiv Srbije. Koliko znam, nitko od tih čuvara u srbijanskim logorima nije odgovarao za zlostavljanja i ubijanja zarobljenika, a mi nismo mogli znati imena tih ljudi jer su komunicirali po nadimcima. Od premijera Andreja Plenkovića i ministra branitelja Tome Medveda dobili smo maksimalnu potporu i obećanje da će se Vlada zauzeti da se to odradi i da logoraši dobiju naknadu štete – podsjetio je Komšić.

Prije tri desetljeća Komšić je i sam bio dio razmjene u Nemetinu, od kada taj dan obilježava kao svoj drugi rođendan.

- Tukli su nas i vrijeđali čak i na samoj razmjeni. Kada smo došli ovamo, izvadili su nas iz autobusa i rekli nam da nas vode natrag jer nas naši neće. Odvezeni smo u Sarvaš, gdje su nas na paklenoj vrućini bez vode ruski pripadnici Unprofora tukli i krali nam ono malo stvari što nam je još ostalo - prisjeća se Komšić naglašavajući da je dolazak u Nemetin i doček u Osijeku nešto što se ni nakon 30 godina ne da opisati, jer je to bilo nešto nepojmljivo.

Izaslanik osječko-baranjskog župana, saborski zastupnik Goran Ivanović, rekao je kako 30 godina nije malo vremena i da je to razdoblje u kojemu su se trebale riješiti mnoge stvari za stradalnike Domovinskog rata.

- Uzmemo li u obzir broj da ih je razmijenjeno 750, a da je više od 500 već umrlo u protekla tri desetljeća, znači da su ti ljudi u logorima doživjeli nešto što se ne može riječma opisati a da nisu doživjeli satisfakciju i da im ta učinjena nepravda nije nadoknađena na bilo koji način - poručio je Ivanović, dodavši kako to znači da su krivci otkriveni. Smatra da krivci postoje i žive među nama, gledaju nas u oči i lažu nam.



- Ta nepravda mora se ispraviti, to je prioritet naše države, a i župan osječko-baranjski Ivan Anušić, koji je bio maloljetni dragovoljac, zagovornik je toga jer dobro poznaje te ljude i s njima svakodnevno surađuje. Uvjeren sam kako ne samo što je došlo to vrijeme nego i da to vrijeme polako prolazi. Bojim se da ta žrtva koja je podnesena kako bismo mi danas ugodno živjeli možda nikada i neće biti naplaćena - zaključuje Ivanović.

Damir Buljević, hrvatski branitelj i zatočenik srbijanskih koncentracijskih logora te predsjednik HDLSKL-a Osječko-baranjske županije, i danas, nakon 30 godina, osjeća žal za svima onima koji tada nisu razmijenjeni i koji su ubijeni u brojnim srbijanskim koncentracijskim logorima, ali i za onima koji su u međuvremenu umrli zbog bolesti ili posljedica zatočenja i ozljeda.

- Mi koji smo živi nastavljamo svjedočiti o tom vremenu iz Domovinskog rata i vremenu provedenom u logorima. Vjerujem da će mladi ljudi slušati naša svjedočanstva i prenositi ih novim naraštajima kako ova žrtva ne bi bila uzaludna – poručio je Buljević.



U povodu Dana logoraša u Hrvatskom domu Vukovar održana je svečana akademija. Na upit kako komentira činjenicu da Srbija nije priznala postojanje logora na svom teritoriju, Zdravko Komšić odgovorio je da je to žalosno, istaknuvši kako su u logorima bili podvrgnuti užasnom fizičkom i psihičkom maltretiranju.



- Idemo s tužbama i mislim kako ćemo kad-tad dobiti odštetu od Srbije. Ako nas odbiju, nakon što iscrpimo sva pravna sredstva kod njih, onda se može ići u Strasbourg i vjerujem kako bi tada presuda išla u našu korist, jer ratni zločin ne zastarijeva - naglasio je Komšić, koji je u logoru u Srijemskoj Mitrovici proveo 273 dana.