Udruga HVIDR-a Osijek 91, koja se godinama bavi humanitarnim radom, dogovorila je, nakon proljetne "sezone" koronavirusa, bojenje Klinike za unutarnje bolesti, Zavoda za endokrinologiju i Odjela za reumatologiju, kliničku imunologiju i alergologiju u Kliničkom bolničkom centru Osijek. Svi koji su se posljednja dva i pol mjeseca zatekli na tim odjelima mogli su vidjeti marljivu i veselu ekipu kako svakodnevno na skelama i ljestvama liči i boja.

- Uz suglasnost, dogovor i suradnju s predstavnicama Klinike, doktoricom Silvijom Canecki-Varžić i glavnom medicinskom sestrom Nevenkom Kovačić, te s Biljanom Lošić, s Endokrinologije, i Evom Matijević, s Reumatologije, odradili smo bojenje više od tisuću četvornih metara. Osoblje tih odjela u vrijeme pandemije COVID-a uisitnu je puno pomagalo našim sugrađanima, a mi iz HVIDR-e posebno smo vezani uz osječki KBC. Kao stradalnici Domovinskog rata, većina nas je prošla kroz te odjele, pa iako im nikada ne možemo dovoljno zahvaliti, ovo je bio naš skromni način da im se ipak pokušamo odužiti. Mi ćemo uvijek uskakati i pružati pomoć našoj bolnici, na način na koji mi kao invalidi i stradalnici Domovinskog rata to možemo. Napravili smo tri tima, u kojima su sudjelovali stradalnici i zarobljenici iz Domovinskog rata, kao i djeca hrvatskih stradalnika - istaknuo je Miljenko Kolobarić, predsjednik HVIDR-e Osijek 91.

Njih petnaestak dolazilo je na radnu akciju puna dva i pol mjeseca, ovisno o tome kako su im to obveze dopuštale. Sav posao dogovaran je s osobljem pojedinih odjela, odnosno ličile su se prostorije i bolničke sobe koje su bile slobodne od pacijenata.

- Najveći nam je problem bila visina odjela, koja se kreće između četiri i pol i pet metara, pa smo se snalazili na razne načine. Postavljali smo skele, koristili se ljestvama - pridržavali ih jedni drugima - jer mi nismo profesionalni moleri, pa su nam na tim visinama noge često klecale, no u dobrom društvu uvijek je lako odraditi posao. U početku je bilo vrlo zanimljivo, no s vremenom smo se uhodali i izgledali kao "pravi" majstori - kroz smijeh kaže Kolobarić, a onda uozbiljen ističe kako će članovi osječke HVIDR-e uvijek pomagati našim sugrađanima i njihovim obiteljima, posebice onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Valja za kraj navesti i tko su bili "majstori". Jedan su tim činili Ante Jurić i sam Kolobarić, a povremeno im je uskakao i njegov sin Ante. U drugom su timu bili Milan Mučela - Mučo i Saša Rajndl - Švabo, a treći su činili Josip Brkić i njegov sin Hrvoje. "Htjeli smo napraviti i četvrti tim, kako bi posao bio što prije gotov, no kako je vrijeme godišnjih odmora, ova su tri tima povukla i odradila posao do kraja", zaključio je Kolobarić.