Kina ovaj tjedan ispred obala Tajvana provodi svoje najveće vojne vježbe u proteklih nekoliko desetljeća. To je odgovor na posjet delegacije američkog Kongresa tom otoku. Bila je to najviše rangirana delegacija političara SAD-a, koja je posjetila Tajvan u posljednjih 25 godina - pišu za DW Wesley Rahn i William Yang, čiju analizu prenosimo u cijelosti.

Putovanje, koje je predvodila predsjednica Zastupničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi, neki su kritizirali kao riskantnu i simboličnu gestu premda je od Washingtona, kako kažu, potrebnije više rada iza kulisa na jačanju obrambenih sposobnosti Tajvana u suočavanju s rastućom agresijom koja prijeti od Kine. "Trebali bismo naše bilateralne odnose s Tajvanom usredotočiti na akcije koje idu u smjeru jačanja obrane Tajvana, a ne javnog profiliranja i skretanja pozornosti", kaže Kharis Templeman, tajvanski stručnjak sa Stanforda.

Prisutnost američke mornarice u Pacifiku i Južnom kineskom moru služi kao glavni faktor odvraćanja Kine od akcija u ovoj regiji. Njegovanje i unapređivanje američke savezničke mreže u indopacifičkoj regiji bilo je i, kako je službeno priopćeno, razlog putovanja predsjednice Zastupničkog doma američkog Kongresa na Tajvan. To također podrazumijeva uključivanje europskih zemalja poput Francuske i Velike Britanije da sudjeluju u tzv. manevrima slobode plovidbe u međunarodnim vodama koje Kina smatra svojim teritorijalnim vodama.



Tzu-yun Su, analitičar s Instituta za istraživanje nacionalne obrane i sigurnosti u Tajvanu, kaže da su kineske vojne vježbe zamišljene kao "strateški psihološki rat" protiv Tajvana te signal da Peking želi "spriječiti američku vojsku da pruža pomoć Tajvanu".

Sjedinjene Američke Države glavni su vojni pomagač Tajvana, kojem prodaju prijeko potrebno oružje i obrambenu tehnologiju. Washington je desetljećima prodavao oružje Taipeiju u skladu sa Zakonom o odnosima s Tajvanom, koji dopušta opskrbu otoka "obrambenim" oružjem. Od 2019. Tajvan je naručio američku vojnu opremu u vrijednosti od najmanje 17 milijardi dolara (16,65 milijardi eura), piše Defense News. To uključuje osam milijardi dolara vrijednu narudžbu 66 borbenih aviona F-16, do koje je došlo u vrijeme Donalda Trumpa. Bila je to jedna od najvećih pojedinačnih narudžbi dosad. U srpnju 2022. američki State Department odobrio je moguću prodaju "vojno-tehničke pomoći" Tajvanu u vrijednosti od 108 milijuna dolara. Pentagon je u priopćenju naveo da je Tajvan zatražio dijelove za popravak tenkova i borbenih vozila, malokalibarsko oružje, sustave borbenog oružja i sredstva za logističku podršku. U siječnju, usred povećanja broja kineskih letova u zoni protuzračne obrane Tajvana, ova zemlja je donijela odluku o izdvajanju dodatnih 8,6 milijardi dolara za obranu, od čega će velik dio biti izdvojen za oružje za obranu od invazije s mora.

Međutim, usprkos potpori SAD-a i većim izdacima za obranu, Tajvan ne može držati korak s Kinom i njezinom vojnom modernizacijom koja traje desetljećima. Ova neusklađenost gura Tajvan u preusmjeravanje svojih kapaciteta za "asimetrično ratovanje". Strategija uključuje korištenje manjeg, ali vrlo učinkovitog oružja za borbu protiv brojnijih i opremljenijih neprijateljskih snaga. Uspjeh Ukrajine u obrani tijekom prve faze ruske invazije, korištenjem protutenkovskih raketa koje se ispaljuju s ramena, naveden je kao uspješan primjer primjene ove strategije. SAD sada savjetuje Tajvanu da kupi oružje koje karakterizira mobilnost i preciznost u borbi protiv kineske invazije s mora.

U svibnju su The New York Times i Politico izvijestili da je State Department poručio Taipeiju da bi se trebao usredotočiti na nabavu opreme koja je prikladna za asimetrično ratovanje i koja bi bolje odvratila i obranila od Kine, poput projektila i modernizirane artiljerije, umjesto da pokušava osigurati skupe helikoptere, prikladne za lov na podmornice.



Zbog problema s proizvodnjom i rata u Ukrajini Tajvanu nije stiglo kompletno naručeno oružje. To ide ruku pod ruku s kritikama da je SAD prespor kada je riječ o davanju prioriteta obrani Tajvana kao američkom nacionalnom interesu u pogledu sigurnosti.

SAD nije uspostavio službene diplomatske odnose s Tajvanom, priznaje Narodnu Republiku Kinu i Peking kao "jedinu legalnu vladu Kine" i podržava koncept "Jedna Kina, Republika Kina". Peking, pak, gleda na Tajvan kao na kinesku pokrajinu, koja će se jednog dana "ponovo ujediniti" s kopnom, ako bude trebalo i uz upotrebu sile. SAD, međutim, ne priznaje eksplicitno kineski suverenitet nad Tajvanom i nastavlja opskrbljivati ​​oružjem ovaj otok koji ima samoupravu. To je dovelo do stvaranja komplicirane diplomatske i strateške sive zone.

Prema Zakonu o odnosima s Tajvanom iz 1979., Washington zadržava stav "strateške ambivalentnosti", što znači da izravna vojna intervencija nije zajamčena, ali nije ni izričito isključena. Međutim, nedavne izjave predsjednika Joea Bidena da će SAD "braniti" Tajvan ako ga napadne Kina, izazvale su konfuziju i zahtjev za pojašnjenjem. Bilo je nekih poziva u američkim vanjskopolitičkim krugovima da SAD promijeni svoj stav, jer Kina postupno radi na izgradnji svoje operativne, vojne sposobnosti. Kritičari kažu da ta politika dolazi iz vremena kada je američka vojska uveliko nadmašivala kinesku.

Richard Haass, direktor američkog Vijeća za vanjsko-političke odnose, napisao je za "Foreign Affairs" da Washington treba prijeći na politiku "strateške jasnoće". Stara "igra, koja je funkcionirala kada su Tajvan i SAD imali vojnu prednost nad Kinom, vjerojatno neće odvratiti od intervencije kinesku vojsku, koja se protekla dva i pol desetljeća pripremala za sukob na Tajvanu", napisao je Haass.

Tajvanski analitičar Su smatra da su, i unatoč tome što kineska vojska ovaj tjedan izvodi demonstraciju sile "bez presedana", šanse za eskalaciju "vrlo male" jer je opcija rata u ovom trenutku vrlo "nepovoljna za Peking", s tim što je i pobjeda neizvjesna. Uz to, "Xi Jinping ne može riskirati da ugrozi svoj treći mandat", dodao je Su.



Godine 1950., nedugo nakon što je KP Kine preuzela kontrolu nad kontinentalnom Kinom, general američke vojske Douglas MacArthur rekao je da se Tajvan (tada Formoza) u "rukama komunista" može usporediti s "nepotopivim nosačem aviona" kao i da bi dovođenje u pitanje Tajvana ugrozilo američke strateške interese na Pacifiku.

No malo je vjerojatno da će se SAD umiješati u ono što ovaj tjedan radi Kina i što se svodi samo na vojne vježbe, smatra Lev Nachman, profesor političkih znanosti na Nacionalnom sveučilištu Chengchi na Tajvanu: "Mislim da je ovo jasna taktika zastrašivanja. Ako SAD bude razmatrao promjenu strateške ambivalentnosti (dvosmislenosti), to pokazuje da je strategija zastrašivanja od strane Pekinga bila uspješna." Lev Nachman dodaje kako misli da bi se intervencijski raspoloženi američki političari mogli na to "upecati" i da bi to moglo biti "gorivo" za one koji traže američku reakciju prema Kini. "A takve oštre reakcije samo bi hranile jedna drugu", zaključuje profesor Nachman.