U okviru ljetne kulturno-zabavne manifestacije Slatinsko ljeto nastupila je poznata virovitička grupa Jeans, koja je publiku podsjetila na popularne skladbe zabavne glazbe.

Glavni vokal Filip Hrvoić svira bubnjeve, Ivan Mandić je na klavijaturama i, prema potrebi, svira harmoniku i saksofon, bas-gitaru svira back vokal Josip Dvorski, a na gitari je Alen Vlašiček. Hrvoić, Mandić i Dvorski članovi su benda od njegova osnivanja, 2013. godine, a Vlašiček s njima dijeli glazbenu sudbinu zadnje tri godine. O sastavu smo razgovarali s Josipom Dvorskim.

Kad smo prije tri godine razgovarali, vaši nastupi uglavnom su bile svadbe, maturalci, i sl. Je li se u tome nešto bitno promijenilo?

- Mi i dalje sviramo u takvim prigodama, jer nas to ispunjava i možemo se glazbeno izraziti, a moram priznati i da nam pomaže dopuniti naša primanja. Tražena smo grupa i svi naši vikendi su zauzeti, što je zasigurno pokazatelj određene kvalitete, ali i zadovoljstva ljudi naši nastupima. Najčešće sviramo na području Virovitičko-podravske županije, ali nastupali smo do sada već u brojnim našim gradovima. Lijepe priče nastaju na takvim gostovanjima.

Najavljivali ste snimanje autorskih pjesama, što je preduvjet i za prvi album. Je li nešto od toga realizirano?

- Na temelju velike potražnje naših nastupa shvatili smo da imamo kapaciteta i za ozbiljniji nastup na našoj estradnoj sceni, pa smo planirali pripremiti i nekoliko pjesama. Nažalost, došlo je do nesuglasica s menadžerom, jer se nismo mogli složiti s neprihvatljivim uvjetima. Naime, u početku je bila jedna priča, a kad su naše pjesme prošle na preslušavanju u Croatia Recordsu i kad su ih prihvatili izdati, menadžer koji je radio s nama ponudio nam je potpuno drukčije uvjete, a mi takav ugovor nismo htjeli potpisati. Pjesme su prodane drugim bendovima, snimljene su i pjevaju se, a mi ćemo naći drugog menadžera.

Hoće li se taj slučaj negativno odraziti na nastavak djelovanja Jeansa?

- Ne, mi smo i dalje zajedno, uspješno nastupamo i za svoje izvedbe dobivamo riječi pohvale. A što se tiče autorskih pjesama, za početak ćemo nastojati do proljeća napraviti jednu stvar i prigodni spot, nešto mlađahno, vrckasto, da bude nekakav ljetni hit, ali ne mislimo stati na tome. Sljedeće godine, ako bude sve u redu i prema planu, namjeravamo izbaciti bar dvije-tri stvari.

Znači li to da ste odustali od albuma?

- Nismo odustali, ali za realizaciju te ideje treba mnogo više vremena. Svi mi imamo svoje poslove i obveze na svojim radnim mjestima, a sviranje u grupi Jeans nije naša profesionalna obveza. Još jednu godinu klavijaturist Ivan Mandić je na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, a radi u glazbenim školama u Virovitici i Slatini, pa je stalno na relaciji Osijek - Slatina - Virovitica, Alen također radi u glazbenoj školi te putuje na relaciji Slatina - Orahovica - Voćin, bubnjar Hrvoić i ja imamo obveze na svojim mjestima, pa nam je sve to malo komplicirano, osobito tijekom ljeta. Zimi će biti više vremena…

Koja je glazba primarna orijentacija grupe Jeans?

- Poznato je da se u svatovima traži glazba različitih žanrova i da glazbenici moraju biti svestrani. Ono po čemu smo mi malo prepoznatljiviji od ostalih, i što nam više leži, to je pop, zabavnjak, malo domaćeg trasha, to je ono zbog čega nas ljudi zovu. To nam je tipična baza, znači da nismo tipični narodnjački, tamburaški sastav, a repertoar gradimo i dopunjavamo uz tu bazu i prema potražnji. Prilikom nastupa vodimo računa o primjerenosti repertoara lokaciji i događaju koji obilježavamo.

Kako ste vi kao grupa preživjeli vrijeme koronakrize?

- Kad su ukinute epidemiološke mjere, mi nismo osjetili pomanjkanje nastupa i svirki, a kad je sve bilo zatvoreno, i klubovi, i lokali, to smo vrijeme proveli ulažući u sebe, održavajući probe, kojekakve dorade, dogovore i druženja, jer svi smo prije svega dugogodišnji, iskreni, kućni prijatelji. Djelovanje u grupi Jeans ne gledamo isključivo strogo "poslovno", nego to nam je dio prijateljstva te provod i zabava nama, kao i ljudima koji nas slušaju.

Čuli smo da ste naziv benda odabrali zato što Jeans naprosto dobro zvuči.

- Da, doista dobro zvuči, ali mi svi nosimo traperice, i to je svojevrsni zaštitni znak benda. Pa kad je trebalo odrediti naziv, nekako se nametnuo Jeans, i još uvijek smo zadovoljni s tim nazivom. Osim toga, taj naziv sada nam je već i znak prepoznatljivosti. Još uvijek nosimo jeans, možda su se samo malo promijenili brojevi.

Kako ocjenjujete stanje zabavne glazbe na hrvatskoj estradi, posebno u svjetlu raspadanja pojedinih sastava?

- Iskreno, ja bih to povezao djelomice i s pandemijom koja nas je sve pokosila. Mi nismo imali problema, jer smo i suradnici i prijatelji, ali neki su imali mnogo vremena, nezadovoljni su sami sa sobom, a u takvoj situaciji lakše je za sve nedaće tražiti manu kod nekoga drugoga nego kod sebe, i okriviti nekoga drugoga, i onda dolazi do razmirica i raspadanja bendova koji su godinama bili na sceni, obilježili hrvatsku scenu i zadužili nas mnogobrojnim hitovima. Nova glazba za moj ukus malo je neozbiljna, jer prolazi ista tematika, ljeto, more, žene, kokteli, sve je ostvarivanje materijalnih ciljeva. Od suvremenijih bendova istaknuo bih Vatru, dečke koji su iz ničega, doslovce iz garaže, stvorili nešto. Deset godina su svirali, nitko za njih nije znao, a sada svaka pjesma koju izbace postane hit i osvajaju nagrade po broju pregleda i slušanosti, mislim da dečki kvalitetno rade. Nadam se da ćemo i mi krenuti u istom smjeru.