Magazin
DR. SC. DUŠKO SEKULIĆ, PROFESOR U MIROVINI PRAVNOG FAKULTETA U ZAGREBU

Jedan od razloga pojave suverenizma je razočaranje desnice u Europu
Objavljeno 6. kolovoza, 2022.

Počnimo s jednom definicijom: "Ekskluzivno provođenje nacionalnih politika, apsolutno je održavanje nacionalnog integriteta i stalno povećanje nacionalne moći, jer nacija propada kada gubi snagu", kaže prof. dr. sc. Duško Sekulić, profesor u mirovini Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, to dodaje.



- Ako ste pomislili da je to definicija koju je dao neki od modernih suverenista, bilo europskih, kakva je Marine Le Pen ili Donald Trump, ili neki od njihovih imitatora u Hrvatskoj, prevarili ste se. To je napisao jedan od šampiona ultradesničarskih ideja, monarhist i tvorac teorije integralnog nacionalizma i idejni vođa desničarskog pokreta "Francuska akcija" Charles Maurras. Početak njegove javne karijere povezan je s Dreyfusovom aferom, gdje je zajedno s konzervativcima i antisemitima zauzeo oštro antidreyfusovski stav, zatim je podupirao svesrdno generala Franca u Španjolskoj, branio kapitulantsku politiku u Muenchenu 1938., a zbog svoje uloge u Petenovom kolaboracionističkim režimu osuđen je poslije rata na doživotni zatvor.

VEĆINA I MANJINA


Što nam te povijesne reference, ali i definicije od kojih jednu i sami spominjete, kazuju o sadašnjem suverenizmu...?

- Ovo definicija jasno nam ukazuje na činjenicu da takozvani suverenizam nije nikakva nova ideja ni ideologija, to je jednostavno novo ime za staru ideologiju ekstremnog nacionalizma. Naravno, okolnosti se mijenjaju i ako je integralni nacionalizam bio reakcija na liberalne tendencije na kraju devetnaestog i u prvoj polovini dvadesetog stoljeća, današnji suverenizam reakcija je na liberalne tendencije, Europsku uniju i globalizaciju. Jedan od ključnih razloga pojave suverenizma u Hrvatskoj je razočaranje desnice u "Europu". To razočaranje proizlazi iz velikog nesporazuma o tome što je Europska unija i na kojim vrijednostima je ona utemeljena. Dok je bila aktualna borba protiv socijalizma, jugoslavenstva i izlazak s "Balkana", tada se "Europa" činila kao obećana zemlja. No kada je Hrvatska zaista postala integralni dio te Europe, tj. kada je Europa postala od sna stvarnost, onda su se ekstremni desničari suočili s činjenicom da je Europa izgrađena na vrijednostima kakve su liberalna demokracija, ljudska prava, ravnopravnost manjina, rodne ravnopravnosti i pobjeda nad nacizmom i fašizmom u Drugom svjetskom ratu. Tako slavljenje pronacističkih režima samo zato jer su nacisti bili i antikomunisti, baš i ne prolazi. Tada nastupa otrežnjenje i razočaranje. Slijedi zaokret i Europa od poželjnog cilja postaje samo još jedna nadnacionalna institucija koja ugrožava "naš" suverenitet. Nekada Beč, pa onda Budimpešta, pa Beograd, a sada Bruxelles. Borba protiv liberalnih vrijednosti i borba protiv "Europe" postaju jedno te isto.

Suverenisti kažu da ne zagovaraju samo suverenost države, nego i suverenost nacije. Vodi li to prema nacionalizmu, napose s desnim predznakom...?

- Etiketa te nove borbe je suverenizam. No treba odmah uvesti jasnu distinkciju između pojma suverenizma iz političke teorije i ideologije suverenizma koju zastupa današnja desnica u Hrvatskoj. U političkoj teoriji suverenost je značajka države, tj. označava njezinu punu slobodu od neposredne vanjske kontrole. U tom smislu je apsolutna istina da Europska unija narušava suverenitet, jer je njezina suština da se dio državnog suvereniteta prenosi na zajedničke organe Europske unije. No suverenisti ne zagovaraju samo suverenost države, nego i suverenost nacije. A naciju ne konstituiraju svi građani države nego samo oni koji su pripadnici većinske nacije čija je "svojina" nacionalna država. Pripadnici "manjina", koliko god imali građanska prava, ipak su samo "strano tijelo" koje pripadnici većine trpe. Kako je to svojedobno formulirala jedna od liderica suverenista Ruža Tomašić, "manjinci" su samo "gosti" u našoj državi, a gosti se trebaju pristojno ponašati prema domaćinu. Ja dodajem pa svatko zna da gost nema ista prava kao "domaćin". Dakle, naši suverenisti vode borbu na dva fronta. Jedan je vanjski suverenizam, tj. za što manje nadležnosti zajedničkih tijela EU-a (eto, kad već jesmo u toj "Europi"), dok je drugi unutarnji suverenizam, tj. za suverenost hrvatske nacije, tj. Hrvata koji u vlastitoj državi moraju imati sva prava, a po vlastitoj volji "dobrog domaćina" udjeljivati ta prava i onima koji Hrvati u etničkom smislu nisu. Dakle, tim suverenistima potpuno je normalno da doziraju prava po svojoj volji građanima vlastite države koji se ne izjašnjavaju kao etnički Hrvati, ali im je istovremeno potpuno normalno da njihova suverena država udjeljuje glasačko prava ljudima koji niti su rođeni, niti su ikada živjeli u Hrvatskoj, i na koje se zakoni koje predstavnička tijela ove zemlje donose ne odnose, ali je bitno da se izjašnjavaju kao Hrvati. Premda to nije suverenost države, nego je to suverenost nacije shvaćene u plemenskom smislu.

OBJEKTIVNO POSTOJEĆE


Suverenisti također stalno ističu da se zalažu za slobodu, obranu i zastupanje nacionalnih interesa kao primarne vrijednosti. No kako oni zapravo shvaćaju nacionalni interes i slobodu...?

- Nacionalni interes nije za njih nešto do čega dolazimo kroz politički proces diskusije i pregovaranja i u kojem sudjeluju sve političke grupacije zastupljene u zemlji. Nacionalni interes je nešto objektivno postojeće, nepromjenljivo jasna platonska ideja koju avangarda, tj. suverenisti, spoznaju. Oni drugi jednostavno ga nisu još spoznali. Dakle, nacionalni interes ne definira se u političkom procesu, nego se spoznaje od onih koji su privilegirani da tu spoznaju imaju. Budući da suverenisti imaju jasnu spoznaju o nacionalnom interesu, oni koji se s njima ne slažu izdajice su nacionalnih interesa. Oni takve izdajice mogu biti iz neznanja, ili zavedenosti (što vrijedi za hrvatski narod koji još nije dao izbornu većinu suverenistima, ali će to sigurno učiniti kada se "spozna" pravu istina), ali i iz zlobe i neprijateljstva, što vrijedi za liberale, ljevičare i sluge Bruxellessa.

Kako integralni nacionalisti shvaćaju slobodu? Sloboda je prije svega sloboda kolektiva, a pojedinac je tu od sekundarnog značaja. Nacionalna sloboda nije sredstvo da pojedinci budu slobodni, nego je cilj sam po sebi kojem pojedinci trebaju služiti. Individualna sloboda može postojati, ali ona nije bitna i podređena je nacionalnim ciljevima. Upravo to podređivanje pojedinca kolektivnom cilju kojeg on nema pravo odbaciti, dovelo je do toga da se reevaluira odnos prema NDH. To je bila totalitarna država koja ni u svom programu nije imala demokratski poredak nego upravo obratno, definirala se kao antiliberalna i kao "organska država" hrvatskog naroda. Treba naglasiti da to nije bio ustupak zbog ratnih vremena, nego bitna karakteristika ideologija koja je slobodu shvaćala kolektivistički. Usput, bila je i genocidna, prihvativši i kopirajući Nürnberške zakone. Ako ostavimo po strani pitanje je li bila suverena ili obična kvislinška država, bitno je shvatiti da divljenje prema toj državi, kakvo na primjer izražava jedan suverenistički saborski zastupnik, upravo proizlazi iz tog kolektivističkog shvaćanja slobode. Pa nije važno što ona nije bila demokratska država ni u ideji, ali bila je država koja je zagovarala slobodu hrvatskog naroda. Ta sloboda, naravno, nije vrijedila za Hrvate kakvi su bili mnogi pripadnici HSS-a, "proengleski Hrvati, svi Hrvati antinacisti i antifašisti svih političkih boja, kao i, naravno, komunisti. Svi oni, dakle, koji nisu shvatili da je pronacistička država "nacionalni interes".

ROKAJ, BARBA PUTIN


Zaključno, koji bi bili najrelevantniji primjeri današnjeg suverenizma, napose europskog?

- Dakle suverenizam o kakvom je ovdje riječ (klasični, a ne moderni, nap.u.), nije ništa drugo do integralni nacionalizam. On jasno zastupa potpunu slobodu nacionalne države od vanjskog utjecaja, pa prema tome prije ili kasnije vodi do napuštanja Europske unije. Na unutrašnjem planu to nije ideologija koja dopušta slobodu pojedinca da djeluje u skladu s vlastitim ciljevima, sve dok ne narušava slobodu drugoga. Ona traži apsolutno podvrgavanje nacionalnim ciljevima koje oni definiraju i konzervativnim vrijednostima. Ako to ljudi ne prihvaćaju i demokracija se može ograničiti. Naravno da će danas suverenisti odbiti optužbu da su protiv demokratskog poretka, jer su još uvijek suviše slabi da, koristeći njegove institucije, dođu na vlast. Kako to izgleda kada demokratski dođu na vlast, možemo vidjeti na primjeru Mađarske. Ako odmahnete rukom i kažete - pa to je Mađarska, podsjećam na riječi jednog drugog suverenista, mostovca i saborskog zastupnika Miletića. U povodu ulaska ruskih snaga u Siriju objavio je "Živio drug Putin. Taj titan koji vlakovima prevozi parohe po pustopoljinama majke Rusije ne bi li obratio živalj i primio Krst", i u nastavku "Rokaj, barba Putin, samo ti rokaj" (25.8.2012.).

Ako mislite da je to ipak bilo davne 2012., ove godine na svom je Facebooku objavio: "Kad uzmemo vlast, počistit ćemo sve koji su radili protiv vjere i Hrvatske". Nije objasnio način čišćenja. Podsjećam na zakonsku odredbu o državljanstvu od 30. travnja 1941., prema kojoj državljanin NDH može biti samo "pripadnik arijskog podrijetla koji je svojim držanjem dokazao da nije radio protiv oslobodilačkih težnja hrvatskog naroda i koji je voljan vjerno i spremno služiti hrvatskom narodu i NDH". Doduše, Miletić ne spominje arijevstvo, ali ako niste katolik, ili čak možda širite ateističku propagandu, loše vam se piše. (D.J.)
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana