TvObzor
MARKO ROGIĆ (WHITE ON WHITE)

Stvaram iskreno, okružen sam prijateljima koji to razumiju i putem pomažu
Objavljeno 4. kolovoza, 2022.
Materijal za novi album pokriva relativno dug period stvaranja, pa su i pjesme prilično raznorodne i ambijentom i žestinom
Razgovarao: Danijel MIKLIĆ

Retrospektivna priča Marka Rogića, poznatijeg u glazbenim krugovima kao White on White, nakon prvijenca “Out of Nowhere” nastavlja se pjesmama kojima najavljuje drugi studijski album. Riječki kantautor ovaj put predstavio nam je “Whatever It Takes”, priču o uzimanju i davanju, svega i ničega. O egocentričnosti, taštini i ovisnosti u odnosu dvoje ljudi, a aktualni singl ujedno je bio i povod da mu postavimo nekoliko pitanja vezanih uz prošlost, sadašnjost i budućnost projekta White on White.



Zašto je prošlo toliko vremena između dvaju posljednjih singlova? “Happy Hour” je izišao krajem 2020...



- Najkraće i najiskrenije rečeno, razlog je život sredovječnog čovjeka i sve ono lijepo i vrtložno što takvo doba nosi. Glazba je uvijek tu negdje, u podlozi i kao dodatak svemu, no jednostavno ponekad ne dobije dostojnu priliku. To ne znači da ne stvaram glazbu, dapače, materijala moguće ima i za dva albuma, no onaj produkcijski, tehnički dio pomalo kaska. Ne zamaram se time, sve nekako dolazi u svoje vrijeme.

O čemu govori pjesma “Whatever It Takes”? Jesi li zadovoljan reakcijama na pjesmu i videospot?



- Iako mi je najmanje drago naknadno pričati o pjesmama i porukama (podlogama) koje one nose i nalaziti im neki smisao, moglo bi se reći da ova priča o egoizmu, sebičnosti i ovisnosti u odnosu dvoje ljudi. Daljnjim promišljanjem bih mogao još štošta zaključiti i pripisati pjesmi, no okosnica je uprava ta... Uglavnom smo sebični i čuvamo svoje dupe. Što se rekacija na pjesmu i videospot tiče, uvijek se u procjeni oslanjam na krug meni bliskih, razumnih ljudi i njihov doživljaj onoga što šaljem u svijet. Dakle, tu sam prošao dobro. O široj repcepciji ne mogu konkretnije pričati, jer ne znam kojim se aršinom mjeri... Ako je mjera broj viewova na YouTubeu, podbacio sam gadno, a ako je neka referenca radijski eter, onda bih rekao da ima i života i nade.

Konstantno otkrivanje


Tko čini aktualnu postavu White on Whitea i kakvi su odnosi unutar benda?



- Iako White on White u svojoj biti nije bendovski, nego moj kantautorski projekt, u kojemu mi glavom, bradom i svim svojim talentom pomaže dragi prijatelj Darko Terlević (The Siids) kao aranžer, producent, insturmentalist i na dobrom dijelu stvari koautor glazbe, od prvog koncertnog predstavljanja, 2017., s nama dvojicom su u vagonu i naši drugovi Radoslav Tičič - Paf na bas-gitari i Edin Botić na bubnju. Neposredno smo u pretpandemijsko vrijeme zvučnu sliku obogatili predivnim glasom Antonije Braut. I to je, u biti, to... - i aktualnu i konstantnu postavu White on Whitea čine isti ljudi. Kako je to naše lijepo glazbeno putovanje u biti i druženje i suživot, svi su u radu na aktualnom albumu pridonijeli svojim dionicama prilikom studijskog rada, pa bi se stoga moglo reći da smo i bend.

Jesi li potpuno zadovoljan kako vaša glazba zvuči u koncertnom formatu? Planiraš li nešto mijenjati u tome?



- Prilično sam zadovoljan onime što se zbiva uživo na stageu i nemam namjeru nešto mijenjati u tom smislu. Kako smo dosad svirali u različitim ambijentima i prilikama, shvatili smo da glazba White on Whitea može jednako dobro funkcionirati i akustično, kada višeglasna pjevanja istupaju u frontu, i na struju, kada se uistinu znamo zaigrati kao bend. Jedino što ostaje jest žal što koncerata nije više, pa i prilike da pjesme s prvog albuma, ali i svega onoga što je recentnije nastalo, dobiju novi život, ekstenziju i improvizacijski moment.

Gdje ste sve svirali ove godine? Što tebi znače nastupi uživo? Možeš li dočarati kako se osjećaš dok si na stageu?



- Svirali smo malo i rijetko. Točno dva puta, i to u travnju u Pogonu kulture u Rijeci, zajedno s Chrisom Eckmanom i The Strangeom, te prije dva tjedna, također u Rijeci, na jednom lijepom, burovitom koncertu uz more. Krajnje iskreno, nastupi uživo su ono što mi u glazbi, izuzev onog bazičnog, kreativnog impulsa izvornog stvaranja, daje puni smisao i gušt. Ono zbog čega se isplati živjeti i pomučiti putem. Sve ono između, dakle, studijska snimanja, aranžiranja, snimanja videa, promotivne aktivnosti, silno ne volim i tlači me.

Koji su ti najbolji (tuđi) koncerti na kojima si bio u posljednje vrijeme? Koji su ti, pak, recentniji albumi postali dio svakodnevice?



- Potpuno iznenanđujući i istovremeno očaravajući koncert Stevena Browna (Tuxedomoon) održan krajem svibnja u Rijeci. Pa, eto, i dok odgovaram na ovaj sijaset pitanja, iz slušalica mi se potiho cijede Kings of Leon i njihov prošlogodišnji album “When You See Yourself”, a ponekad se izmjenjuju s posljednjim uratkom Cavea i Ellisa - “Carnage”, također berba 2021. I ne mijenjam previše... Kad se zalijepim za neki album, a albume najviše volim slušati, vrtim ih po mjesec-dva, bez neke posebne želje da se na playlisti nađe nešto drugo. Repetitivnim slušanjem konstantno otkrivam nove detalje u glazbi i to je u biti ta čar, svaki put čuješ i obratiš pažnju na nešto drugo i čudiš se kako ti to dotad nije bilo jasno. Magično.

Čvršće i glasnije


Kako gledaš na sadašnju situaciju na riječkoj glazbenoj sceni? Postoji li neko nadolazeće ime za koje smatraš da se na njega treba obratiti posebna pozornost?



- Scenu pratim koliko stignem, ali se osjeća da to riječko glazbeno bilo još uvijek lijepo kuca i udara. Ljudi rade, stvaraju, vraćaju se glazbi iz penzije... Primjerice, Ochi, The Black Room, Fanaa, pa ponovno uskrsnuće The Stoned Cowsa...

Kakav je danas tvoj odnos spram prvijenca “Out of Nowhere” i što nam sve u ovom trenutku možeš reći o nadolazećem albumu?



- Vremenski odmak donosi i nove poglede i nove impresije, no čini mi se da “Out of Nowhere” odolijeva testu prolaznosti. I dalje mogu reći da stojim iza svega što se našlo u tom naramku glazbenih priča. O nekakvim tehničkim, izvođačkim momentima možemo uvijek razgovarati, ali feeling albuma je tu - jedna komorna, intimistička ispovijest ranjenog bića. Materijal za novi album pokriva relativno dug period stvaranja, gotovo pet godina, pa su i pjesme prilično raznorodne i ambijentom i žestinom. Generalno, priča je bitno čvršća i glasnija od onoga što je zabilježeno na “Out of Nowhere”.

Jesi li zadovoljan smjerom u kojem se kreće White on White priča?



- Jesam. Stvaram iskreno, kada stignem i mogu, okružen sam prijateljima koji to razumiju i putem pomažu, a u plodovima mara uživamo zajedno kad nas pozovu na svriku.

Osim drugog albuma, koji su planovi za White on White za skoriju budućnost?



- White on White ne planiram toliko dugoročno. Čini mi se da je u današnje doba planirati album dovoljno daleko i smisleno.
Danijel Miklić
Možda ste propustili...

TELEVIZIJSKI TRANSFER POZNATOG OSJEČANINA

Tin Kovačić-Koca prešao je na Novu TV

DOKUMENTARNA SERIJA

Životinje s kamerama

SANDRO BASTIANČIĆ I ANA KABALIN

Predstavljaju duet “Dan kao san 22”

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana