Kada se uđe u dvorište Majorovih u Bankovcima, malom mjestu općine Zdenci, doista se ostane bez daha, jer se dvorištu i imanju zapravo ne vidi kraja, a rukavi cijele obitelji zasukani su od ranih jutarnjih sati, jer posla ima napretek. Naime, OPG Major i njegov vlasnik Josip Major posjeduju 400 goveda, 37 konja i 50 ovaca, a tu su još kokoši, šest pasa čuvara i mnogo drugih životinja, a uz to sve još i 212 hektara zemlje, od čega 50 ha pašnjaka, 25 hektara djeteline, odnosno djetelinsko-travne smjese, a ostalo je obradiva površina na kojoj su ječam, zob, žito, kukuruz i soja.

OPG Major sve je napravilo svojim rukama i sredstvima, bez kune pomoći od bilo koga. - Sve smo sami napravili, nismo imali pomoć ni IPARDA ni SAPARDA, ni ikakvih mjera, sve ovo je rezultat našeg rada. Cijela obitelj, uža i šira, ustaje u 4 sata ujutro i radi do ponoći, dakle rade svih mojih petero djece i zet kao šesti, svi smo tu i radi tko što treba. Prvo u 4 ujutro je mužnja krava, što rade uglavnom kćerke, ostala goveda hranim ja, i, evo, prošlo je više od 30 godina da ih nitko osim mene nije nahranio, to uvijek uzimam na sebe, a zet hrani ostalu stoku. U ovom poslu moraš biti sve, i ekonomist, i veterinar, da tako kažem, i knjigovođa, a vremena su sve teža - počinje Josip, koji najviše vremena provodi s kravama, a od ukupno 400 goveda, 60 je muznih krava, no proizvodnja mlijeka ide sve teže zbog niske otkupne cijene.

- Svi su se parametri cijena naših proizvoda danas raspali i jednostavno je stanje jako teško i neodrživo. Primjerice, mi smo prošle godine za jedno utovljeno june mogli kupiti tri palete uree, a ove godine ne možemo kupiti nijednu, zatim jedan konj, ako ga prodamo, vrijedio je 25 tona kana, a ove godine vrijedi samo pet tona. Posebna je priča cijena otkupa mlijeka, za litru danas dobijemo 3,10 kn, što je sramotno. Recimo kilogram kruha danas košta od 8 do 15 kuna, a mi za taj kilogram moramo dati pet ili šest kilograma žita. Rekli su da će litra mlijeka biti kao litra plavog dizela, ili litra lože, a litra plavog dizela sad je 9,50 kuna, a mi za mlijeko dobijemo 3,10 kuna. Teško je i ne znam dokle ćemo izdržati, razmišljam kako dalje, mislim kako su krave spremne za klanje do jeseni ako se stanje ne promijeni, za početak ćemo ih pustiti van na pašu, sada imamo oko 70 krava s teladi, i nešto od toga bit ćemo prisiljeni prodati – priča Josip Major.



O uzrocima ovakvog stanja u poljoprivredi i stočarstvu kaže: "Znam da su veliki poremećaji, dogodio se rat u Ukrajini, no cijene gnojiva su otišle još prošle godine, mi smo kan kupovali u proljeće po 130 kuna, urea je bila 260 kuna, ‘‘petnajstica‘‘ 240, a danas je kan skoro 700, ‘‘petnajstica‘‘ je 800, a urea 1100 kuna, i to više nema pameti. Kada uzmete u obzir da trošim 30 tisuća litara plavog dizela za moju proizvodnju u ratarstvu i stočarstvu. Lani je to koštalo 100 tisuća kuna, a danas je to 300 tisuća i pitam se odakle to namaknuti. Iskreno, nikada nisam mislio da s toliko rada i truda moraš razmišljati hoćeš li opstati ili propasti?! Bilo je teških vremena, ali nikada ovako - kaže ogorčeni Josip Major te tvrdi kako ga najviše zabrinjava budućnost njegove djece i obitelji koja kompletna radi i živi od poljoprivrede i stočarstva.

- Ja sam polako na kraju radnog vijeka, imam 62 godine, ali svi moji su tu, njima treba osigurati budućnost. Imamo sada problem i sa zakupom zemljišta za koje ugovor s ovoliko stoke potpisujem na samo godinu ili dvije. Od 212 hektara koje radim, mojih je 50-ak, a ostalo je u zakupu. Mnogo sam toga uložio, imam 12 traktora, kombajna, strojeva, staje sam sve sam nazidao, a sada ispada da je sve to nevrijedno. Ja sam ostao jedini na području općine, a mogu reći i šire, koji se bavi mužnjom krava i proizvodnjom mlijeka, ostali su odustali i ne vidim zapravo izlaz. Uz sve to još nas je zadesila i ova suša, kiše nema, a polja vape za vodom. Žita, zobi i ječma još i imamo, ali kukuruz ili soja će nastradati, ako bude 50 % roda ove godine bit će dobro - kaže Major.