Teško da se i jedan nastavnik nije susreo s pritiscima roditelja prilikom zaključivanja ocjena. A ti napadi često nisu nimalo ugodni, pa učitelji ponekad i popuštaju, odakle dijelom i hiperinflacija superodlikaša. Naravno, što je roditelj utjecajniji i do petica je lakše, jer bahate prijetnje moćnika ujedno su i perfidnije te nastavnike dovode do ludila. Nije rijetkost da moraju potražiti i stručnu pomoć.

Nažalost, tom zovu nije odoljela ni prva dama Sanja Musić Milanović, supruga predsjednika države Zorana Milanovića. Samo, kao javna osoba trebala je znati da njezin postupak neće proći ispod radara. Stoga se sve u konačnici pretvorilo u sad već prozvanu aferu “Daj 5”. A sve je, ukratko, išlo od mijenjanja ocjena mimo svih procedura već zaključenih ocjena da joj sin prođe sa 5.0, preko zataškavanja objave u medijima do istrage inspekcije. Podsjetimo, ljutita mama poslala je mail ravnateljici zagrebačke Klasične gimnazije koju pohađa njezin mlađi sin, što je rezultiralo podizanjem dviju ocjena, iz matematike i latinskog, iz vrlo dobar u odličan, i to nakon što je školska godina već završila. Javnost, ali i političari u većoj mjeri smatraju da je iskoristila utjecaj i duboko se ogriješila o sve pravilnike, ali i pala na vlastitom ispitu moralnih vrijednosti. Tko je pogriješio i tko će, odnosno hoće li netko odgovarati, utvrdit će prosvjetna inspekcija. Kako se doznalo i od umirovljene profesorice matematike, “prva mama” jednake zahtjeve imala je i prije osam godina, samo u slučaju starijeg sina. Naravno, u postupcima svoje supruge predsjednik Milanović ne vidi ništa sporno, jer je “reagirala kao mama, a takvo nešto on nikada ne bi napravio”. Samo, da je to netko drugi učinio, predsjednik bi ga uz salve uvreda razapeo na stup srama da bi se sve prašilo. Inače, kao što stručnjaci naglašavaju, roditelji pritiskom na profesore stvaraju medvjeđu uslugu svojoj djeci. A konačno, i u ovom slučaju, sad već otrcana fraza da je “svaka mama, mama”, baš i ne pije vodu. To je trebala znati i gospođa Milanović jer je svaka odgovorna mama bar jednom mjesečno u školi radi informiranja o tome kakve joj ocjene djeca imaju. Usput samo rijetki ne “zaborave” pitati i kakvo im je ponašanje djeteta te koliko je socijalno odgovorno.

Sve u svemu, način na koji se nastojalo potpuno diskreditirati profesoricu u najmanju je ruku zabrinjavajući, jer, kako je rekao i jedan od ravnatelja: “Ako je ovo s prvom damom istina, a nemam razloga sumnjati, onda smo dosegnuli dno dna. Sramim se umjesto vas!” Jer, i mladima u osjetljivim godinama upućena je moralno dvojbena poruka: važnije je čiji si nego kakav si đak.