Nikad u povijesti neki od dosadašnjjih skupova G7, čelnika najmoćnijih i najrazvijenijih zemalja svijeta, kao i u isto vrijeme sastanak NATO saveza, nisu se održavali u takvom dramatičnom kontekstu kakav je nametnuo aktualni rat u Ukrajini sa svim posljedicama ne samo na Europu nego i na svijet u širem smislu. Drugim riječima, teško da je itko mogao zamisliti u kakvom će ozračju proteći ovogodišnje G7 okupljanje u bavarskom Schloss Elmauu u južnoj Njemačkoj, kao i samit NATO-a u Madridu, dakle oba velika skupa u sjeni invazije Rusije na Ukrajinu i sad već četvrtog mjeseca rata na tlu Europe kakav nisu mogli predvidjeti ni najveći geopolitički i geostrateški pesimisti.

Podsjetimo, iza slova i broja G7 "krije" se savjetodavni forum sedam najznačajnijih industrijskih zemalja svijeta, kojeg čine predsjednici vlada SAD-a, Kanade, Japana, Njemačke, Italije, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva, bez Kine i Rusije, naravno. Krenimo redom, od G7 skupa koji je počeo prvi, prema NATO-u koji se sastao koji dan kasnije. Što se G7 tiče, ovogodišnje druženje, razgovaranje, planiranje i u konačnici donošenje zaključaka, odvijalo se očekivano u sjeni dramatičnih ratnih zbivanja u Ukrajini i povezano s time sveobuhvatnih sankcija kojima i G7 pokušava djelovati na Putina da odustane od invazije i razaranje na istoku Europe.



Komentirajući ne samo sastanak skupine G7 u Bavarskoj nego i NATO sastanak u Madridu, američki predsjednik Joe Biden i britanski premijer Boris Johnson naglasili su da moraju "ostati zajedno" u pitanju ruske agresije na Ukrajinu. Prema Bidenovim rječima, ruski predsjednik Vladimir Putin od samog je početka računao da će doći do raskola između NATO-a i G7, ali to se neće dogoditi, kazao je Biden na sastanku s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom. "Mislim da ovo možemo prebroditi i izići jači", dodao je predsjednik SAD-a aludirajući na zajednički odgovor zemalja članica NATO-a i G7 na rusku invaziju.

Britanski premijer Johnson smatra da svjetski čelnici moraju prepoznati i priznati cijenu podržavanja Ukrajine, uključujući i porast cijena energenata i hrane, ali i shvatiti da bi platili puno veću cijenu ako bi omogućili Rusiji da pobijedi. "Kada bi ustuknuli, kada bi dopustili Putinu da odcijepi velike dijelove Ukrajine i nastavi s osvajanjem, ta bi cijena bila puno, puno veća. Svi to ovdje razumiju", ocijenio je Johnson.

Sastanak na vrhu G7 odvijao se u zamku Elmau, u podnožju najviše njemačke planine Zugspitze. Na istom je mjestu Njemačka ugostila čelnike G7 kad je posljednji put bila domaćin, 2015. godine. Tada je sastankom dominirala ruska aneksija Krima. Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel rekao je uoči skupa G7 da Rusija provodi "igre gladi", dodavši da je Kremlj jedini odgovoran za globalnu krizu hrane zbog čega pate najsiromašnije zemlje i domaćinstva s niskim prihodima. Michel je još dodao da Kremlj koristi "hranu kao tiho oružje rata" te da "blokira luke, napada poljoprivrednu infrastrukturu, pretvara žitna polja u ratna polja". Michel je završio u optimističnom tonu: "Vrijeme istječe i EU radi na alternativama za ukrajinske poljoprivredne proizvode", prenose agencije uključujući i našu Hinu, njegove riječi.



Drugi, ali ne i manje važan aspekt sastanka čelnika G7 u Bavarskoj, napose u ekonomskom smislu, odnosio se također očekivano na Kinu. U tom kontekstu posebno je naglašeno obećanje da će G7 potaknuti žurno prikupljanje 600 milijardi dolara privatnih i javnih sredstava u pet godina za financiranje infrastrukturnih projekata u zemljama u razvoju i suprotstavljanje kineskoj inicijativi "Pojas i put". Dio je to ambicioznog, golemog plana "Partnerstva za globalnu infrastrukturu i ulaganja", pokrenutog upravo od Bidena i ostalih G7 čelnika i opetovano predstavljenog na godišnjem okupljanju u Schloss Elmauu u južnoj Njemačkoj. Biden je također rekao da će Sjedinjene Države osigurati 200 milijardi dolara u obliku nepovratnih sredstava, saveznih fondova i privatnih ulaganja u idućih pet godina za potporu projektima u zemljama s niskim i srednjim dohotkom koji pridonose borbi protiv klimatskih promjena, poboljšanju globalnog zdravlja, jačanju ravnopravnosti spolova i digitalne infrastrukture. Dodao je da bi dodatne stotine milijardi dolara mogle doći od multilateralnih razvojnih banaka, državnih fondova i drugih. "Želim biti jasan. Ovo nije pomoć ili milosrđe. To je ulaganje koje će se isplatiti svima", rekao je Biden, dodajući da će to omogućiti zemljama da "vide konkretne prednosti partnerstva s demokracijama".

Europa će u istom razdoblju mobilizirati 300 milijardi eura za izgradnju održive alternative kineskoj inicijativi "Pojas i put" koju je kineski predsjednik Xi Jinping pokrenuo 2013. godine, najavila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. "Na nama je da damo pozitivan i snažan investicijski impuls svijetu i pokažemo našim partnerima u svijetu u razvoju da imaju izbor i da namjeravamo istupiti u solidarnosti kako bismo zadovoljili njihove razvojne potrebe", rekla je von der Leyen na konferenciji za novinare zajedno s čelnicima Njemačke, Italije, Kanade, Sjedinjenih Država i Japana. Francuski predsjednik Emmanuel Macron i britanski premijer Boris Johnson nisu bili prisutni na toj konferenciji, ali i njihove zemlje sudjeluju u inicijativi.

Inače, kineska investicijska shema uključuje razvoj i programe u više od 100 zemalja s ciljem stvaranja moderne verzije drevnog trgovačkog puta "Puta svile" od Azije do Europe. Dužnosnici Bijele kuće rekli su da je kineska inicijativa "Pojas i put" pružila malo opipljive koristi zemljama u razvoju. Biden je kao primjer ulaganja SAD-a istaknuo nekoliko vodećih projekata, među njima i projekt razvoja solarne energije u Angoli vrijedan dvije milijarde dolara uz potporu ministarstva trgovine, američke izvozno-uvozne banke, američke tvrtke AfricaGlobal Schaffer i američkog projektanta Sun Africa.

Zajedno s članicama G7 i Europskom unijom, Washington će pružiti tehničku pomoć od 3,3 milijuna dolara Institutu Pasteur de Dakar u Senegalu za proizvodnju raznih cjepiva. Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) također će dati do 50 milijuna dolara u idućih pet godina u globalni fond Svjetske banke za poticanje dječje skrbi.

Friederike Roder, potpredsjednica neprofitne organizacije Global Citizen, rekla je da bi najavljena ulaganja mogla biti "dobar početak" prema većem angažmanu zemalja G7 u zemljama u razvoju. Članice G7 prosječno izdvajaju tek 0,32 posto njihova bruto nacionalnog dohotka od obećanih 0,7 posto za pomoć zemljama u razvoju, rekla je Roder, a prenosi Hina.



Ukupno uzevši, puno obećanja, ambicija i pretenzija. Takvi su zapravo svi skupovi G7 i NATO saveza, osim što je ova dva proteklih dana još dodatno krasila viša razina obostrane motivacije da se bude odlučan u zajedništvu i odgovoran prema vlastitim interesima najviše, uz obvezatne deklarativne tirade o demokraciji, slobodi, miru i humanizmu. Doduše, pošteno govoreći, ako se nešto od obećanja, napose onih vezanih uz novčana ulaganja koja su doista golema, ostvare, bit će to velik korak naprijed u širem kontekstu i ekonomije i sigurnosti i budućeg razvoja. U tom i takvom smislu valja promatrati i jasno izrečeno obećanje čelnika skupine sedam bogatih demokracija, dakle G7, ali i NATO saveza, da će sustavno i bez fige u džepu raditi na povećanju pritiska na Rusiju zbog njezina rata u Ukrajini, naglašavajući pritom svoju stalnu zabrinutost oko Kine.

Uključivanje, prvi put, čelnika iz Australije, Japana, Južne Koreje i Novog Zelanda na summitu NATO-a imalo je cilj pokazati da rat u Ukrajini nije umanjio fokus zapadnih zemalja na Kinu, kazali su pojedini dužnosnici na skupu u Madridu. "Ruski rat protiv Ukrajine potaknuo je naša partnerstva diljem svijeta. To također pokazuje kako nas Ukrajina ne tjera da skidamo pogled s Kine. Zapravo, upravo suprotno", unisono su ponavljali u NATO-u.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij govorio je virtualno na oba sastanka, i na onome bavarskome i na madridskome, izlažući svoj plan borbe i sigurnosnu pomoć potrebnu njegovoj zemlji da ga provede.

Što se glavnog igrača na samitu G7 i na skupu NATO-a tiče, Joe Bidena, on se uspijevao održati u dobroj formi i suvislo raspravljati o glavnim tema, posebno u razgovorima s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom, a u Madridu sa španjolskim predsjednikom Pedrom Sanchezom i španjolskim kraljem.



Što se tiče turske zabrinutosti oko ulaska u NATO Švedske i Finske, koje su 18. svibnja službeno zatražile članstvo u Savezu, u Madridu je ipak postignut kompromis. Sporazum je postignut nakon razgovora između Erdogana, finskog predsjednika Saulija Niinistoa i švedske premijerke Magdalene Andersson u Madridu, održanih na poziv Stoltenberga kako bi se izašlo iz slijepe ulice. Stoltenberg je rekao da će sporazumu Švedska i Finska postići sporazum s Turskom o izručenjima i "suzbijanju aktivnosti PKK". U tekstu potpisanom u Madridu, Turska pristaje "podržati na summitu u Madridu 2022. poziv Finskoj i Švedskoj da postanu članice NATO-a". Švedska i Finska zauzvrat su niz osuda terorizma i pristale na niz obveza suradnje ​​u borbi protiv terorizma, uključujući razmjenu obavještajnih podataka. Švedska i Finska također su se, po sporazumu složile ukinuti embargo na oružje Turskoj, "u skladu sa savezničkom solidarnošću", što je još jedan ključni zahtjev Erdoğana u pregovorima.

Sve u svemu, proteklog tjedna, od 28. do 30. lipnja u Madridu, čelnici 30 država članica NATO-a održali su konstruktivne sastanke u tijeku najveće sigurnosne krize u Europi od kraja Drugog svjetskog rata. Na dnevnom redu samita najvažnije je pitanje bilo kako ruska brutalna agresija na Ukrajinu i nova sigurnosna realnost u Europi utječu na pristup NATO-a obrani i odvraćanju. Visoko na popisu prioriteta bio je i rastući utjecaj Kine i sigurnosne posljedice klimatskih promjena, zatim druge prijetnje, terorizam i nestabilnost u Sjevernoj Africi i Sahelu.

Čelnici NATO-a usvojili su na samitu novi Strateški koncept za sljedećih 10 godina, u kojem se definiraju sigurnosni izazovi s kojima se Savez suočava i daju obrisi političkih i vojnih zadaća koje NATO treba provesti za njihovo rješavanje. To zapravo "na papiru" i nije ništa novo jer NATO revidira i dopunjuje svoje strateške koncepte približno svakih deset godina s obzirom na promjene u globalnom sigurnosnom okruženju. Jedna od važnijih odluka, oko čijih elemenata još nema potpune suglasnosti među članicama, jest ona koja se odnosi na povećanje zajedničkih troškova. Do sada je zajednički proračun NATO-a bio vrlo mali i simboličan, namijenjen za pokrivanje troškova administrativnog osoblja. Ideja je da se to sada postupno povećava tako da zapovjedna struktura ima više sredstava i da NATO ne ovisi potpuno o dobroj volji članica. Sve se članice slažu da se zajednički proračun poveća, ali se ne slažu za koliko ga treba povećati. Sjedinjene Države i istočnoeuropske članice žele veliko i znatno povećanje, dok zapadnoeuropske žele manje povećanje na temelju konkretnih programa da se vidi na što će se novac trošiti.

Postoje razlike među članicama i oko jačanja postava na istoku Saveza, u baltičkim državama i Poljskoj, koje bi sada trebale biti ono što je bila Zapadna Njemačka tijekom hladnog rata. Tu postoje dvije ideje, jedna je da se na istoku uspostave zapovjedna mjesta, izgradi infrastruktura, razmjeste zalihe streljiva i opreme tako da dodatne snage mogu brzo doći i odmah postati operativne, a druga ideja je da se pojača stalni postav. Madridski samit je u tom smislu pokazao da je moguće doći do kompromisa i kombinacije tih dvaju pristupa.

Što se hrvatske nazočnosti u Madridu tiče, predsjednik RH Zoran Milanović između ostalog bilateralno se sastao s finskim predsjednikom Saulijem Niinistom i švedskom premijerkom Magdalenom Andersson... Inače Republika Hrvatska je članica NATO saveza od 1. travnja 2009. godine.

Ako se, pak, pitate zašto NATO ovaj put u Mardidu, odgovor je jednostavan - samit se održao na 40. obljetnicu članstva Španjolske, koja je ušla u NATO 30. svibnja 1982. godine kao 16. članica. Madrid je bio domaćin samita i prije 25 godina, 8. i 9. sr pnja 1997. godine, kada su Češka, Mađarska i Poljska dobile pozivnice za pregovore o članstvu u Savezu. Te tri bivše članice Varšavskog pakta pristupile su NATO-u nešto manje od dvije godine kasnije, 12. ožujka 1999., što je bilo prvo proširenje Saveza nakon hladnog rata. Španjolska je dala i glavnog tajnika NATO-a Javiera Solanu, koji je tu dužnost obnašao od 1995. do 1999. godine. Dakle, puno je razloga i simbolike što je Madrid još jednom bio domaćin NATO samitu...