U povijesti su zaostale mnoge male i velike ljudske aktivnosti. Jedna od njih je jednostavan, teško zamjetiv umjetnički predmet nazvan plesni red (Tanzordnung, Ballspende i Damenspende). Za one koji ne znaju, plesni red bio je galanterijski proizvod namijenjen sudionicima plesne svečanosti, najčešće damama, koji sadržava potrebne informacije o plesu: naziv događaja, vrijeme i mjesto održavanja, organizatora i red plesova. Veličinom je manjih dimenzija i pripada grupi predmeta od luksuznog papira (Luxuspapier). Taj oku dopadljiv, pomalo zanemaren predmet umjetničkog obrta smatra se blagom galantnog doba u habsburškoj kulturnoj povijesti. Pojavio se na bečkom dvoru, odakle se proširio cijelom Europom tijekom 19. i u prvoj četvrtini 20. stoljeća.

Bio je iznimno popularan i u austrougarskom Osijeku, a iz škrinje zaborava istrgnula ga je Gabrijela Odobašić, autorica izložbe U redu za ples. Zbirka plesnih redova u Muzeju Slavonije, koju u Muzeju Slavonije možete pogledati do kraja godine. Podsjećamo da priča o plesnom redu počinje u vremenu organiziranja plesnih svečanosti, odnosno balova u plesnim dvoranama, kada je društveni događaj trebao biti jasno sistematiziran i reguliran pravilnim ponašanjem. Izložba muzejskim predmetima dočarava kulturu održavanja balova na austrougarskom prostoru u drugoj polovini 19. i prvom desetljeću 20. stoljeća, s posebnim osvrtom na Osijek.



Prema riječima autorice Odobašić: "Povijest uporabe plesnog reda prvotno se veže uz dvostruku funkciju - zamišljeni su za pohranjivanje i upisivanje pravila o plesu, poput malih notesa, te kao suveniri ili uspomene. Prvi primjeri bile su manje knjižice ili papirnate plesne karte (Tanzkarte) na preklop koje su posjedovali podjednako i žene i muškarci. Izgled plesnog reda bio je jasno utvrđen. Kako bi se izbjegao nesporazum oko poziva na ples, partner se morao na vrijeme upisati u plesni red na prazne linije i tako ‘rezervirati‘ svoj ples. Za upis je služila mala olovka koju je plesni partner ili imao uz sebe ili je bila pričvršćena uz knjižicu. Na plesnim redovima namijenjenim damama nalazila se alkica kojom se predmet vješao za pojas haljine. Plesna večer u osnovi je bila podijeljena u dva dijela - prije i nakon stanke. Takav raspored pratili su otisnuti plesni redovi. Društveni plesovi na balu morali su biti unaprijed poznati", objašnjava Odobašić.



Zanimljivo, Muzej Slavonije u Odjelu umjetničkog obrta čuva neobičnu i bogatu Zbirku plesnih redova, spomenara i straničnika, nastalu izdvajanjem iz Zbirke modnog pribora i Zbirke varia. Kolekcija plesnih redova ovdje ima 120 predmeta. Ona daje kvalitetan pregled razvoja ove neobične umjetničke galanterije. U cjelini zbirke može se pratiti pregled od najranijih primjera, iz prve polovine 19. stoljeća, do jednostavnih, plošnih plesnih redova iz 1920-ih i 1930-ih. Kustosica Odobašić u vezi sa zbirkom naglašava: "Zbirka je bogato zastupljena historicističkim draguljima iz vremena između 1880. i 1900. godine te plesnim redovima sofisticiranih secesijskih motiva. Osim što je zbirka popunjena zavidnim brojem plesnih redova, jednom od najvećih kolekcija u hrvatskim muzejskim ustanovama, ona je, gledano po formi, sadržaju i izradi, dragocjena srednjoeuropska zbirka, srodna austrijskim i mađarskim primjerima. Posebnost osječke zbirke su upravo historicistički primjeri promatrani kao vješto osmišljeni i umjetnički oblikovani predmeti ostvareni u monarhijskom središtu, Beču."

Podsjećamo također da je na prostoru Monarhije remek-djela u izradi modela stvarao bečki proizvođač August Klein, a u Budimpešti József Morzsányi. Izrađivana su iznimno precizno od finog materijala u raznovrsnim i maštovitim oblicima. Kao i u svim povijesnim razdobljima, izgled društvu izlaganog predmeta poput plesnog reda ovisio je o financijskoj moći organizatora bala ili o njegovoj vještini privlačenja donatora, koji bi se tako reklamirali.

U izvrsnom katalogu izložbe može se, između ostalog, pročitati da se na kraju 19. stoljeća svrha plesnog reda proširila s funkcionalne uporabe na predstavljanje i promidžbu organizatora koji podjeljuje plesni red. Plesni redovi primjenjuju se i početkom 20. stoljeća, sve do Prvoga svjetskog rata, ali ih pod utjecajem secesijskog stila odlikuje nova estetska vrijednost. Nakon Prvoga svjetskog rata ponovno se organiziraju plesne večeri, ali djelomično izostaje podjela plesnih redova. Koriste se usputno na pojedinim plesovima i čine tek blijedi ostatak svojih dragocjenih prethodnika.



"Kako su plesni redovi svjedočili o građanskom načinu života, tako je i ova neobično kvalitetna izložba proširena i obogaćena građanskom plesnom i večernjom odjećom te modnim dodatcima tog vremena. S obzirom na to da su većinom prikupljeni u lokalnoj zajednici, važni su za usporedbu umjetničkih dosega i naručiteljske moći pojedinaca i društva općenito, a u lokalnoj, osječkoj, sredini kao dragocjeni trag u otkrivanju kulturne povijesti grada", zaključuje autorica Gabrijela Odobašić, kustosica u Odjelu umjetničkog obrta Muzeja Slavonije.

Sve u svemu, ovo je svakako vrlo poučna i za Osijek važna izložba, a uza sve navedeno posebnu draž daju joj fotografije Osječana i Osječanki u plesnoj i pokladnoj odjeći, ženski portreti, prikazi zgrada u kojima su bile plesne dvorane te sitni tisak s pozivnicama i obavijestima o održavanju plesne večeri.