Kad smo prije četiri mjeseca razgovarali, razlog je bilo predstavljanje Prijedloga Hrvatske strategije za vodik od 2021. do 2050. godine u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. Što se u međuvremenu događalo, ima li kakvih novih konkretnih koraka po tom pitanju..., pitali smo doc. dr. sc. Ankicu Kovač, potpredsjednicu Hrvatske udruge za vodik, docenticu na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, na Zavodu za energetska postrojenja, energetiku i okoliš, gdje je i voditeljica Laboratorija za energetska postrojenja?

- U Hrvatskoj je u međuvremenu interes gospodarstva za projekte u području vodika višestruko porastao, što je i očekivano, s obzirom na EU smjernice i energetske planove. EU fondovi financiranja, između ostalih, osigurali su izdašna sredstva upravo za uvođenje vodikovih tehnologija u svim sektorima: od transporta, industrije, kućanstva, pa do opće energetike, a sve s ciljem ublažavanja, odnosno prilagodbe klimatskim promjenama, smanjenja emisija CO2 i ograničenja temperature na ispod 2 stupnja Celzija (ciljano 1,5 stupnjeva Celzija), u odnosu na predindustrijsko razdoblje te u konačnici ostvarenje energetske neovisnosti. U Hrvatskoj imamo zainteresirane i male i velike tvrtke, ali i pojedince, i veseli me reći da s mnogima od njih i osobno surađujem, poput Ingra d.d., koja gradi prvu hrvatsku sunčanu vodikovu elektranu u Ivanić-Gradu, potom Siemens Energy d.o.o., koji proizvodi opremu za vodikova postrojenja, Gradske plinare Zagreb d.o.o., koja istražuje mogućnosti umješavanja vodika u postojeću plinsku infrastrukturu i mogućnosti gradnje postrojenja za proizvodnju obnovljivoga vodika, zatim Grada Zagreba, ZET d.o.o. i INA d.d., s izradom projektne dokumentacije za dekarbonizaciju javnog gradskog prijevoza uvođenjem 20 autobusa na pogon vodikom i instalacijom dvije punionice vodika te Toyota Croatia d.o.o., u suradnji s kojom je organiziran i Croatia Mirai Challenge, koja može ponuditi automobile i pogotovo autobuse na vodik koji već voze svjetskim metropolama diljem svijeta, a koji će nam biti potrebni za dekarbonizaciju javnog gradskog prijevoza i cestovnog transporta. Tu su još i Končar Institut za elektrotehniku d.o.o., Crodux energetika d.o.o., Oprema d.d. iz Ludbrega, Dilj d.o.o. iz Vinkovaca, Grad Vinkovci. Također usko surađujem i s Hrvatskom gospodarskom komorom unutar koje je nedavno osnovana i Grupacija za vodik. Ove suradnje trenutačno se ostvaruje kroz izradu Studija predizvodljivosti i izvodljivosti s krajnjim ciljem prijave na pozive za financiranje kroz naš Nacionalni plan oporavka i otpornosti te realizacije projekata do 2025., odnosno 2030. godine. Od ostalih tvrtki vrijedno je spomenuti HEP d.d., Dok-ing d.o.o., Zračnu luku Zagreb d.d., Hrvatsku poštu d.d., da dalje ne nabrajam. Dodatno, na održanome Proljetnom treningu o vodiku i gorivnim člancima u ožujku ove godine, kojeg su organizirali Fakultet strojarstva i brodogradnje Zagreb i Hrvatska gospodarska komora, sudjelovalo je 30-ak tvrtki s više od 100 sudionika kroz četiri dana, a na kojima su imali jedinstvenu priliku učiti, educirati se i slušati iskustva vodećih svjetskih stručnjaka u području vodikovih tehnologija. Nedavno je završeno i zaprimanje iskaza interesa na javni poziv Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja za uvrštavanje na popis važnih projekata od zajedničkog europskog interesa u području tehnologija i sustava vodika, gdje se prijavilo 55 projekata spremnih da odmah krenu u provedbu. Dakle, Hrvatska svojim interesom kroz projekte spremne za provedbu stoji dobro, a u vodikovom energetskom gospodarstvu može pronaći svoje mjesto u cijelom vodikovom lancu vrijednosti, dakle od proizvodnje, preko pohrane do transporta i korištenja vodika.



Trenutačno su veliki hit i doline vodika. Što nam o tome možete reći?

- Dolina vodika (engl. Hydrogen Valley) obuhvaća određeno geografsko područje, npr. grad, regiju, otok, ili industrijski klaster, gdje se nekoliko različitih primjena vodika kombinira zajedno u integrirani vodikov ekosustav koji koristi značajnu količinu vodika. Idealno bi dolina vodika trebala pokrivati cijeli vodikov lanac vrijednosti. Ideja o dolinama vodika krenula je iz Europe, a proširila se globalno te predstavlja pravi globalni fenomen. Doline vodika zapravo predstavljaju jedno umanjeno gospodarstvo utemeljeno na vodiku (engl. Hydrogen Economy). Trenutačno imamo 35 aktivnih dolina vodika u koje je uključeno 20 zemalja diljem svijeta, od Europe do Sjeverne i Južne Amerike, Australije, Japana, Kine, Tajlanda. Ovom broju od 35 možemo pribrojiti i 36. Dolinu vodika Sjeverni Jadran u osnivanju koju čine Hrvatska, Slovenija i talijanska regija Friuli Venezia Giulia, za koju je potpisano pismo namjere. Prije svega, Dolina vodika Sjeverni Jadran Hrvatskoj donosi važan korak prema provedbi Hrvatske strategije za vodik kroz uspostavu gospodarstva zasnovanog na vodiku. Osim toga, a s ciljem ubrzanja uvođenja vodikovih tehnologija, ova dolina vodika omogućit će i prekograničnu suradnju, privlačenje investicija, promidžbu i primjenu vodikovih tehnologija u srednjoj i istočnoj Europi cijelog vodikovog lanca vrijednosti za pokrivanje potreba različitih korisnika. Projekti koji će se provoditi pridonijet će ostvarenju ciljeva i EU zelenoga plana i EU strategije za vodik. Trenutačno je u tijeku prikupljanje podataka o postojećim i budućim projektima s vodikom potrebnih za realizaciju svrhe novoosnovane Doline vodika Sjeverni Jadran, na temelju kojih će se posložiti prioriteti za financiranje. Dakle, krenuli smo u provedbu Hrvatske strategije za vodik. Mi upravo svjedočimo energetskoj revoluciji na globalnoj razini u kojoj vodik kao energetski vektor igra jednu od ključnih uloga, i to me jako veseli, jer donosi nadu da je s malo više političke volje u ovoj utrci s klimatskim promjenama moguće pobijediti. Potrebna je vrlo odmjerena i dobro planirana mobilizacija stručnih kadrova, institucija i gospodarstva. Hrvatska strategija za vodik signalizira spremnost Vlade da se u to krene, a to je također i poticaj za sve koji misle o budućnosti, kako svojoj osobnoj, tako i našoj zajedničkoj.

Koliko je ukrajinski rat, uz posljedičnu eskalaciju i energetske krize, još više potaknuo razmatranje korištenja tzv. alternativnih izvora energije, napose onih "zelenih" i održivih, poput energije s naglaskom na obnovljivi vodik?

- Ukrajinski rat dokaz je važnosti energetske neovisnosti te je definitivno potaknuo razmatranje korištenja alternativnih izvora energije, pa čak i ubrzao energetsku tranziciju. S obzirom na to da se često kao opravdanje za neuvođenje obnovljivoga vodika u procese dekarbonizacije spominje njegova nekonkurentna cijena, ta tvrdnja više ne stoji i možemo reći da je obnovljivi vodik već danas jeftiniji od sivoga vodika. Razlog tome je upravo porast cijene fosilnih goriva izazvane današnjom energetskom krizom kojoj smo svjedoci. Obnovljivi vodik pristupačan je i siguran nositelj energije koji može osigurati energetsku neovisnost Europe, pa ako hoćete i cijeloga svijeta. Proizvodnja obnovljivoga vodika je s ratom u Ukrajini doživjela procvat i već smo prešli 1 GW. Zahvaljujući povećanju od 70 %, predviđa se da bi cijena sivoga vodika mogla doseći cijene između 8 USD/kg i 14 USD/kg, dok se za obnovljivi vodik predviđaju niži troškovi proizvodnje od 4 USD/kg. Također, Bloomberg je nedavno objavio izvješće u kojemu je istaknuto da je cijena isporučenoga vodika od 6,59 USD/kg sada dovoljna da, npr. zeleni amonijak bude jeftiniji od sivoga amonijaka. Ovakva cijena dovoljna je za konkurentnost zelenoga amonijaka u Njemačkoj, dok bi u zemljama poput Španjolske, Indije i Kine, cijene mogle biti još konkurentnije. Nažalost, ljudska vrsta ima tu jednu negativnu crtu u smislu da često ima zakasnjele reakcije, i tek kada se dogode ovakve i slične tragedije, poseže za rješenjima koja su zapravo već dugo tu, ali za njih nitko nije mario.



Vidimo kako se zemlje Europske unije gotovo utrkuju u cilju nadopunjavanja kapaciteta skladišta, ide se u nabavu plina iz drugih zemalja, uključujući i SAD te ubrzavanjem prelaska na obnovljive izvore energije. Kako tu stoji RH? No, govori se i o povratku ugljena, ponovno o nuklearkama..., koliko su i te opcije još jedna surova realnost, ali i opasnost za Europu?

- Što se tiče Hrvatske, ona vlastitoga ugljena više nema. Postojeće termoelektrane su TE Plomin (ugljen iz uvoza), TE Rijeka (loživo ulje/prijelaz na prirodni plin), i KTE Jertovec (prirodni plin/ekstralako loživo ulje). Postojeće termoelektrane/toplane su TE-TO Zagreb (prirodni plin/plinsko ulje), EL-TO Zagreb (prirodni plin/loživo ulje), TE-TO Osijek (prirodni plin/loživo ulje) i TE-TO Sisak (prirodni plin/loživo ulje). Sve one, dakle, koriste fosilna goriva i pritom proizvode električnu energiju i toplinu. Kada se napravi razlika uvezene i izvezene količine fosilnih goriva u 2020. godini, dobije se netouvoz fosilnih goriva od 48 708,37 GWh. Prema mojoj okvirnoj procjeni, godišnje dozračena sunčeva energija samo u četiri najosunčanije županije u Hrvatskoj (Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska), iznosi 19 333250 GWh/god. Prema tome, Hrvatska ne koristi vlastitu gotovo 400 puta veću sunčevu energiju od one koju uvozi u obliku fosilnih goriva. Drugim riječima, da se koristi samo oko 2,1 % sunčeve energije u te četiri županije, danas ne bismo trebali uvoziti fosilna goriva.

Što se nuklearne energije tiče, u Hrvatskoj ona ne postoji. Ni u obliku zaliha uranove rude, ni u obliku kapaciteta za njezinu preradu u nuklearno gorivo, ni u obliku nuklearne elektrane. Postoji uvezena električna energija iz NE Krško i obveza Hrvatske da na svom teritoriju pohranjuje adekvatni dio nuklearnoga otpada. Svaka pomisao da bi izgradnja domaće NE nešto promijenila u smislu ovisnosti o uvozu nema osnove. Naprosto zato što bi takva izgradnja trajala i više od desetak godina. Nama nadomjesna energija treba što prije. Idealno do jeseni. Potpuno je jasno da nema vremena, a mislim i novca, da se ide u takav oblik rješavanja problema. Jedino što se koliko-toliko može napraviti jest brzo uspostaviti nove uvozne pravce za prirodni ili ukapljeni plin, pa onda pri tome koristiti i postojeći LNG terminal na Krku. Problem će vjerojatno trajati dulje vrijeme, možda čak i godinama. Zbog dramatično povećanih cijena fosilnih goriva bit će manje novca za investicije u obnovljive izvore energije. Međutim, upravo se od njih očekivalo, i posebno se sada očekuje, da preuzmu glavninu proizvodnje potrebne energije. Bit će potrebno tiskati više novca bez pokrića, što znači planiranu visoku inflaciju jedno određeno vrijeme, dok se ne omasovi i time još pojeftini električna energija iz obnovljivih izvora energije. U svoj toj gužvi vidimo da klimatske promjene također nezaustavljivo naplaćuju svoju cijenu. Kada bi se trenutačno zaustavilo korištenje fosilnih goriva, zaustavila bi se emisija stakleničkih plinova, ali porast globalne temperature nastavio bi se još desetljećima.

Što se EU-a tiče i ona je zatečena novonastalom situacijom. Dugoročna strateška politika oslanjanja na uvozna fosilna goriva, čak i uz mnogo brži i ranije započeti razvoj kapaciteta obnovljivih izvora energije, utjecat će na standard življenja. Koliko jako i koliko dugo je nemoguće predvidjeti.



Koliko je u sadašnjoj situaciji važna uloga LNG terminala na Krku, može li Hrvatska postati novo energetsko čvorište za srednji dio Europe? Vaš komentar?

- LNG terminal trenutačno može pomoći da u Hrvatskoj i okruženju plina ima, ali ne i da plinu ostane cijena koja je bila. U EU ima oko dvadesetak većih LNG terminala. Njihov kapacitet je u ranijim godinama bio iskorišten oko 40 %. Ta će iskorištenost sada sigurno rasti, a vjerojatno će doći i do proširenja kapaciteta nekih od njih. Zbog geografskog položaja naš je LNG terminal u odnosu na druge povoljan za države srednje Europe, ako bi brodovi dolazili sa Srednjeg istoka i/ili iz Afrike. Za brodove iz SAD-a vjerojatno bi bili povoljniji terminali na atlantskoj obali. S obzirom na kapacitet replinifikacije, naš terminal pripada u terminale maloga kapaciteta (2,6 milijardi kubičnih metara godišnje). Trenutačno je ovaj kapacitet rasprodan do 2027. godine. Važno je i to da Hrvatska preko ovog terminala zadovoljava 50 % svojih potreba za plinom. Prema tome, da bi LNG terminal Krk mogao postati srednjoeuropski hub, trebalo bi ga se povećati nekoliko puta. Mislim da to ne bi prošlo u lokalnoj zajednici. A i dugoročni plan kakav bi bio takav hub ne može se oslanjati na krizne situacije kakva je trenutačno s ratom u Ukrajini. Ako bi došlo do trajnijeg prekida ekonomskih odnosa EU-Rusija, naravno nije isključeno da bi se u takve investicije išlo.

Uzimajući sve okolnosti u obzir, uključujući i eskalaciju inflacije, rasta cijena goriva, buduće probleme opskrbe plinom i naftom, kakva je energetska budućnost Republike Hrvatske, u kratkoročnom i dugoročnom razdoblju?

- Dugoročno gledano mogla bi biti povoljnija situacija, ako se konačno okrenemo vlastitoj proizvodnji i instalaciji opreme za proizvodnju i pohranu energije iz obnovljivih izvora energije. Naši prirodni potencijali za proizvodnju električne i toplinske energije iz obnovljivih izvora energije veliki su. Međutim, koliko su oni veliki toliko je njihovo korištenje malo. Problem je prije svega u politici koja je to do sada više ograničavala nego stimulirala. (D.J.)