Kada smo u sklopu koncertnog ciklusa Osječka glazbena srijeda imali prilike gledati nastup ukrajinskog pijanista Dmitra Čonija u bivšem Arheološkom muzeju, bilo je to prije šest godina, malo kome je palo na pamet da smo ugostili pijanističku zvijezdu u usponu. Nešto više o njemu znao je organizator koncerta maestro Davor Bobić koji je i sam svojedobno studirao na uglednom Državnom konzervatoriju Petra Čajkovskog u Kijivu.

Davor Bobić je ovih dana imao premijeru svoje skladbe “Sjećanje na Kijiv”, a Dmitro Čoni je na pijanističkom natjecanju Van Cliburn International Piano Competition, koje se održava u Teksasu, osvojio treće mjesto. Kako je izvijestio The New York Times, pobjednik ovog natjecanja je Južnokorejac Yunchan Lim, a drugo mjesto zaslužila je Ruskinja Ana Gjeniušjenje (Aljeksjejeva). Međunarodno glasovirsko natjecanje Vana Cliburna, osim svoje glazbene važnosti i olimpijskog razmaka od četiri godine između dvaju izdanja (kvadrijenale), važno je i zbog svoje političke simbolike. Ono je nastalo kao svojevrsna opreka opasnom hladnoratovskom nadmetanju Sjedinjenih Država i tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Mnogi su mediji bili očarani činjenicom da je na ovogodišnjem natjecanju, između ostalih, sudjelovalo šestoro ruskih i tek jedan ukrajinski pijanist. Naravno da je sve proteklo u najboljem redu. No, slična nadmoć Rusa u odnosu na Ukrajince, ako ne i puno veća, prati i ratni sukob na istoku Ukrajine u kome prema nekim procjenama dnevno gine i po tisuću Ukrajinaca pod udarom ubojitijeg i daleko brojnijeg ruskog topništva. Pijanisti su kulturni ljudi. Teško da bi njih netko mogao staviti u istu rečenicu s nasiljem ili kakvom nepristojnošću. Iznimku čini krajnje nezgodni naslov francuskog novovalnog filma “Tirez sur le pianiste” (“Shoot the Piano Player”) iz 1960. hvaljenog redatelja Françoisa Truffauta.

Manje je poznato osječkoj publici da je Dmitro Čoni odmah nakon koncerta u Tvrđi otputovao u Argentinu gdje je na Concurso Internacional de Piano de Tucumán osvojio prvo mjesto. Nećemo ovdje redati što je sve Čoni osvojio u danima i godinama nakon Osijeka i Argentine, a tih je pijanističkih nagrada bilo dosta, jer je ipak glavna zvijezda ovogodišnji laureat Vana Cliburna Južnokorejac Yunchan Lim koji ima samo 18 godina, a svira kao zmaj.

Iako je bilo nekih prigovora zašto ruski pijanisti sudjeluju na natjecanju u čast Vana Cliburna, organizatori su ih sve redom odbacili argumentacijom da je njegov utemeljitelj postao svjetski poznat upravo nakon svog koncertnog nastupa u Moskvi 1958. u jeku Hladnog rata. Danas, kada se u Europi događa strašni rat u kome ljudi masovno ginu, a gradovi bivaju potpuno uništeni poput Staljingrada 1943., Berlina 1945. ili Vukovara 1991., zvuči posve nevjerojatno da su ljuti suparnici toga vremena, Sjedinjene Države i Sovjetski Savez, razmjenjivali kulturna gostovanja, pa čak i slali suptilne ljude kao što su pijanisti kako bi ublažili oštricu međusobnog sukoba i onemogućili ono o čemu se proteklih tjedana strastveno priča, a to je kada će već početi nuklearni armagedon i tko će prvi početi. Zasada se Rusi, glavom i bradom opake propagandistice Margarite Simonjan, šefice propagandnog kanala RT (Russia Today), javljaju da bi upravo oni mogli biti ti prvi, ostavljajući Zapadu da dovrši posao.

Dakle, te daleke 1958. teksaški pijanist Harvey Lavan “Van” Cliburn Jr. briljirao je na Međunarodnom natjecanju P. I. Čajkovskog u Moskvi osvojivši prvu nagradu. Čuli smo za ping-pongovsku diplomaciju iz 1971. koja je urodila povijesnim posjetom Richarda Nixona Kini godinu dana kasnije, pa i za raniji pokušaj da se omekšaju međusobni odnosi Zapada i Istoka slanjem američkih glazbenika jazza diljem svijeta (tako se Dizzy Gillespie i našao 1956. u Zagrebu), ali pokušaj šarmiranja Kremlja vrhunskim pijanizmom ostao je nezapažen. Svi oni koji sumnjaju u to da je Van Cliburn uistinu zaslužio uglednu nagradu iz Moskve neka slobodno na YouTubeu pogledaju gotovo sat i pol dugi filmski zapis njegova nastupa.

Dmitro Čoni je rekao za The New York Times da su mu suze došle na oči kada je čuo na svečanosti dodjele nagrada zvuke ukrajinske himne u izvedbi Vadima Holodenka, pijanista iz Ukrajine koji je 2013. bio laureat na ovom natjecanju koje se održava svake četiri godine u Fort Worthu. Van Cliburn (1934. - 2013.) bio je za života velika zvijezda svirajući po cijelom svijetu, nerijetko pred okrunjenim glavama i predsjednicima. Nije bio samo glazbenik nego i veleposlanik ideje kako umjetnost ima tu moć nadilaženja ratoborne politike i narativa rata. Poznat je njegov koncert održan 1987. pred dvojicom predsjednika, Ronaldom W. Reaganom i Mihailom S. Gorbaćovom. Mislili smo tada da smo dočekali dan definitivnog zakapanja ratnih sjekira između dvaju suprotstavljenih svjetova. Nažalost, nismo uopće bili u pravu.