Na velikotaborskom brdu iznad Desinića od 7. do 10. srpnja, bogat filmski program jubilarnog 20. izdanja Tabor Film Festivala okupit će najbolja recentna izdanja domaće kinematografije, a među redateljskim se imenima nalaze i umjetnici poznati iz svijeta likovnosti i književnosti. Domaća konkurencija donosi 17 kratkometražnih filmova svih žanrova, među kojima će publika vidjeti tri svjetske i jednu hrvatsku premijeru.

Svoje dokumentarce premijerno će predstaviti dvoje velikana likovne umjetnosti - redatelj i likovni umjetnik Dan Oki te Vlasta Delimar, umjetnica performansa. Dok Oki na Tabor dolazi s filmom “Odsutnost teleprisutnosti”, žanrovski hibridnim naslovom u kojemu propituje ljudske odnose spram komunikacijskih tehnologija, film Vlaste Delimar “Diptih: iz ljubavi u ljubav” kulminacija je multimedijalnog projekta “40 godina art ljubavi” u kojemu se sažimaju autoričine videosnimke, misli i stavovi, fotografije i pisane rečenice od 1978. sve do prošle godine.

Za treću svjetsku premijeru zaslužna je Ana Klepo čiji dokumentarni film “In medias res” gledatelje vodi u središte jednog plavičastog jutra i potrage za samim sobom u moru potrošenosti, tematizirajući moment odrastanja. Domaća će publika na ovogodišnjem Taboru prvi put imati priliku pogledati film Nine Bačun “Bonding Humanity (Perhaps Manifesto)”, nastao u hrvatsko-norveško-slovenskoj koprodukciji. Ovaj eksperimentalni film, koji je svoju festivalsku putanju započeo na slavnom festivalu u Oberhausenu, reorganizira fragmente Novog jugoslavenskog filma vezane uz interakciju između kolektivnih prostora i njihove upotrebe, ispreplećući osobni, društveni i politički kontekst.

U izboru igranih filmova prikazuje se “Sve što dolazi” Mate Ugrina, koji je s ovom pričom o mladoj njegovateljici Branki koja se seli na otok kako bi njegovala stariju ženu, osvojio niz nagrada kao što su Srce Sarajeva za najbolji kratkometražni film te nagrade za najbolju režiju i kameru na Danima hrvatskog filma. Mnoge je pohvale i nagrade za najbolji kratkometražni film, među kojima su nagrada SEEfesta i Štigličev pogled, dobio i “Kazneni udarac” Roka Bičeka, koji suvereno osvaja festivalske programe diljem Europe s pričom o dječačkom nasilju na jednom seoskom nogometnom igralištu. Igrani niz nastavljaju Šimun Šitum s filmom “Sprovod”, u kojemu Mario pomaže svome ocu Bruni oko djedova sprovoda te se mora nositi s neobičnom idejom o čuvanju uspomene na pokojnika, te Saša Poštić i Pavle Kocanjer u čijim “Raketama” gledatelji prate protagonista Peru kojeg sparina i nedostatak zraka tjeraju na prelazak određenih granica.

Klara Dujmović na Tabor stiže s eksperimentalnim filmom “Valovi”, u kojemu naše međusobne odnose promišlja kao ono čime se pokreću valovi i titraji. U triptihu ovogodišnjih odabranih animiranih filmova publika će imati prilike pogledati iznimna ostvarenja. Dok “Sjene” Dee Jagić pričaju priču o podzemnoj bitci sjemenja koje se bori za svoj rast, u “Zasićenju” Lucije Bužančić nešto izrasta iz pukotina i zidova te zauzima sve prazne prostore u jednom gradu uz more. Ove maštovite filmske krajolike upotpunit će “Pozdrav suncu” Darka Masneca, priča o zaljubljenom astronautu, suncu i jednom ljubavnom trokutu.

Dokumentaristička istraživanja autore odvode u prostore vlastite intime, ali i fizičke prostore koji mnogo otkrivaju o protagonistima. Kako je to raditi repetitivan posao u skučenom prostoru kroz perspektivu prodavačice Štefanije prikazuje Dora Slakoper filmom “Trafika”. Tomislav Šoban svoje ostvarenje “Kada odlučim započeti, znat ću sve ostalo” smješta u prostor vlastitog stana, istražujući tajne koje skriva, ali istodobno demistificirajući filmske postupke. Na još uži prostor, onaj vlastite sobe, ograničava se Lucija Brkić, koristeći ga kao mjesto radnje kroz koje propituje vlastita traumatična iskustva u “Jel’ kužiš sad”. Strahovi iz djetinjstva motivacija su filmskom istraživanju pisca Ante Zlatka Stolice, koji u “Babajanji” pokušava pronaći misterioznu ženu koje se plašio kao dječak. U kratkišu “Sve kaj ti nikad ne budem rekla” Bela Bračko-Milešević kroz filmske se postupke pita kako nekome reći nešto što nikada niste bili u mogućnosti te kombinacijom starih fotografija, umjetnih sjećanja i preispitivanja vlastitih osjećaja dekonstruira i koncept pater familiasa.

O dobitnicima Veronikine lubanje u jakoj domaćoj konkurenciji odlučivat će žiri sačinjen od filmaša Maše Drndić, Josipa Lukića i Olafa Möllera. D. Miklić