Nakon što je zagovorom Hrvatske i premijera Andreja Plenkovića Europsko vijeće protekli tjedan prvi put jasno izrazilo spremnost dodijeliti Bosni i Hercegovini status kandidata za ulazak u Europsku uniju ako provede bitne reforme, poput izmjena izbornog zakona ili ustavnih promjena, konsenzus članica EU-a o tome ipak nije postignut.

BiH je ovime napravila posve mali korak k EU-u, dosad posve nedostižan, s obzirom na stvarno stanje u toj zemlji, potpuno političko rasulo, nemogućnost suglasja među čelnicima triju vodećih naroda i to kako pojedine države EU-a uopće gledaju na BiH. Nesporno je osnažena pozicija Hrvata u BiH, jer se jasno vezuje, Hrvatima najvažnija, promjena izbornog zakona kao uvjet za europski put BiH. To ujedno stavlja sve na leđa SDA-u i vodećem bošnjačkom dužnosniku Bakiru Izetbegoviću i tjera ih da se jasno odrede žele li BiH u Europi ili ne.

Na pitanje je li ovime uistinu dijelom osnažena pozicija hrvatskog naroda u BiH, povjesničar Ivo Lučić kaže kako samo hipotetski jest, tj. bila bi osnažena kada bi svi drugi narodi u BiH, poput Hrvata, htjeli biti članom EU-a i uklopiti se u euroatlantske integracije. Međutim, kaže, nije siguran da je to tako.

"Bez obzira na deklarativnu podršku takvoj politici, i u bošnjačkoj i u srpskoj politici postoje ozbiljne snage koje to zapravo opstruiraju. Konačno, to se vidi iz ovih ignoriranja svih zahtjeva i ismijavanja deklaracija EU-a, jednostavno to ne žele napraviti. Politika je tu jasna - Bošnjaci žele pretvoriti BiH u svoju nacionalnu državu, a Srbi žele osamostaliti, odnosno odvojiti Republiku Srpsku kada to bude moguće. Ovo može biti jedna vrsta testa: Ako želite, onda ćete napraviti ono što se traži na tom putu, kao što smo i mi na tom putu napravili niz stvari koje inače baš i ne bismo, ali smo tome pretpostavili ovaj strateški cilj. Je li to i njima tako, nisam baš siguran, no vidjet ćemo", kaže Lucić. Na napomenu da Izetbegović govori da oni jesu za ulazak u EU, Lucić kaže kako je logično da će tako govoriti jer si osigurava podršku zapadnih zemlja za svoju politiku. "I on će to govoriti sve dok to ide, dok oni ispunjavaju njegove želje. Sada smo došli u situaciju da bi on trebao ispuniti njihove zahtjeve i tek time se pokazuje njihovo stvarno opredjeljenje, jesu li ili nisu za EU. Jer ovim što su dosad činili zapravo su samo pokušavali maskirati svoju nacionalističku i unitarističku priču kao neku građansku", kaže.

Naime, Izetbegović je dosad doista govorio da oni jesu za članstvo BiH u Europskoj uniji, no bošnjačka politička većina i dalje izvrće ruglu u Daytonu dogovorena izborna pravila koja bi trebala osiguravati svim trima narodima da biraju i imaju svog člana Predsjedništva. Naime, nemali dio Bošnjaka na izborima sukladno svom internom dogovoru glasa za Željka Komšića, kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva, sve dok nisu sigurni da će za predstavnika Hrvata biti izabran on, a ne onaj koga stvarno želi izabrati većina Hrvata, kojih je najviše u Hercegovini. Potom Komšić, koji to već godinama radi, uopće ne vodi računa o željama, stavu i interesima tog najvećeg dijela Hrvata u BiH, pušta da u dogovoru s njim Bošnjaci rado što i kako žele.



I zapravo, u Predsjedništvu BiH godinama sjede dva člana koja biraju bošnjački birači (Izetbegović i Komšić) i jedan kojeg biraju Srbi (Milorad Dodik). I ni Komšiću ni Bošnjacima nije problem što rade tu očitu, ali zakonom ne izrijekom zabranjenu, izbornu prijevaru, suprotno težnji Daytona da uvaži interese svih naroda.

“Ključna je stvar da je BiH bila uvijek neka vrsta protektorata unutar nekakvih diktatura ili poludiktatura - u Osmanskom Carstvu, u vrijeme Austro-Ugarske, pa i u dvije Jugoslavije. I sad bi ona trebala biti u situaciji da se može sama o sebi brinuti, a zapravo ne može jer je još uvijek neka vrsta protektorata i neke diktature. Jer je to teško drukčije nazvati”, smatra povjesničar Ivo Lučić.