Magazin
TRIJUMF VOLJE

Penjači na stijene: Heroji našeg doba
Objavljeno 25. lipnja, 2022.
KNJIGA NEMOGUĆI USPON: O LEVITIRAJUĆEM SVECU SOLO PENJANJA I DRUGIM ČUDNIM LJUDIMA...

Znao sam kako je Alexov san prvi se solo popeti na El Capitan, ali nisam mislio da će se to ikada dogoditi. Poveo sam ga na njegovu prvu međunarodnu ekspediciju u Borneo 2009. godine i povjerio mi se tada kako razmišlja o tome. Alex je nakon toga godinama išao sa mnom na penjačke ekspedicije u Čad, Newfoundland i Oman.



Ovaj kratki uvod prepisan je iz knjige Marka Synnotta "Nemogući uspon - Alex Honnold, El Capitan i svijet penjanja", koju je kod nas izdao zagrebački V/B/Z. Synnott, i sam vrsni penjač, završio je ovu emocionalno uravnoteženu knjigu nakon reportaže koju je za National Geografic radio o Honnoldovu neosiguranom slobodnom usponu na glasovitu tisuću metarsku stijenu El Capitan u Kaliforniji. O toj je dogodovštini snimljen i dramatičan oskarom nagrađeni dokumentarac Free Solo. Knjiga je naravno bolja od filma, a osim jezgrovitog opisa "Nemogućeg uspona" opisuje logiku, kulturu i povijest solo penjanja.

MAJMUNSKA STVARNOST


Iako je slobodno penjanje bez osiguranja (eng. free solo climbing) započeo Paul Preuss u Europi, ono je kvantni skok doživjelo u Americi 1973. pojavom neprilagodljivog devetnaestogodišnjeg provincijalca Henryja Barbera. Barbera je s trona zbacio drugi društveno neprilagođeni penjač, John Bachar. Bachar se bez osiguranja popeo na bezbrojne lokacije i kroz različite smjerove i zauvijek se u povijest upisao kao jedan od najboljih svjetskih penjača. Iako je samome sebi bio dovoljan, ponekad se znao povlačiti s generacijom penjača velikih stijena poznatih pod imenom Gospodari stijene (Master of Stone). Njih su naslijedili još jači snagatori koji su sebe zvali Majmuni stijene (Stone Monkey).

"Majmuni" su napravili bezbrojna ponavljanja, ostvarili brojne brzinske rekorde i otvorili nekoliko novih teških smjerova u Yosemiteu. Kako im je jedini smisao života bilo penjanje, klošarenje i opet penjanje, sezonu su preživljavali skupljajući boce i ratujući međusobno za skrivene špilje. Te jazbine su im služile za spavanje, lizanje penjačkih rana i skrivanje od uniformiranih lica. U plejadi tih "majmunolikih ljudi" sa šezdeset jednim ispenjanim različitim smjerom u El Capu istaknuo se ozloglašeni Ammnon McNeely registriran pod nadimkom "The El Cap Pirate". Bio je tu i Ivo Ninov, bugarski penjač, BASE skakač i ilegalni emigrant. Godinama je po Parku visio i uvijek napušeni "filozof" Chongo Chuk, ali najjači od svih bio je "Mračni čarobnjak" Dean Potter. Potter nije bio običan "majmun", on je bio gorila! Sa 195 centimetra visine, osamdeset kilograma mišića, divljom razbarušenom kosom, orlovskim nosom i viškom testosterona dominirao je među mršavim penjačima. "Majmuni" su Pottera voljeli kao brata, ali su ga izbjegavali i iza leđa ga nazivali "Zli Dean".

Kako god bilo, "Zli Dean" je postavio brojne rekorde u brzinskom i solo penjanju. Bio je uspješan BASE skakač i zbog toga se ponekad solo penjao s padobranom. Izmislio je novi sport i nazvao ga freeBase, a i highlinirao je preko mnogih bezdana. Nije imao premca i sredinom dvijetisućitih kotirao je kao svjetski najpoznatiji i najugledniji sportaš na otvorenom (eng. outdoor). Mediji i sponzori su ga obožavali! Međutim, kada je u javnost procurila snimka na kojoj se jasno vidjelo kako se razgolićen do pojasa solo penje na pješčenjak Delicate Arch, gdje je penjanje bilo zabranjeno, bio je bačen u blato.

OSVETA ŠMOKLJANA


Nakon Potterove afere, na vrh penjačkog panteona uzdiže se neprimjetni klinac Alex Honnold. Iako je već imao stotine solo uspona, ekipa ga doživljava tek kada je sam bez osiguranja popeo dva teška kultna smjera u Yosemiteju - Astroman i Rostum - zaredom u jednom danu. Samo je jedna osoba prije njega to uspjela napraviti. Bio je to krotki duh Yosemitija, Peter Croft. O tome pisac ove sjajne knjige navodi: "Prvi čovjek koji je sada ponovio Croftovo remek-djelo, i treći koji je solo popeo smjer Astroman, bio je neki nepoznati šmokljan iz Sakramenta. Majmuni su pričali kako tek tri godine penje vani". Alex "majmune" nije doživljavao. Smatrao je kako je taj "majmunski" đir koji je uključivao pušenja trave, opijanje, glasanje poput majmuna, zavijajuće pjevanje, sviranje gitare oko logorske vatre i roštiljanje - glupast. Honnold je udario i po povijesnim autoritetima o čijim je junačenjima kazao: "Ako ne možeš ispenjati težine 5.14 (8b/c) onda je ono što radiš na planini samo neka čudna vrsta pustolovnog planinarenja."

Da to nisu bila samo pakosna podbadanja, dokazao je 3. lipnja, 2017., kada se, nakon nekoliko godina uvježbavanja, sam bez zaštite popeo na tisućumetarski smjer u El Capitanu nazvan Freerider. "Tri sam sata gledao desnim okom kroz teleskop, a žmirio sam na lijevo oko. Imao sam zbog toga blagu glavobolju… Znojili su mi se dlanovi. Teleskop je odavao dojam kako Alexa gledam na ekranu, kao da je ovo video na YouTubeu. Moje je srce, doduše znalo, kako je ovo stvarno jer je ubrzano lupalo… Uspio je riješiti najteži detalj cijelog smjera koji se nalazi na 640 metara i na kojem je izletio prije samo dva dana. Ubrzo, u 8.23, došao je do police Boulder Problema, okrenuo se i podigao ruke visoko iznad glave. Alex inače nije radio takve stvari, ali povezao se s nama koji smo svjedočili usponu. Dijelio je radost." Dojmilo se sve to Synnotta, koji je dodao da je njegova vijest o Alexovu povijesnom usponu objavljena na stranici National Geographica u deset ujutro. Odmah se proširila internetom. "Tommy Caldwell dao mi je citat. Opisao je uspon u kontekstu solo penjanja kao slijetanje na Mjesec."

Sve to, i još puno toga, možete pročitati u ovoj jedinstvenoj posveti penjačima svih vrsta i naravi, njihovoj filozofiji penjanja, življenja i umiranja. Knjiga Marka Synnotta “Nemogući uspon - Alex Honnold, El Capitan i Svijet penjanja”, nije naravno samo za penjače nego i za sve “obične smrtnike” kojima visine nisu prioritet u životu, ali život s višom dozom adrenalina jest izazov. Ili kako je to rekao Edward Abbey: Na američkom jugozapadu započeo sam cjeloživotnu ljubav s hrpom kamena!

Piše: Dario MAJETIĆ
WOLFGANG GULLICH: U penjanju se uvijek suočavate s novim problemima u kojima morate izvoditi intuitivne pokrete, a zatim ih kasnije analizirati kako biste shvatili zašto rade, a zatim učiti od njih...

JOHN SALATHE: Smatram da je penjanje po stijenama najfiniji, najzdraviji sport na cijelom svijetu. Mnogo je zdraviji od većine. Pogledajte bejzbol, gdje ih 10 000 sjedi na dupetu i gleda šačicu igrača...

ANATOLI BOUKREEV: Planine nisu stadioni na kojima udovoljavam svojoj ambiciji, to su katedrale u kojima prakticiram svoju religiju...

O autoru...
Mark Synnott više od dvadeset godina član je North Face Global Athlete Teama. Čest je dopisnik za časopis National Geographic, a pisao je također za časopise Outside, Men’s Journal, Skiing, Rock and Ice i Climbing. Planinski je vodič s certifikatom IFMGA-a i trenira padobrance Ratnog zrakoplovstva Sjedinjenih Američkih Država... Od niza pohvala za njegovu knjigu “Nemogući uspon” izdvajamo onu Sebastiana Jungera, autora knjige “Pleme”, koji bilježi: “Ako izuzmemo možda slijetanje na Mjesec, solo uspon Alexa Honolda na El Capitan može se smatrati jednim od najodvažnijih - i najstrašnijih - stvari koje je jedno ljudsko biće ikada napravilo. Synnottovo pripovijedanje prikovat će vas na devetsto metara visoku granitnu stijenu i neće vas pustiti dok uspon ne završi. Jedan od najuvjerljivijih opisa penjačkog uspona i kulture penjanja koji sam ikada pročitao.”

Možda ste propustili...

IZAZOVI I RJEŠENJA: KONTROLING PROFITA I ODRŽIVI RAZVOJ

Smjer bez krivog skretanja

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

MODERNI SUVERENIZAM

Održiva budućnost koja
mobilizira sve potencijale

2

SANKCIJE TRAJU, PROBLEMI OSTAJU: IPAK DJELUJU, PREMDA TO NEKI NEGIRAJU

Nitko ne zna što
donosi jesen i zima

3

DOC. DR. SC. GORAN SUNAJKO, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Suverenost neki razumijevaju kao moć koja je mimo i iznad vlasti