U Katoličkoj Crkvi, kao i u nekim drugima zapadne tradicije, u petak se slavi svetkovina Presvetoga Srca Isusova. Posrijedi je tradicija još iz srednjeg vijeka koja je svoj najveći poticaj imala u mističnom viđenju katoličke redovnice sv. Margarete Marije Alacoque iz 1675. Isusovo goruće i probodeno srce simbol je njegove patnje i ljubavi prema čovjeku. Praktična poenta je bila približiti vjernički puk ideji češćeg pričešćivanja.

Do toga doba pričešćivali su se na svetoj misi svećenici i ostali pripadnici klera, dok je običan puk sebe smatrao nedovoljno savršenim za tu vrlinu. Pobožnost Presvetom Srcu Isusovu trebala je vjernike približiti važnosti euharistije i važnosti pristupanja svetoj pričesti. Trebalo je proći gotovo dva stoljeća da papa Pio IX. posebnim dekretom proglasi ovu svetkovinu službenom za cijelu Katoličku Crkvu.

- Pobožnost Srcu Isusovu seže u srednji vijek gdje su osobito razmatrali Isusovu muku i njegovih pet rana, a najviše se isticala rana na boku, odnosno probodeno srce. Već je u 14. stoljeću zabilježena pobožnost Srcu Isusovu. Ta pobožnost najviše se proširila Francuskom, a najveći doprinos tome dao je isusovački redovnik sv. Ivan (Jean) Eudes, krajem 17. stoljeća, koji je sastavljao posebne misne obrasce. Međutim, najviše su širenju ovog blagdana pridonijele privatne objave sv. Marije Margarete Alacoque. Štovanje ovog blagdana proširio se iz Francuske i u druge zemlje, poput Poljske i Portugala. Tek je papa Pio IX. u kalendar Rimske Crkve 1856. odredio da se svetkovina Presvetog Srca Isusovog slavi trećeg petka nakon Duhova. Pod pojmom Srca Isusovog misli se velika Božja ljubav, a njegovo srce simbolizira njegovu veliku žrtvu i njegovu veliku ljubav - objasnio nam je profesor liturgike na KBF-u u Đakovu izv. prof. dr. sc. Zvonko Pažin.

Ova svetkovina svečano se proslavlja u petak, u Svetištu Srca Isusova, u Osijeku, u Rezidenciji Družbe Isusove, u Stepinčevoj 27. Svete mise su u 6 sati, 7.30, u 9 sati, u 10.30 te u 17 i 19.30 sati. Posljednje euharistijsko slavlje predvodit će đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. Đuro Hranić. D.Celing