Mogu li hrvatski građani očekivati stabilizaciju i normalnije cijene, koliko-toliko primjerene primanjima? Naime, cijene energenata i sirovina za proizvodnju hrane posljednjih godinu dana eksponencijalno rastu i ne nazire se kraj.
Krešimir Kuterovac, predsjednik Hrvatske udruge proizvođača svinja, kaže: "Valja znati da ovaj rast cijena nije rezultat nedostatka roba, nego poremećaja u opskrbnim lancima i burzovnim spekulacijama izazvanim inflatornim očekivanjima. Kada i kako će se stanje stabilizirati i ovi problemi riješiti, nitko ne zna. Sustav globalizacije građen godinama srušen je prvom velikom globalnom krizom, a novi poredak i njegovi glavni akteri još se nisu kristalizirali, intervencionističke politike i zatvaranja postaju normalni alati osiguravanja dostupnosti strateških sirovina i prehrambenih proizvoda. U okviru ovakvog stanja u kojemu smo danas trebamo promotriti neka događanja i politike koji bi mogli utjecati na opskrbu energijom i hranom. To su prije svega vlastita proizvodnja, strateške zalihe, politika zemalja iz kojih Hrvatska uvozi najviše hrane te EU poljoprivredna politika."

Danas je Hrvatska u proizvodnji hrane samodostatna od 40 do 100 posto, ovisno o pojedinim proizvodnjama, osim u mandarinama, žitaricama, jajima i peradi gdje smo samodostatni, u prosjeku samodostatnost poljoprivrednih proizvoda kreće se oko 60 posto.

- Hrvatska je i dalje, osam godina nakon ulaska u EU, jedina koja svoje tržište nije uredila prema EU Uredbi o uređenju tržišta. Poljoprivredno zemljište je i dalje rak-rana stvaranju strukture i osiguravanju stabilnosti poljoprivrednim proizvođačima. Investicije u nove proizvodnje i tehnologije su dugotrajne, komplicirane i neizvjesne. O navodnjavanju se i dalje priča kao o potencijalu koji može promijeniti našu poljoprivredu. Hrvatska zbog svih navedenih razloga, ako drastično ne promijeni pristupe i ponudi konkretna rješenja, ne može očekivati povećanje poljoprivredne proizvodnje i iskorištavanje nacionalnoga blaga za dobrobit svojih građana. U kriznim vremenima kao što su ova jedino je vlastita proizvodnja ona koja može utjecati prvo na opskrbu građana hranom (nacionalna sigurnost), a potom i na cijene hrane. Treba se prestati zavaravati neoliberalnom paradigmom da će netko drugi za nas proizvoditi hranu, i to po jeftinim cijenama. Iz prethodno navedenoga vidimo da naša proizvodnja u kratkom vremenu ne može utjecati na cijene hrane te da smo i u pogledu sigurnosti opskrbe i u pogledu cijena veliki ovisnici o uvozu - kaže, Kuterovac.

Nedavno je u Hrvatskom saboru rečeno da se u zalihama nalaze robe koje bi osigurale osnovnu opskrbu oko 50.000 građana na rok od 15 do 60 dana. - Detaljnijom analizom utvrdili smo da, primjerice, svinjskog mesa imamo za dvodnevnu opskrbu naših građana, da se robe koje bi normalno trebale biti na zalihama kupuju kada voda dođe do grla itd... Na temelju ovih količina i ovakve politike robne zalihe mogu samo biti promatrač stanja, a ne aktivni sudionik događanja. Prošle godine u kolovozu na sastanku s premijerom predložili smo aktivni model robnih zaliha poljoprivrednih proizvoda. Koncept je sljedeći: Robne zalihe ugovaraju s proizvođačima količine i kvalitetu robe koju proizvode i koju imaju na stanju. Na osnovi tih ugovora koji obuhvaćaju najveći dio poljoprivredne proizvodnje Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) daje kredit za obrtna sredstva s minimalnom kamatom proizvođačima gdje je zalog roba za robne zalihe. Jednostavan mehanizam koji osigurava proizvođačima uvijek dostupna i povoljna obrtna sredstva, a robnim zalihama da je većina domaće proizvodnje ugovorena za robne zalihe koje mogu staviti na hrvatsko tržište u slučaju potrebe. Politika robnih zaliha nije se ozbiljnije promijenila u posljednje dvije godine kriza, pa stoga i one ne mogu biti korektiv ako govorimo bilo o sigurnosti opskrbe bilo o utjecaju na cijene proizvoda i hrane - kaže Kuterovac.



Kuterovac se osvrnuo i na mjere koje poduzimaju članice EU-a. - Njemačka želi da se broj domaćih životinja temelji na raspoloživoj površini i da se sveukupno smanji. Cilj im je i označiti meso obveznom oznakom uzgoja, stvoriti zakonsku osnovu za nadzor kamerom u klaonicama, prenijeti dijelove zakona o zaštiti životinja u kazneni zakon i povećati raspon kazni, postaviti obvezujuće ciljeve smanjenja šećera, masti i soli u gotovim proizvodima. Također žele zabraniti reklamiranje nezdrave hrane namijenjene djeci, promijeniti ugostiteljstvo u javnim objektima više na regionalne i organske proizvode... Njemačke građane mjesecima uznemiruje inflacija, koja je prema njihovim standardima gotovo galopirajuća, a utjecala je i na cijenu hrane koja raste za 20-30 posto. Oni koji zarađuju malo, to odmah osjete na blagajni supermarketa. Potrošači danas zapravo žele jeftino meso za Novu godinu, 500 grama junetine i svinjetine za 4,99 eura/kg. Smanjenje proizvodnje, više dobrobiti životinja, veće kazne, zdravija hrana uz više cijene. Da, ali ne sada, možda u nekoj novoj godini, kažu građani Njemačke u provedenom istraživanju mišljenja njemačkih potrošača. Paritätischer Wohlfahrtsverband odmah je jasno dao do znanja da "ako bi hrana trebala postati skuplja radi zaštite okoliša i farmi, mora postojati socijalna naknada za siromašne", kaže Kuterovac i dodaje da njemački poljoprivrednici s druge strane kažu: "Čak i da šnicla u trgovini košta pet puta više nego danas, to bi seljaku malo koristilo. Nije bitna prodajna cijena, već raspodjela marže, a ono što danas od nje pripada proizvođaču zadovoljava tek one najprofitabilnije, i to vodi neizbježnom smanjenju proizvodnje."

U Njemačkoj kao jednom od najvećih izvoznika mesa u Republiku Hrvatsku događaju se velike promjene politike za proizvođače koje će ako ostanu na snazi dovesti do velikog smanjenja proizvodnje. Već danas smanjenje u proizvodnji svinja kreće se oko 30 posto, a interes za izvoz svinjskoga mesa njemačkih klaoničara potpuno je izgubljen. Njemačka će polako ali sigurno svoju proizvodnju prilagoditi svome tržištu. U izvoz, pa i u zemlje EU-a, ići će samo kratkotrajni viškovi proizvoda jer je cijena proizvodnje preskupa da bi se jeftino prodavala na vanjskim tržištima.

- Hrvatska treba poput drugih EU zemalja pronaći svoj put i u novoj politici da zadovolji svoje osnovne potrebe za prehrambenim proizvodima te da poljoprivreda i prehrambena industrija postanu važna gospodarska grana koja doprinosi povećanju BDP-a, a i bogatstvu naših građana uz stabilnu opskrbu i prihvatljive cijene kupcima. Danas smo ovisnici o uvozu proizvoda te će se njihove cijene preliti na naše tržište, a to nikako neće biti jeftina hrana - kaže Kuterovac te ističe da je stanje na domaćim policama vidljivo potrošačima, odnosno da je sniženje stope PDV-a pomoglo samo ublažavanju udara, ali cijene mesa su otišle gore za 30 posto u odnosu prema prošloj godini.



- Nažalost, ovo povećanje cijena nisu osjetili boljim rezultatom i proizvođači, nego se cijelo povećanje još i više izgubilo na povećanju cijena energije i sirovina za proizvodnju. Sama svinjogojska proizvodnja se smanjuje jer proizvođači ne mogu trpjeti ove troškove. Situacija na našem tržištu ovisit će isključivo o cijenama koje se mogu dobiti u EU zemljama, a po svemu ne možemo biti veliki optimisti u brzom stabiliziranju opskrbnih lanaca, proizvodnje, cijena energenata i konačno cijena mesa i hrane. Cijena mesa direktno na EU tržištu ovisi o izvozu svinjetine. EU proizvođači smanjuju proizvodnju zbog nepovoljnih prilika na tržištu stočne hrane jer se izvoz svinjskoga mesa u Kinu nije oporavio. U ovoj godini cijena svinja kod proizvođača narasla je za 30 posto - zaključuje Kuterovac. Zdenka Rupčić