Cijela je priča nazvana SOELA počela prije desetak godina, kazuje nam profesor Mirko Mesić iz Elektrotehničke i prometne škole Osijek dok odlazimo pogledati pobjednički solarni auto parkiran u garaži. Nazvao ga je tada kolega iz Siska s idejom da organiziraju utrku solarnih električnih automobila. S obzirom na to da su za projekt dobili sredstva iz Europske unije, na prvom je natjecanju 2013. sudjelovalo samo pet škola, no tijekom godina projekt je rastao, pa je na ovogodišnjoj utrci nastupilo 21 vozilo.
Završnica u leru
Utrku solarnih električnih automobila, ove godine održanu deveti put, a u povodu Dana Sisačko-moslavačke županije, organizirala je Tehnička škola u Sisku. Pobjedu je odnijela Elektrotehnička i prometna škole iz Osijeka čiji je automobil bio najbrži! Cilj je projekta razvoj inovativnih izvannastavnih aktivnosti, primjena obnovljivih izvora energije za napajanje vozila te poticanje specifičnih znanja kako bi učenici bili konkurentniji na tržištu rada. U sklopu prijave za natjecanje na utrci SOELA svaka natjecateljska ekipa mora napraviti solarni automobil od istih zadanih tehničkih komponenti te u okviru redovnog nastavnog procesa zajedno sa svojim mentorima projektirati oblik solarnog automobila i ugraditi zadanu opremu.
- Prvih je nekoliko puta utrka bila preko projekta EU-a, no zatim je to prepoznala Sisačko-moslavačka županija pa se utrka održava uz njihovu potporu. Cijela priča zahtijeva poprilična sredstva, oko 500 tisuća kuna. Oni nam plate transport vozila, kao i smještaj u hotelu. Inače je to jako motivacijski za učenike, ali i za mentore, jer sklapanje solarnog auta popriličan je izazov i sada se tu stvorio natjecateljski duh među školama, pa se svake godine pojavi netko s boljim, ali ljepšim autom. I upravo zbog toga imamo dvije kategorije ocjenjivanja. Prvi je je slobodni stil i brzina vožnje, a drugi je brzina i tko ima najbolji dizajn. Na prvoj SOELA-i, 2013. godine, naš je auto bio najljepši, pa smo dobili nagradu za dizajn i onda godinama ništa, sve do 2018. godine, kada smo napokon složili dobar auto, ali smo imali i učenika koji je bio fajter, dosta hrabar, pa je svoje vozačke vještine iskazao na zadovoljstvo cijele škole te osvojio prvo mjesto - istaknuo je Mesić.
Utrke se u Sisku voze u zadanom i slobodnom stilu. Zadani stil ima određene parametre koji se moraju zadovoljiti, kao što su površina ploča, snaga motora, težina akumulatora. U slobodnom stilu gotovo pa i nema pravila, čak i ne moraju biti solarni auti, što je čak i malo opasno, jer električni automobili dostižu poprilično velike brzine. SOELA je i međunarodnog karaktera, jedne u godine stigli Francuzi iz Toulousea koji su se natjecali na Solar Challenge u Australiji, utrci od Darwina do Adelaide, koji su kako kaže Mesić, pomeli konkurenciji, a tri su godine zaredom sudjelovali, i pobijedili, Slovenci iz Krškog.
- Nakon što smo slavili 2018., godinu kasnije imali smo nesreću. Nakon petog raskrižja došlo je do rotacije i vozilo se prevrnulo. Unatoč tome, učenik se ustao i htio nastaviti, no kako je bio povrijeđen, odustali smo. Taj je auto otišao u staro željezo, a mi smo napravili novi koji je pobijedio u ovogodišnjoj utrci. Iza nas je stigao Knin, a njihovo je vozilo bilo sporije čak četiri sekunde. Imali smo nekoliko sponzora. Adeo nam je dao akumulatore, motor je Rimčev, papučicu gasa sami smo napravili, tako da je on siguran što se tiče voznog stanja i sigurnosti u zaustavljanju i kretanju - kaže Mesić.
Automobil je na utrci vozio sedamnaestogodišnji Duje Budiša, učenik trećeg razreda, smjer tehničar za mehatroniku, inače sportaš, koji se već deset godina bavi nogometom. Trenutačno je na Akademiji Krpan-Babić, a prije toga i u NK Osijek, pa svoju budućnost vidi u bavljenju najvažnijom sporednom stvari na svijetu.
- Na utrci je bilo super, jako mi se svidjelo, bilo je sve odlično organizirano. Od prvog puta kada sam sjeo u ovaj auto i kada smo odvezli nekoliko krugova oko Srednjoškolskog, osjećaj je interesantan, zaista uzbudljiv, a ni jednog se trenutka nisam osjećao ugrožen u njemu. Vozački sam položio, ali za moped. Utrka se vozi na vrijeme, u dva kruga. No, iako smo pobijedili, moram priznati kako sam taj najbrži krug odvezao s ugašenim autom. Naime, iza volana se nalaze tipke za glavno napajanje i u zadnjem sam zavoju slučajno ugasio auto te sam posljednjih dvadesetak metara išao u leru. Vjerojatno bi razlika od četiri sekunde između nas i drugoplasiranih bila i veća da ja nisam slučajno ugasio auto - rekao je Budiša.
Mentor od formata
I dok smo profesor Mesić i ja razgovarali, dvojica najzaslužnijih za ovaj vizualno lijep, ali i brz automobil, mentori Mario Ognjenović, voditelj Radioničkih vježbi, i Zoran Benović, zadužen za mrežu, provozali su našeg fotoreportera. "Jeste mu rekli gdje je kočnica? Što će biti ako udarite nečiji auto, tko će to platiti?" dobacuje im moj sugovornik, no kada su nam rekli kako je akumulator izvađen i kako će ga samo gurati parkingom, brigu je zamijenio smijeh. Nakon što su našem Bruni pružili "vožnju života", zamolio sam obojicu spomenutih da s nama podijele svoja iskustva s ovogodišnje utrke, kao i neke tajne vezane uz sam automobil, jer je cjelokupna priča oko pobjedničkog vozila krenula od njihove inicijative da sudjeluju na ovogodišnjoj SOELA-i. No, samo su ležerno dobacili: "Nemojte nas, profesor će vam ispričati sve". Zatim smo iz garaže izgurali GROM-a, električni motocikl, još jedan projekt na kojemu je profesor Mesić bio mentor, pa je uslijedilo fotografiranje na njemu.
Na kraju treba napomenuti kako je profesor Mesić prošle godine od Osječko-baranjske županije dobio nagradu za iznimna postignuća u području tehničke kulture, a kroz šalu napominje: "Čuo sam da postoji nagrada za životno djelo, pa ću traži da me nominiraju."
Nikola Kučar
GROM MOŽDA I U SERIJSKU PROIZVODNJU
- Benjamin Kujavec bivši je učenik kojemu sam bio razrednik. Na FERIT-u je za jedan projekt dobio određena sredstva, dok je ostatak dodao on sam, pa me je pitao bi li mu ja htio biti mentor vezano uz električni motocikl, nazvan GROM, koji ide oko sto na sat. Postoji zanimljiva anegdota vezana uz taj motocikl. Jedan mladić, inače zaposlen kod Rimca, koji je došao održati prezentaciju na fakultetu, htio ga je provozati, ali s obzirom na snagu njegova prijenosa, nije predvidio što će se dogoditi kada doda gas. Naravno, kako to obično biva, motor je odletio šest metara u visinu, još uvijek se vidi na njemu da je stražnji dio sjedala udubljen, on je pao, no, srećom, nije se ozlijedio. Mislim da postoji šansa za serijsku proizvodnju ovog motocikla ako budu realizirani dogovori s jednom mađarskom tvrtkom u kojoj bi bili zaduženi za dizajn, a Benjamin bi bio zadužen za tehnički segment - kaže, ne skrivajući ponos, mentor Mesić.
MESIĆ: OVAJ NAŠ AUTO IDE KAO ZVIJER
Automobil ima tri kotača, kontroler koji je zadužen da prima energiju iz akumulatora, kao i bldc motor. Kontroler se može isprogramirati u tri moda, slow, medium i fast, a naš je cijelo vrijeme bio isprogramiran na medium, jer ipak su to učenici koji još nisu položili vozački za automobile, a ovaj naš automobil ide kao zvijer. Inače, sklopljen je od materijala od karbonskih vlakana, a izrada je trajala godinu dana, od prvotne ideje do trenutka kada smo ga prvi put provozali srednjoškolskim igralištem. Doduše, mi nismo imali prave uvjete za testiranje, jer smo se vozili samo po Srednjoškolskom igralištu, no ipak je uspio razviti brzinu od 40 km/h. Koliko dugo može voziti, to ovisi o kapacitetu baterija. Mi smo s našim odvezli utrku, trenirali smo na Srednjoškolskom igralištu, a baterija je pala za samo 0,4 volta napona. Moja je procjena je da bi s ovim kapacitetom baterije, iako to doduše nismo testirali, mogao voziti puna dva sata - pojašnjava Mesić.