TvObzor
MARKO RUDELIĆ

Najvažnije mi je da nastavim stvarati što kvalitetniju glazbu
Objavljeno 17. lipnja, 2022.
Zanimljiv je proces pisanja pjesme jer u tom procesu shvatiš što zapravo želiš reći, ali treba vremena da se ta poruka iskristalizira
Razgovarao: Danijel MIKLIĆ

Svoju glazbenu priču Marko Rudelić započeo je 2015. objavom EP-a “Sati”, a svoj prvi dugosvirajući album “Momentum” najavio je singlom i spotom “Gdje si sad”, nakon kojeg su uslijedili “Krug”, “Živimo na rubu” i “Idemo na put”. “Momentum”, koji je svjetlo dana ugledao krajem prošloga mjeseca, posljednjih je nekoliko godina, kaže nam ovaj mladi kantautor, bio najveći fokus u njegovu životu, iako je put do izdavanja ovog albuma bio sve samo ne jednostavan. Predstavio je Marko i novi singl “Nitko ne zna što sutra donosi”, jednu od ukupno 11 indie pjesama s primjesama bluesa i jazza na albumu promoviranom uživo u zagrebačkom Kulturnom centru Mesnička.



Koja su tvoja najranija sjećanja vezana uz glazbu te kada si shvatio da će ona postati važan dio tvog života?



- Najranija sjećanja su kad mi je tata još kao klincu puštao Stevieja Wondera i Cata Stevensa u autu. Znao sam da ću se baviti glazbom kad sam s 10 godina sjeo za bubanj. Do tada sam bio uvjeren da ću se baviti nogometom, ali je glazba prevladala. Jedina mala promjena je da sam bio uvjeren da ću biti bubnjar. (smijeh)

Što ti prvo padne na pamet kad se prisjetiš vremena kada si svirao na ulicama?



- Da ima smisla to što radim. Uglavnom se sjetim lijepe energije i bezbrižnosti. Sviranje na ulici poseban je doživljaj, stanu samo ljudi koje zbilja zainteresira tvoj zvuk, to se nekako osjeti. Nisam puno svirao po ulici jer sam brzo prešao na open-mic večeri u klubovima, ali ono malo što sam svirao bilo je posebno.

Koji su kantautori izvršili utjecaj na tvoj izričaj, možda te i potaknuli da sam počneš pisati pjesme?



- Ima ih, rekao bih Rundek. Počevši od njega i Urbana do Cata Stevensa, Kiwanuke, Raya LaMontagnea i, naravno, The Beatlesa. Neobičan je to proces, jer prvih par pjesama koje napišeš obično bude bezveze, ali što više uložiš vremena, nekako i pjesme postanu konkretnije. Sigurno da ima veze i sa što više slušanja glazbe, i to što raznovrsnije.

Splet okolnosti


Kako ti danas zvuči tvoj debitantski EP “Sati”? Bi li nešto napravio drukčije da možeš vratiti vrijeme?



- Vjerojatno bih sve napravio drukčije. Zato ne gledam unatrag, osim kad želim shvatiti zašto nešto ne funkcionira i kako da to poboljšam. Ono što znam da je dobro, ne mijenjam ni dandanas. To sam dosta i radio na studiju glazbene produkcije, gdje počneš slušati glazbu iz jedne druge perspektive, više kao analizu snimke i pristupa pjesmi.

Pjesma “Gdje si sad” nastala je 2011. godine. Kako to da si ju objavio tek 2018.?



- Splet okolnosti. Na EP-u nisam formalno imao bend, nego mi je par prijatelja pomoglo snimiti album. Mislio sam da “Gdje si sad” zaslužuje ozbiljniji pristup, od aranžmana nadalje. Godine 2016. formirao sam bend pod imenom Zona B koji mi je i dandanas prateći bend, te s kojim sam i snimio cijeli “Momentum” na kojemu se nalazi “Gdje si sad”. Imao sam veliku sreću da se toliko kvalitetnih glazbenika okupilo oko moje glazbe.

Što nam možeš reći o pjesmi “Goli i bosi”? Koja je njezina važnost u kontekstu tvog albuma prvijenca?



- Inspirirao me sestrin odlazak u Irsku i cijeli taj toksičan pogled prema ostanku u zemlji koji je svakodnevno prisutan, i to među svim generacijama. Za mene je ta pjesma važna jer mi je pružila nadu u tom trenutku da, iako dosta ljudi oko mene odlazi u inozemstvo zbog loše ekonomske situacije, znam da će se stvari na neki način s vremenom morati popraviti. Dosta toga se i promijenilo od kada sam napisao tu pjesmu, ali smatram ju aktualnom i danas.

Kakav je osjećaj sad kada je “Momentum” ugledao svjetlo dana? Što taj album znači za tebe?



- Olakšavajući. Uložio sam godine vremena i truda da bi ugledao svjetlo dana i zadovoljan sam kako zvuče pjesme. Znam već i sad što bih mijenjao na njima, ali kako kaže moj profesor: “Miks pjesme nikad nije gotov, miks je napušten.” Taj je album doslovno bio skoro cijeli moj život posljednjih nekoliko godina, i nekad je bilo zbilja teško ostati fokusiran i dosljedan viziji koju sam imao. Mirnije spavam u svakom slučaju.

Koliko dugo su nastajale pjesme za album? Gdje je snimljen i koja je ekipa radila na njemu?



- Od 2016. godine. Trebao je izaći 2020. pa smo odgađali nekoliko puta zbog pandemije da bismo dogurali do 2022. Radilo je jako puno ljudi, od kojih bih izdvojio stalne članove benda: Ervisa Pintara, Vladu Kuzmana i Leonarda Medicu, te producenta Larija Šaina kod kojeg smo i snimali u Tribanu blizu Grožnjana. Prekrasan studio u staroj istarskoj kamenoj kući. Bolje ne može!

Zanimljiva jesen


Predstavi nam tvoj aktualni singl “Nitko ne zna što sutra donosi”. Jesi li zadovoljan dosadašnjim reakcijama na pjesmu i spot te album u cijelosti?



- Pjesma je nastala kao sumnja u vezu u kojoj sam bio i trebalo mi je nekoliko mjeseci da ju napišem. Neke pjesme s albuma napisao sam u 10 minuta, no za “Nitko ne zna što sutra donosi” trebalo mi je puno više vremena. Zanimljiv je proces pisanja pjesme jer u tom procesu u biti shvatiš što zapravo želiš reći, ali treba vremena da se ta poruka iskristalizira. Reakcije na singl i spot su odlične, ljudi su oduševljeni. Jako sam zadovoljan i reakcijama na album, ali ne želim da to previše utječe na mene. Najvažnije mi je da nastavim stvarati što kvalitetniju glazbu.

Kakvi su dojmovi s koncertne promocije albuma u Zagrebu? Jeste li još negdje svirali otkad je album vani? Što za tebe predstavlja živi nastup pred publikom?



- Lijepo smo se svi podružili, atmosfera je bila odlična. Ponovit ćemo opet na jesen Kulturni centar Mesnička jer je bilo malo prevruće za koncert u zatvorenom prostoru. Sljedeća promocija nam je 18. lipnja u Circolo baru u Umagu. Nastup pred publikom je možda i najvažniji faktor za mene. Jednostavno, kad se poklope stvari, napuniš i sebe i druge ljude dobrom energijom. Teško je to opisati riječima.

Čime se baviš osim glazbe? Imaš li hobija? Kako najradije provodiš svoje slobodno vrijeme?



- Od sportova u posljednje vrijeme najviše volim tenis. Trenirao sam kao klinac i tenis i nogomet, ali nogomet slabo pratim. Teško je okupiti ekipu za igrati nogomet rekreativno, pa sam, vjerojatno spontano, i ja završio više na individualnim sportovima. Volim otići i u planine, a redovito vježbam s utezima, uglavnom doma. Naravno, uvijek volim i pogledati dobar film ili seriju te pročitati zanimljivu knjigu, s time da najviše čitam literaturu vezanu za struku.

Koji su ti planovi za ostatak godine?



- Otputovati negdje. Također i snimiti duet za “Goli i bosi” s jednom od najboljih vokalistica moje generacije. Ne smijem još otkriti o kome se radi. Planiramo i turneju “Momentuma” po regiji, a istovremeno sam počeo i raditi na novom albumu. Bit će zanimljiva jesen u svakom slučaju. Nadamo se da ćemo održati koncert i u Slavoniji!
Danijel Miklić
Možda ste propustili...

PORTRET GLUMCA KOJI JE RUŠIO HOLIVUDSKE STEREOTIPOVE

Jack Lemmon: Profesionalac nad profesionalcima

U KINIMA DILJEM HRVATSKE ZAIGRAO JE HOROR “ABIGAIL”

Otkačena zabava puna krvave akcije

Najčitanije iz rubrike