Slika svijeta kakvu nam prezentiraju ovodobni mediji nikad nije bila sadržajnija, sveobuhvatnija i spektakularnija. Da su živi, Edward Bernays i Marshall McLuhan vjerojatno bi likovali jer su njihove teorije dokazane u praksi. Kako objasniti toliku dominaciju kakvu danas imaju mediji u svijetu, globalno, ali i lokalno - pitali smo prof. dr. sc. Domagoja Bebića s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu?

- Ako uspoređujemo medijsku situaciju u kojoj su živjeli Edward Bernays i Marshall McLuhan s današnjom, ona je sada puno složenija. Oni su u puno jednostavnijoj perspektivi mogli vidjeti kako stvari funkcioniraju. Ta jednostavna mogućnost dovela ih je i do jednostavnijih odgovora koji i danas mogu dati puno rješenja, ali ne sva. Upravo je ta kompleksnost medijske situacije ono na što morate računati ako ste neki subjekt komunikacije. Danas je, dakle, ta situacija puno opsežnija, a posebno zbog toga što smo iz ove perspektive kolektivnog medijskog hranjenja ušli u perspektivu individualne medijske prehrane u kojoj svaki pojedinac globalno bira najbolje medijske sadržaje. Individualna medijska prehrana zapravo ističe pojedince u odnosu prema jednom mjehuriću u kojem su do sada postojali te ih razdvaja upravo prema vremenskoj komponenti korištenja medija, interesnoj i u konačnici generacijskoj komponenti.



Vezano uz prethodno pitanje, kako bismo spoznali bit medija, nije dovoljno analizirati samo brojna područja prakse. Što bi još obični, prosječni konzument medijske (ne)kulture trebao znati, uključujući i neke od glavnih teorijskih postavki...?

- Bojim se da je današnja bit medija jako ovisna o tome čime se medijski hranite. Vi možete imati jako jednostavnu, možemo reći i ‘siromašnu‘ medijsku prehranu ako samo gledate televiziju.

Vaša slika svijeta bit će prilično ograničena jer je riječ o mediju koji vas usmjerava na određene teme i sadržaje. Međutim, ako odete u područje društvenih medija, možete pronaći veliko bogatstvo specijaliziranih sadržaja.

Ako vas interesira jedna tema, možete se o njoj informirati koliko god želite. To nas dovodi do pitanja osiromašuje li to vašu društvenu interakciju. Naime, postoji mogućnost da će se u Hrvatskoj podizati brojke onih koji ne znaju tko nam je predsjednik, tko nam je premijer. Ipak, njihova komunikacija danas je izuzetno viralna zbog međusobnih konflikata, ali u biti to neće biti pravilo. Imat ćete različite grupe ljudi koji će biti okupljeni oko određenih tema, smatrat će određena pitanja važnima. Moguće je da će se razlikovati oko stavova, ali će se okupljati oko sličnih tema. Time će postati dio jednog kruga. Primjerice, ako ljudi u društvu raspravljaju o civilizacijskim temama poput abortusa i eutanazije, zajedno su dio jednog kruga. Ali to nije tema koja će nužno interesirati sve druge ljude u društvu kao što je to prije bio slučaj. Oni danas mogu odabrati apstinirati od takvih tema.

Kad smo kod medija općenito, medije su nekad nazivali četvrtim stupom demokracije, no mnogi sad ističu da su njihovi kapaciteti o tom pitanju u međuvremenu oslabljeni, a društveni ugled narušen. Može li se zaključiti da su slabi mediji loša vijest za demokraciju, recimo tako?

- Osobno mislim da je medij kao četvrti stup demokracije uvijek bio na klimavim nogama. Definitivno mediji imaju svoju ulogu u 21. stoljeću, ali slična je bila situacija i početkom 20. stoljeća s dominacijom senzacionalizma i žutog novinarstva kada su čak globalno postojali i sukobi koje su mediji izazvali poput španjolsko-američkog rata na Kubi. Tako da su mediji od tada naučili pomagati demokratskim procesima te je taj dio istinit i važan. Ono što možemo primijetiti u 21. stoljeću i od pojave bloga, platforme za izražavanje mišljenja, da su činjenice u novinarstvu, koje smo prije smatrali svetinjom, pale u drugi plan. Vi danas imate u većini medija mišljenje, čak i u člancima koji se klasificiraju kao vijesti možete primijetiti jaka mišljenja autora ili redakcije koji usmjeravaju čitatelja u određenom smjeru. Čast iznimkama. Osobno mislim da ako okrenemo situaciju, da nema slobodnih medija, ne bi bilo ni demokratskog društva koje je danas ključno.



Uzimajući sve u obzir, stoji li teza da mainstream mediji ipak uspijevaju pokazati snagu nad društvenim mrežama i alternativnim komunikacijskim kanalima/projektima?

- Društveni mediji su dominantni mediji našeg društva. Gotovo sve medije na svijetu možemo smatrati lokalnima u svom dosegu, osim društvenih koji su globalni po svom dosegu. Ono u čemu su mediji dobri i ono što nude svojoj publici jest servis vijesti. Iako se medijske osobe često opiru tome, oni su danas influenceri. Njihove objave su viralne i u društvenim medijima i u mainstream medijima. Često s nekakve visine gledaju na influencere, kao što su s visine nekada gledali na Wikipediju smatrajući sebe kao jedini izvor pravih informacija i pravog znanja. U 21. stoljeću to je jednostavno zavaravanje samog sebe i svoje uloge u društvu zbog toga što se ljudi informiraju kako oni žele. Ne čitate vi portale i ne gledate televiziju zbog toga što morate. Nekoć je postojao određeni pritisak društva da se gledaju određeni kanali, sadržaji i emisije, ali danas tog pritiska nema. Gledanost tih emisija je danas smiješna, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu.

Također, želio bih spomenuti i da sam bio na 1. Međunarodnom susretu turističkih influencera u Splitu, gdje sam i držao predavanja i razgovarao s brojnim domaćim i svjetskim influencerima. Oduševila me je njihova pristupačnost, odgovornost i marljivost. Posebno želim istaknuti, s obzirom na to da je na konferenciji bila riječ o turizmu, da su oni daleko ispred tema koje su dominantne u medijima. Kako bilo, ne možemo govoriti da danas utjecaj medija pada, nego da se transformira, ali to se događa s golemim brojem zanimanja. Više ne mogu zamisliti ni učitelje u školama koji neće imati jake kanale u društvenim medijima i pokušati dati medijske odgovore na određena pitanja, jer je to danas i djeci najpitkiji sadržaj. Predavanja od 45 minuta su za količinu njihove pažnje, ne bi rekao preduga, nego epski duga. U budućnosti će doći promjene ne samo u onome što pogrešno nazivamo masovnim medijima nego u svim zanimanjima koja su vezana uz određeni oblik medijske prezentacije.

Gledajući širu sliku sadašnjeg globalnog komunikacijskog i medijskog spektakla, što će biti sutra, kakva je budućnost medija, mainstream i onih drugih? Ako su mediji u krizi, postoji li izlaz, koji i kakav? Teško da će sad svi preko noći početi biti moralni i pisati, objavljivati samo istinu...

- Moguće je da ne razgovarate s pravom osobom, zbog toga što sam ja izrazito optimističan. Smatram da je medijski razvoj 21. stoljeća apsolutno dobrodošao. Društveni mediji su dinamizirali i individualizirali medijsku scenu, tako da se vi možete baviti vašim posebnim interesima, informirati se o stvarima koje prije niste mogli, imate nepregledne izvore znanja online…

Osim toga, stvorilo se jako bogato medijsko tržište s influencerima i youtuberima. Mediji su se transformirali u influencere. Ipak, ima i negativnih primjera kao što je polarizacija medijskih tema. Hoće li to utjecati na društvo, na slabljenje veza u društvu, ako me pitate, apsolutno - da! Ali ja, kao znanstvenik, mogu 1) primijetiti promjene koje se događaju, ne stvaram ih u budućnosti te 2) reći da sam izrazito optimističan oko tih razvoja, mislim da će se mijenjati, i to još brže nego sada.

Svjedočit ćemo silno intenzivnom, kreativnom i višedimenzionalnom medijskom prostoru. (D.J.)