Vezani članci
RAZGOVOR: DOMAGOJ BEBIĆ
O globalnoj medijskoj dominaciji zadnjih dvadeset i više godina, od početka interneta do sadašnjih društvenih mreža, kao i o poziciji klasičnih mainstream medija u kontekstu suvremenih digitalnih informacijskih kanala i sredstava informiranja, razgovarali smo s doc. dr. sc. Jelenom Jurišić s Fakulteta hrvatskih studija u Zagrebu.
Kako objasniti takav sveobuhvatni medijski spektakl u kakvom danas živimo, koji nam prezentiraju ovodobni mediji, kvantitativno i kvalitativno?- Rekla bih da nikad više medija nismo imali, nikad toliko mogućnosti da se informiramo, o brzini objavljivanja i primanja informacija te lakoći pristupa njima da i ne govorim. Praktički ih nosimo u džepu, na svom mobitelu. Ali kvaliteta tih informacija potpuno je drugo pitanje, odgovor koji je daleko od pozitivnog.
Još za života McLuhana neke njegove teorije, poput one da se selekcija (odabir) vijesti provodi uz pomoć tehnologije izvan uredništava i da je provode moćnici, dobivale su pojedinačne potvrde. Ili njegov "četverolist", odnosno četiri funkcije medija koji se lako mogao objasniti i shvatiti na povijesnom razvoju medija. Ali tek s pojavom, i pogotovo razvojem interneta, shvatili smo njegovu metaforu "globalno selo", jer nam je, zahvaljujući upravo njemu, čitav svijet kao na dlanu. Internet je praktički izbrisao prostorne i vremenske razlike i među najudaljenijim točkama našeg planeta. Danas, u trećem desetljeću njegova postojanja, jasno je da je globalizacija koju je omogućio potaknula globalnu unifikaciju tehnologija, modnih, kulturnih i inih izričaja, industrija u cijelosti, dok je u medijskoj sferi rezultirala ne samo korporacijskim monopolom, nego i sadržajnim. Kad pogledamo većinu medija, pogotovo tzv. mainstream, svi isto pišu, govore i prikazuju. Praktički smo u jednoumlju, alternativne slike stvarnosti, suprotnog mišljenja i općenito kritičke misli gotovo da i nema. I to je paradoks ove situacije. Nikad više medija, nikad više izvora, a nikad manje vjerodostojnih, provjerenih, kvalitetnih i pluralističkih informacija!
SVE JE NA PRODAJU
Kad govorimo o teoriji i praksi medija, koliko je tu evidentna razlika između onoga što pišu teoretičari i onoga što se zbiva u komunikacijskom svakodnevlju, odnosno u praksi? I gdje se pritom "zagubila" etika?- Između teorije i prakse odavno su velike razlike, danas su nerijetko i nepomirljive. Najvažnije su da teorija definira novinarstvo kao profesiju koja prikuplja, provjerava (najmanje kod dva, a poželjno i tri izvora, neovisna jedan o drugome), i ocjenjuje činjenice na temelju profesionalnih kriterija, pokrivajući sve strane uključene u događaj, problem ili sukob te rukovodeći se novinarskom etikom. U praksi su u velikoj manjini zastupljene vijesti koje su uopće provjerene bar kod jednog, a kamoli kod dva ili tri izvora (kada su i provjerene takve su vijesti najčešće neutralne, u stilu ne bi se šteli miješati). Stoga dominiraju one koje su jednostrane, a ako su u njima i zastupljeni neki profesionalni kriteriji, onda su to oni odnosa s javnošću, od kojeg, direktno ili indirektno, prema različitim istraživanjima, dolazi oko 80 % svih vijesti.
Što se etike tiče, ona je često predmet ismijavanja, i ne samo od strane publike. Zatim, teorija kaže da vijesti koje se objavljuju moraju biti nove, aktualne i utjecajne te važne i relevantne publici. No istraživanje koje su 2016. u Velikoj Britaniji proveli Tony Harcup i Deirdre O‘Neal, pokazuje kako moderne novine i portali koriste 15 vrijednosti vijesti među kojima je od više navedenih samo važnost, koja se prema zastupljenosti nalazi na 12. mjestu. Većinu ostalih teorija prije nije poznavala, a sigurno nije očekivala da će jednog dana u vijestima dominirati takve vrijednosti kao što su ekskluzivnost, loše vijesti, sukob, iznenađenje, audiovizualnost i djeljivost. Ono što svaki konzument medija mora znati i imati stalno na umu jest to da svaki od medija o kojima je riječ ima svog vlasnika i da je on ušao u ovaj biznis kako bi zaradio, ostvario profit. I za to će koristiti sve dostupne načine i metode, kao i u bilo kojem drugom biznisu. Time je još jedna teorija pretvorena u utopiju - onu da se vlasnici ne miješaju u uređivačku politiku i prepuštaju je profesionalcima, tj. urednicima i novinarima.
Mediji i demokracija, i tu se zadnjih godina vode žučljive rasprave, pri čemu nerijetko slušamo o narušenoj društvenoj ulozi (odgovornosti) medija. Jesu li slabi mediji loša vijest za demokraciju, recimo tako?- Glavna uloga medija u demokraciji je da svim građanima pružaju aktualne, relevantne i korisne informacije, da nas drže informiranima kako bismo mogli svakodnevno donositi odgovarajuće odluke i biti aktivni članovi društva. Također da budu posrednik između vlasti i građana, da prvima govore što drugi žele i trebaju, drugima što prvi rade te da uime građana kontroliraju rad vlasti. Nekad je tako možda negdje i bilo, danas je to još jedna teoretska utopija. Osim toga, zadnjih godina primjećuje se, pogotovo u bivšim tranzicijskim zemljama te nizu mediteranskih zemalja, pojava zvana zarobljavanje medija. Ukratko, znanstvenici su primijetili, najprije u Grčkoj i Italiji, a potom i u našoj regiji, kako se mediji dobrovoljno podčinjavaju moćnicima, ekonomskim i političkim. Ispostavilo se kako su mnogi od njih zaključili kako veću korist za sebe imaju kada podržavaju vlasti i moćnike, nego kad im se suprostavljaju. A govorimo o demokratskim zemljama, dio kojih tranziciju 90-ih godina nije prolazio. Tako da su takvi, kako ste ih vi nazvali slabi mediji, prije svega loša vijest za svoju publiku, a onda i za društva u kojima djeluju, jer ne ispunjavaju uloge koje i jedni i drugi od njih očekuju.
KOMERCIJALNI ASPEKT
Uzimajući sve u obzir, stoji li teza da mainstream mediji ipak uspijevaju pokazati snagu nad društvenim mrežama i alternativnim komunikacijskim kanalima/projektima? Noam Chomsky je rekao kako je njegov dojam da mediji nisu nimalo drugačiji od obrazovanja ili, recimo, časopisa intelektualnog mišljenja - postoje određena ograničenja - ali ništa bitno drukčije. Vaš komentar?- Bojim se da ne. Naime, tijekom pandemije praktički su društvene mreže preuzele glavnu ulogu u informiranju ljudi. Kao i aplikacije za komunikaciju, prije svega WhatsApp, a mnogi mediji distribuirali su dalje takve informacije, zapravo najčešće glasine. Dio struke tome se uspio oduprijeti, i prema istraživanju Reutersovog instituta za novinarstvo povjerenje u medije prošle godine poraslo je u svijetu za 6 % (za koliko je 2020. i palo, pod velikim utjecajem tzv. lažnih vijesti, tj. dezinformacija s društvenih mreža). Ali medijsko praćenje prva tri mjeseca ruske invazije na Ukrajinu pokazuje da su novinari praktički nastavili tamo gdje je publika stala. Jer veliki dio vijesti, pogotovo onih bombastične opreme i sadržaja, potječe s anonimnih kanala, s aplikacija za komunikaciju, prije svega Telegrama i društvenih mreža mreža, te su upitne vjerodostojnosti. S time da se i takve vijesti nerijetko prepisuju od drugih medija, čak i s identičnom opremom. Osim toga, iskustvo protekla dva desetljeća pokazuju da ekonomske krize, a praktički smo na početku još jedne, rezultiraju za novinarstvo ne samo smanjenjem broja medija, nego i novinara te posezanjem za besplatnim sadržajima, a takvi se nalaze na društvenim mrežama. I sve bi to, kao i primjerice zbog krize 2008., trebalo rezultirati povećanjem preuzetog ili prepisanog iz drugih izvora sadržaja, padom kvalitete novinarstva i povjerenja građana u medije.
Još 1928. prvi generalni direktor BBC-a John Reith definirao je tri njegove glavne uloge, koje su se vrlo brzo davale i svim medijima: informirati, obrazovati i zabaviti! Međutim, svijet se u ovih gotovo stotinu godina jako promijenio, kao i obrazovanje koje se, pogotovo na visokoškolskoj razini, više ne zasniva na znanju, nego na navikama i iskustvima. Stoga ne čudi da mediji nerijetko u informacije promoviraju glasine, u stručnjake influencere, ili blogere. Ili da komercijalne televizije u obrazovni program ubrajaju raznoliki reality show.
Kakva je budućnost medija, mainstream i onih drugih? Naravno, možemo se zapitati i kakva je budućnost novinarstva općenito, u kontekstu komunikacijskog, odnosno informacijskog kaosa u kojem je sve teže odvojiti istinu od laži?- Općenito gledano, već sada ono što imamo u medijima teško je nazivati novinarstvom. Dakako, uz časne iznimke koje su sve više u manjini. Komercijalni aspekt medija, odnosno stvaranje profita kao glavnog cilja njihovih vlasnika, u potpunosti je prevladao osnovnu svrhu postojanja novinarstva i medija, a to je informiranje ljudi. Ali ono je nužno društvima, državama. I mislim kako je došlo vrijeme da se one, odnosno vlasti, probude i potiču, nagrađuju, recimo poreznim olakšicama, i financiraju kvalitetno novinarstvo, odnosno profesionalno i odgovorno informiranje javnosti.
(D.J.)
Iskustvo protekla dva desetljeća pokazuje da ekonomska kriza, a praktički smo na početku još jedne, rezultiraju za novinarstvo ne samo smanjenjem broja medija, nego i novinara...
Velik dio vijesti o ukrajinskom ratu, pogotovo onih bombastične opreme i sadržaja, potječe s anonimnih kanala, s aplikacija za komunikaciju, Telegrama i društvenih mreža...