Laž je tu otkad je i čovjeka. Poznato je da lažu gotovo svi, pa i oni koji brzo i lako prisežu u svoju istinoljubivost. Ipak, ne lažu svi jednako često niti zbog istih motiva. Nisu sve laži jednako opasne jer ne izazivaju jednako teške posljedice za one koji su upali u klopku laži kako tuđih tako i onih vlastitih. No laži znaju ipak biti i te kako opasne, kako na mikrorazini tako i makrorazinama, kada zbog njih stradavaju pojedinci, ali i brojni drugi koji na nju nasjedaju.

Laži je sve više i u visokoj politici, i to od onih od kojih bi se to najmanje očekivalo, bar ne u javnom prostoru. Drugim riječima, u politici se oduvijek lagalo, samo je pitanje u kojim omjerima i s kojim posljedicama. Ne trebamo ići daleko, jer u posljednje vrijeme o laži se govori i u aktualnom sukobu predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića. Predsjednik Vlade poziva da tome treba stati na kraj, rekavši o Milanoviću: "Vrijeđa i laže da je moj otac udbaš, ja udbaš i kontinuirano ponavlja laž ne bi li se nataložila negdje, pa da možda negdje netko misli da je istina. Adje, neka taj lažljivac, ruski čovjek na Pantovčaku, to dokaže. Ima cijelu agendu laži koje ponavlja. Tim lažima jednom treba stati na kraj. To je vrlo važno jer to postaje vrlo često", kazao je Plenković o predsjednikovu "kontinuiranom iskrivljavanju informacija", dodavši da je "čovjek patološki lažljivac i manipulator". Doduše, ni Milanović ne ostaje dužan Plenkoviću te ga također etiketira lažljivcem, a cijelom tom teatru međusobnog okrivljavanja i prozivanja zasad se, nažalost, ne nazire kraj.



O fenomenu laži u politici moguće je informirati se i iz nove knjige "Filozofija laži" etabliranog norveškog filozofa Larsa Svendsena, koji pokušava odgovoriti na mnoga pitanja o fenomenu starom koliko i čovječanstvo, posebno se fokusirajući na laži u politici, od Platonove teorije o "umjesnoj laži" pa sve do laganja u stilu Donalda Trumpa. Iako su fraze poput "lažnih vijesti" i "alternativnih činjenica" sve učestalije, Svendsenov zaključak iznenađujući je: unatoč činjenici da svi ponekad lažemo, većinu vremena smo iskreni! Povjerenje u druge čini nas ranjivima i to će nas s vremena na vrijeme koštati bar našeg ponosa, no radije biramo iskrenost i ranjivost nego život u neprestanoj sumnji. Svedsen je ovoga mjeseca održao predavanje na zagrebačkom Fakultetu hrvatskih studija, kada je jasno razlučio nekoliko slojeva koji konstituiraju fenomen laganja općenito. Naime, tipično razumijevanje fenomena laži je da se on svodi na klasičnu opreku s pojmom istine, no Svendsen je ustvrdio kako je stvar zamršenija od navedenog te je laž suprotstavio pojmu istinitosti, dok je laž podijelio na laž i muljanje (bullshit). Distinkciju između laži i muljanja pronašao je u njihovu odnosu s istinitosti, prema kojemu je laž nešto kada se poznaje istinito stanje stvari, ali se ono zakriva, dok je muljanje fiktivni prikaz stanja stvari bez ikakve brige o onome što je zaista istinito. Kada je o politici riječ, Svendsen se osvrnuo i na laži koje su preplavile informacije o ratu u Ukrajini. Naime, kada je o ratu riječ, osim onoga na terenu, ratuje se i dezinformacijama s obiju strana, što se vrlo vješto implementira u sveprisutnije hibridno ratovanje. Stoga je i grupa već poznata kao Anonimusi krenula u rat protiv Putinovih laži, hakirala je ruske TV postaje i puštala snimke iz Ukrajine. Time je krenuo i rat protiv dezinformacija koje uporno šire ruski mediji. Inače, o ruskoj propagandi danima se priča i u svjetskim medijima, a Putin je proglasio da će svi koji šire lažne vijest o ratu u Ukrajini dobiti 15 godina zatvora. Dakako, u ratu istinom i lažima svoj doprinos daje i Ukrajina, koja se također ne ustručava manipulirati informacijama kad to njoj ide u korist.



No vratimo se još jednom domaćim prilikama. Naime, ponovno je, primjerice, aktualna i Mostova propala "stožerokracijska" inicijativa. Iako smo u vrijeme pandemije koronavirusa bili izloženi lažnim informacijama sa svih strana, kako zbog neznanja tako i onih svjesnih, čini se da je Most sa svojim referendumom otišao najdalje. A kada su razotkriveni, Mostove optužbe da ih mediji ignoriraju, jer su pod kontrolom vladajućih, jedna je od većih laži i manipulacija. Jer Mostov referendum zasnivao se na lažnim tezama o dokidanju demokracije diktaturom stožerokracije, što ni medijima nije bilo teško detektirati. A kako nije bilo teško ni zaključiti kako će se Ustavni sud referirati kada bude odlučivao o ustavnosti referendumskih pitanja, Mostov agitator Nikola Grmoja već unaprijed je javno upirao prstom baš u Ustavni sud, koji će na navodnom linku HDZ-a zapravo onemogućiti održavanje referenduma. Dakle dogodila se laž i medijski pritisak na Ustavni sud. Ustavni sud će ukrasti referendum, teza je koja se valjala medijima! Gledajući pošteno, širu sliku, u podlozi ove inicijative stajala je laž od samog početka. Na kraju su Mostove sofisticirane laži doživjele svoj etički, moralni i politički krah. To ističu i mnogi neutralni komentatori i analitičari.

Inače je u Hrvatskoj sve teže razlikovati informacije od dezinformacija, i ne lažu samo mostovci, dakako. Društvene mreže i mediji poprište su političkih sukoba. Istina je nevažna, jer se za oružje biraju laži i spletkarenja. Stoga se, najčešće, desničarske medije, i u svjetskim razmjerima, često opravdano naziva promotorima laži, dezinformacija i poluistina, manipulativnom propagandom koja produbljuje polarizacije među građanima. A da je Hrvatska prilično jaka u plasiranju lažnih vijesti u javnost, govorio je za Deutsche Welle stručnjak za političko komuniciranje Krešimir Macan. I politički analitičar i konzervativac Mate Mijić navodi: "Postoje stranački portali na kojima se generiraju, ako ne lažne, onda već prilično nategnute vijesti u kojima se obično metu povezuje sa stranim centrima moći ili joj se izmišlja obiteljsku pozadinu. Rastom društvenih mreža i dolaskom u trend memova (slika pretežno humoristične naravi koje se rapidno šire internetom), došli smo u situaciju da ljudi konzumiraju sve kraću i površniju formu. U tim je okolnostima puno lakše plasirati te lažne vijesti", kaže Mijić dodavši: "Zlonamjerno plasirane dezinformacije zanemaruju razum i potpuno su usmjerene prema izazivanju emocionalne reakcije." Dio odgovornosti, smatra Mijić, snose i mainstream mediji.

A tko zapravo stoji iza profila koji lažima zagađuju društvene mreže? Napadi su, smatra Macan, ponekad organizirani, a ponekad se radi o slobodnim strijelcima. Političari su dio računice, jer na scenu ne donose kvalitetan sadržaj, navodi Mijić te dodaje: "Lijevo ili desno su samo folklor, a ocrnjivanje protivnika postalo je glavni alat djelovanja. Uvijek je tako kada se nema što ponuditi, nema ideja ni ideološke profilacije."



Da ne bi bilo zabune, nije Hrvatska u tom kontekstu jedina isprepletena lažima, uključujući i one političke, populističke i demagoške naravi. Laž i laganje su neizostavni elementi međuljudskih odnosa u svijetu, kako prije tako i danas, odnosa prema samima sebi i svemu onom što nas okružuje. Laži i laganje također su i svakodnevna "medijska hrana", što je pak posebna priča. Mediji u ovom digitaliziranom i globalno umreženom dobu, uz časne izuzetke, teško da mogu opstati bez laži, premda bi im promicanje istine trebala biti osnova posla. Dominacija pak društvenih mreža kao "legla laži, uvreda, obmana i dezinformacija" također zaslužuje posebnu širu tematsku elaboraciju.

Uglavnom, kako navode teoretičari ovog fenomena (psiholozi, sociolozi...), laž je socijalno neprihvatljiv obrazac ponašanja jer sve sudionike nekog odnosa dovodi u neugodnu, nepriličnu, a ponekad i opasnu situaciju. Čini se kako se laganje neće lako iskorijeniti iz ljudskih ponašanja.

I sad bismo tu još mogli razglabati i o psihologiji i patologiji laži i laganja, no to bi nas odvelo previše u širinu i dubinu, što nije nakana ovako postavljene teme - "Filozofija laži" kao najznakovitijeg obilježja (fenomena) našeg vremena, trećeg desetljeća 21. stoljeća, koji su pandemija i ukrajinski rat još dodatno naglasili.

Sve u svemu, kako se kaže, u laži su kratke noge, ali ne samo zbog toga jer će one biti brzo otkrivene, već i zbog toga što ćemo snositi posljedice svojih laži na ovaj ili onaj način, čak i ako se za njih nikada ne dozna. Zapravo, "stvari uvijek dođu na naplatu u nekom obliku". Ili kako je to rekao Bertold Brecht: "Oni koji su spremni uhvatiti se u koštac s lažima i neznanjem, moraju biti dovoljno pametni da znaju prepoznati istinu i dovoljno odvažni da je pomiču, čak i u situacijama kada nailaze na posvemašnji otpor."