Iz Cannesa: Stjepan HUNDIĆ

Jako sam dirnut vašom reakcijom. Nadam se da se ne šalite, nadam se da stvarno tako mislite - izjavio je slavni kanadski redatelj David Cronenberg nakon svjetske premijere svoga novog filma "Zločini budućnosti" ("Crimes of the Future"), koji je publiku digao na noge izazvavši sedmominutne ovacije.

Cronenbergov dobronamjeran, ali i pomalo ciničan komentar ima i dodatnu dimenziju. Iako je film izazvao višeminutni pljesak, dio publike napustio je dvoranu prije završetka filma, a još je zanimljivije što je provokativni kanadski filmaš i prije početka filmskog festivala u Cannesu to i predvidio.



- Nisam rekao da će svi gledatelji napustiti projekciju filma, ali, znate, kanska publika nije normalna publika, mnogi dolaze samo zbog prestiža i crvenog tepiha. To nisu pravi filmofili i velik dio publike koja dolazi na svečane premijere ne poznaje moje filmove - rekao je Cronenberg.

Ne čudi što je Cronenbergov novi uradak podijelio publiku, baš kao što je to bio slučaj i s njegovim kontroverznim filmom "Sudar" iz 1986. s kojim "Zločini budućnosti" imaju čvrstu poveznicu. Oba filma nastala su pod etiketom "body horror" drame, mogli bismo reći Cronenbergova omiljena podžanra. I dok su u "Sudaru" u središtu priče pripadnici tajnog kulta koji se "pale" na tijela unakažena u prometnim nesrećama, u "Zločinima budućnosti" Croneneberg se bavi "evolucijom" ljudskog tijela, neoseksualnošću i tjelesnim fetišizmom koji metoforički, ali i doslovno zadire u naše unutarnje biće. Priča filma smještena je u prostorno i vremenski neodređenoj distopijskoj budućnosti u kojoj se naša tijela transformiraju najavljujući društvo "neoljudi", u kojoj fizička bol postaje nepoznanica, ljudsko tijelo sposobno je stvarati nove organe čije funkcije nisu do kraja jasne, a tjelesni užitci poprimaju nove dimenzije. "Nisam baš dobar u starom seksu", u jednom trenutku izgovara Saul Tenser, konceptualni umjetnik (Viggo Mortensen) čije je metamorfozno tijelo koje "uzgaja" nove organe središte njegovih pseudoseksualnih underground performansa koje izvodi sa svojom ljubavnicom i umjetničkom partnericom (Lea Seydoux), dok u drugoj sceni pripadnica posebne državne agencije (Kristen Stewart), koja (još uvijek tajno i ne baš potpuno legalno) nadgleda transformaciju ljudskog tijela, uma i društva, kaže: "Operativni zahvat je novi seks."

- Mi Kanađani mislimo da su svi u Americi potpuno poludjeli i da su američki dužnosnici i parlamentarni predstavnici izgubili kompas, i to ne samo ovom slučaju. Ovaj film se, ne u političkom kontekstu niti smislu, bavi (i) vječnim pitanjem tko posjeduje čije tijelo. Već posljednjih nekoliko desetljeća svijet se bavi pitanjem i fenomenom "vlasništva" i kontrole tijela, a kroz čitavu ljudsku povijesti u svakom je trenutku u nekom kutku svijeta postojala neka vlast koja je željela kontrolirati stanovništvo - rekao je David Cronenberg na konferenciji za novinare filma "Zločini budućnosti" komentirajući odluku Vrhovnog suda SAD-a koji je vratio na glasanje odluku iz 1973. godine o pravu na pobačaj.

Vječna tema karijere slavnog kanadskog filmaša upravo je ljudsko tijelo i njegove metamorfoze u kontekstu osobnog, društvenog, tjelesnog, mentalnog i seksualnog. Ako bi se njegov kreativni habitus mogao svesti na dvije riječi, onda bi to svakako bio "body horror" koji se proteže kroz većinu njegovih uradaka među kojima su (u toj tematici) najpoznatiji "Bjesnoća", "Videodrom", "Muha", "Goli ručak" i "eXistenZ".



- Ja sam zapravo stariji od ovog jubilarnog kanskog filmskog festivala. Smrt i starenje su teme koje se provlače kroz sve filmove, ne samo moje, čim napravite fotografiju, uhvatili ste trenutak života koji više ne postoji. A nakon starenja slijedi smrt - rekao je 79-godišnji Cronenberg odgovarajući na pitanje o starenju i smrtnosti, temama koje su (također) stalne u njegovim filmovima. Uspješni je kanadski filmaš toliko opsjednut fenomenom prolaznosti ljudskog postojanja, propadanjem i metamorfozom tijela da je prošle godine snimio kratki film o vlastitoj smrti naslovljen "Smrt Davida Cronenberga", bizaran i nadrealan uradak u kojemu se suočava s vlastitom smrtnošću.

Njegov novi film “Zločini budućnosti” ne pripada među autorova najbolja ostvarenja, no riječ je o vrlo dobrom filmu koji kroz žanrovsku prizmu distopijskog tjelesnog horora itekako korespondira s današnjim vremenom u kojemu nestaju granice rodne pripadnosti, osobnog i intimnog doživljaja vlastite seksualnosti i tijela i koji progovara o osnovnom ljudskom pravu da slobodno odlučujemo o vlastitom tijelu - još jedna tema koja je ovih dana vrlo aktualna i u našem dvorištu. Zlatna palma za najbolji film nije opcija, prošlogodišnji kanski laureat je “Titane”, koji potpisuje francuska filmašica Julia Ducornuau, dovoljno je pobjedničkih body horror drama za sljedećih dvadeset godina Cannesa, no ako žiri bude dovoljno hrabar, mogao bi nagraditi Cronenberga čiji su “Zločini budućnosti” nešto posve drugo od svega što smo dosad vidjeli u konkurenciji 75. Cannesa.