Razgovarao: Danijel Miklić

Zbog izvanrednih ostvarenja na kazališnim daskama Sandru Lončarić cijene ljubitelji kazališne umjetnosti diljem Hrvatske, ali i prepoznaje i voli šira javnost zbog njezinih brojnih televizijskih uloga, među kojima se ističu one u televizijskim novelama te zahjevne dramske role kakve je igrala primjerice u seriji “Novine”, ali i epizode u “Nestalima”. Još od 1996. u stalnom je angažmanu u Drami osječkog Hrvatskog narodnog kazališta, i na toj je sceni do danas odigrala više od 50 glavnih uloga domaće i svjetske dramske literature, za što je izborila i niz priznanja. Kao kruna njezina rada, ono najveće na red je došlo početkom prošle godine, kada je 47-godišnja osječka glumica dobila status nacionalne dramske prvakinje kao prva nacionalna prvakinja Drame osječkog HNK-a te ujedno i najmlađa nacionalna prvakinja dosad u Hrvatskoj. Itekako su zapažene i njezine uloge u filmovima kao što su “Crvena prašina” ili “Kraljica noći” te u televizijskim serijama poput “Počivali u miru” i “Kud puklo da puklo”, a nedavno smo ju imali prilike gledati kao inspektoricu Vesnu Horak u prvoj sezoni “Šutnje”, HRT-ove kriminalističke serije o problemima dječje prostitucije i trgovine bijelim robljem, u režiji Dalibora Matanića, temeljene na trilogiji romana Drage Hedla - “Izborna šutnja”, “Ispovjedna tajna” i “Kijevska piletina”. Sandri Lončarić, koja trenutačno u svojoj matičnoj kući igra naslovnu ulogu u tragediji “Fedra” (režija: Robert Raponja), postavili smo nekoliko pitanja, a što nam je na njih odgovorila jedna od naših najangažiranijih glumica, doznajte u nastavku.

Prije otprilike godinu i pol dana postali ste nacionalna dramska prvakinja. Kako s određenim vremenskim odmakom doživljavate taj status?



- I danas, kao i onda, ponosna sam na njega. To je dokaz da se moj rad cijeni, i taj status doživljavam kao veliku odgovornost da i dalje radim svoj posao predano i bez fige u džepu te da budem primjer drugima koji tek dolaze.

Trenutačno u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku utjelovljujete Fedru u istoimenoj predstavi u režiji Roberta Raponje. Kako je bilo raditi na predstavi i kakvi su dojmovi nakon prvih izvedbi?



- Koliko god mi se na početku rada na ovoj predstavi činilo da će biti teško, jer radi se o tragediji pisanoj u stihovima, zatim ogromnoj količini teksta koji treba naučiti napamet, uživljavanju u sam tragičan lik itd., pokazalo se kao jedan zaista lijep i fluidan rad. Raponja nas je odlično vodio kroz cijeli proces, i doista sam zadovoljna kako je na kraju sve ispalo.

Jeste li zadovoljni kako je odjeknula prva sezona “Šutnje”? Zašto je važno ne šutjeti o mučnoj temi dječje prostitucije koju obrađuje serija?



- Jako sam zadovoljna i sretna zbog odlične reakcije publike. Iako se priča odvija na relaciji Kijev - Osijek, ovo je jedna mnogo šira, univerzalna priča o kojoj se nerado govori u našem društvu, a ta šutnja nikako ne umanjuje činjenicu da je seksualno nasilje nad djecom itekako prisutno, da se ta šutnja zaustavi i da se preko zla ne smije prijeći.

Kakav je bio osjećaj gledati seriju znajući što se ovih mjeseci zbiva u Kijevu i Ukrajini?



- Bilo je iznimno teško gledati Kijev u seriji znajući što se tamo sada zbiva, znajući što oni sada proživljavaju jer, nažalost, imamo iskustva u tome.

S Daliborom Matanićem surađivali ste i na “Novinama”, a jednom ste prilikom izjavili kako biste s njime snimali “naslijepo”. Zašto vam je tako dobro raditi s njime?



- Zato što on na snimanjima ima neku čudnovatu energiju i učini svako snimanje kao jedno kreativno, zanimljivo i zabavno iskustvo. Volim njegov talent te kako promišlja i nalazi rješenja.

Koji su vas filmovi i serije oduševili u posljednje vrijeme? Postoji li neki svjetski poznati redatelj čiji rad posebno cijenite te biste voljeli raditi s njime ako bi vam se pružila prilika?



- U posljednje vrijeme nisam gledala ništa jer nisam nalazila vremena za to. Pratila sam redovito “Šutnju”, a od stranih serija posljednje što sam pogledala je “Damin gambit”, koja mi je bila odlična. Volim Almodóvarove filmove, i nekako sam sigurna da je s njim lijepo raditi i da se od njega može puno toga naučiti. Bila bih presretna da za to imam prilike.

Prema kojim kriterijima birate uloge? Volite li više igrati likove koji su karakterno slični vama ili one potpuno različite od vašega karaktera?



- Draže su mi one uloge koje su potpuno različite od mog karaktera, i ta mi je igra zanimljivija. Kada biram uloge, najčešće koristim intuiciju, jednostavno slušam sebe, i do sada me intuicija nikada nije iznevjerila.

Puno radite, stalno ste u akciji. Kako se nosite s takvim tempom i koliko vam je bitno pritom se dobro zabavljati, primjerice u pauzama na setu?



- Zabava ima bitnu ulogu u svemu tome. Naš posao je stresan, često se uživljavamo u nečije tuđe živote i priče, proživljavamo sve to kako bismo što vjernije odglumili lik koji igramo, a zabava dođe kao određena ravnoteža.

Žalite li za nekim vašim odlukama u dosadašnjoj karijeri?



- Ne žalim. Jer znam da su mi i loše odluke bile neka vrsta učenja, tako da ne žalim ni za čim.

Kako punite baterije, odnosno kako najradije provodite svoje slobodno vrijeme?



- Ima puno načina kako punim baterije i koji me vesele, kao što su druženje s ljudima koje volim, sport, meditacija, šetnja prirodom, vožnja biciklom, čitanje...

Što nam u ovome trenutku možete reći o vašim nadolazećim projektima?



- Svakako ću imati zanimljivo i radno ljeto, ali o tome ću ipak još malo šutjeti.