Piše: Draško CELING

Nikoga nije previše iznenadila pobjeda ukrajinske skupine Kalush Orchestra na Eurosongu u Torinu. U ovom slučaju presudila je kozmička pravda, jer prema ovozemaljskoj Ukrajinom, proglašenom kao “rusko dvorište”, bjesni gadni rat. Uostalom, ovo natjecanje nije nikada bilo imuno na razne geopolitičke igre kao i veselu bodovnu razmjenu regionalnih kartela.

Već je ulazak Jugoslavije 1961. u krug zemalja koje sudjeluju na Natjecanju za pjesmu Eurovizije bio jasna politička poruka “urbi et orbi”. Sve do pada Berlinskog zida bivša država bila je jedina komunistička zemlja na Eurosongu. Prve članice bivšeg sovjetskog lagera uključile su se u ovaj putujući cirkus tek 1994. Politička poruka bilo je i uključivanje Izraela u Eurosong 1973. kao prve neeuropske zemlje. Manje je poznato da je Natjecanje za pjesmu Eurovizije (Concours Eurovision de la chanson) imalo svoj istočnoeuropski ekvivalent koji se na ruskom jeziku nazivao “Konkurs pjesnji Intjervidjenjije”. Pokrenut 1977. ovaj televizijski projekt je sve do 1980. bio pokušaj pariranja utjecaju Zapada na zbunjene Istočne Europljane koji su krišom pratili što se događa s druge strane Željezne zavjese. Lakoglazbenu idilu istočnog lagera pokvario je rast ugleda neovisnog poljskog sindikata Solidarność. Naime, Natjecanje za pjesmu Intervizije održavalo se tijekom spomenute četiri godine u poljskom gradu Sopotu. Vizualni simbol “Intersonga” bila je velika crvena petokraka. Osim Istočnih Europljana na ovom natjecanju nastupali su i gostujući glazbenici iz Kube, Dominikanske Republike, Mongolije, Novog Zelanda, Nigerije, Perua, Južne Afrike i drugih egzotičnih zemalja s raznih strana svijeta. Pobjednica u četvrtom i posljednjem izdanju “Intesonga” 1980. bila je finska pjevačica Marion Rung koja je svoju zemlju predstavljala i na Eurosongu (1962. i 1973.). Bio je to najbolji pokazatelj finskog sjedenja na dvije stolice, uvjetovanog neutralnim statusom ove zemlje. Planovi ruskog predsjednika Vladimira Putina da obnovi ovo natjecanje 2014. i 2015. sa zemljama iz svoje orbite poput Kazakstana, Kirgistana, Tadžikistana, Turkmenistana, Uzbekistana i Kine neslavno su propali. Umjesto Sopota ulogu domaćina trebao je preuzeti Soći, turistički grad na obali Crnog mora u kojem Putin ima velebni privatni dvorac, a pokojni diktator Staljin svoju daću. Istočnjačka inačica Eurosonga otkazana je zbog ruske invazije na Ukrajinu koja neprekinuto traje već osam godina.

Ni ovogodišnji Eurosong nije bio lišen političkih konotacija. Nije ovdje samo riječ o ukrajinskoj pobjedi uvelike uvjetovanoj željom nacionalnih žirija i običnih ljudi da Ukrajincima daju potporu i vapaju pjevača Kalush Orchestra za spas branitelja Mariupolja. Najveći skandal dogodio se uoči samog natjecanja kada je srbijanska predstavnica Ana Đurić alias Konstrakta pozirala u Beogradu sa stolcima u obliku slova “Z” što je jedan od simbola Putinove invazije na Ukrajinu. Dapače, taj se znak u više zemalja svijeta doživljava kao suvremeni ekvivalent kukastog križa, zbog čega je zabranjen u Češkoj, Njemačkoj, Kazakstanu, Kirgistanu, Latviji, Litvi, Estoniji, Moldovi, Poljskoj i Ukrajini. U žargonu “Z” je već dobio naziv zwastika. Od početka invazije tim simbolom preplavljena je cijela Rusija. Po potrebi nose ga čak i tete u vrtiću kao i djeca koju ondje odgajaju. Slovo “Z” često dolazi u kombinaciji s narančasto-crnom svetojurjevskom vrpcom (gjeorgijevskaja ljentoćka), simbolom militarističkog režima iz Moskve. Ponašanje Ane Đurić zapravo i ne čudi jer znamo da joj je otac Slobodan Ignjatović krvavih devedesetih bio ministar informiranja u miloševićevskoj vladi i urednik više režimskih medija poput Politike Ekspres. Još kada uzmemo u obzir da je sadašnji “broj 1” u Srbiji Aleksandar Vučić također sjedio na istoj stolici dobivamo zaokruženu priču. Na to njezino pružanje potpore ruskoj invaziji na Ukrajinu u Srbiji faktički nitko nije reagirao.

Posve sličnom gestom iskazala se ovih dana i Severina Vučković. Dajući potporu feminističkom skupu u Zagrebu ona je na Facebooku objavila sliku ruske vojnikinje s dva podignuta prsta, a slovo “Z” na njezinom kamionu dobilo je Severininom intervencijom kvačicu kako bi putinski “Z” bio pretvoren u novokomponirani feministički “Ž”. Severina je godinama živjela u Srbiji, gdje je konzumirala dva neuspješna braka, zbog čega je njezin “Z”, inače sveprisutan u toj zemlji, nažalost logičan, ali zato ništa manje sramotan.