Meso iz laboratorija spas je od zagađenja mesnom industrijom, ili izgovor drugim zagađivačima?
Industrijski sustav proizvodnje mesa golema je prijetnja čovječanstvu. Brojni stručnjaci smatraju kako je opasnija od proizvodnje fosilnih goriva zbog klimatskih promjena, gubitka biološke raznolikosti, sigurnosti hrane, otpornosti na antibiotike, ili rizika od budućih pandemija.
Sve prognoze poljoprivrednih ekonomista ukazuju na to kako će potrošnja mesa neumoljivo rasti, između 70 i više od 200 posto do 2050. godine, kada bi na Zemlji trebalo biti oko 9,6 milijardi ljudi koje će trebati nahraniti. Današnja tradicionalna proizvodnja mesa na koju smo naviknuli zahtijevat će povećanu potrošnju energenata i dovesti do drastičnog povećanja emisije stakleničkih plinova koje stoka proizvodi (metan). Laboratorijski uzgoj mesa grana je celularne agrikulture koja podrazumijeva uporabu tehnika i metoda koje se rabe u tkivnom inženjerstvu za proizvodnju mesa in vitro koje se može konzumirati kao hrana. Kultivirano meso, poznato i kao laboratorijski uzgojeno meso, ili čisto meso, proizvodi se izravnim uzgojem životinjskih stanica. Ta metoda proizvodnje eliminira potrebu za uzgojem i ubijanjem životinja za hranu.
Prilika i ušteda resursa
- Svaka čast znanosti, no mislim da je to teško izvedivo, da je to još uvijek jedna velika nepoznanica. Uvjeren sam da je meso proizvedeno na konvencionalan način nezamjenjivo, kao što i nutricionisti kažu, da su formulacije prirodnog mesa praktički nedostižne - kaže veliki stočar, tovljač junadi Toni Raič, s bjelovarsko-bilogorskog područja.
Tijekom sljedećih desetljeća predviđa se da će laboratorijsko meso i izravni izvori biljnih proteina zauzimati značajan tržišni udio od 1,7 trilijuna dolara industrije mesa od životinja i ribolovne industrije. Njime se, između ostalih, bavi i izraelski Good Food Institute (GFI), neprofitna organizacija koja radi na poboljšanju globalnog prehrambenog sustava.
- Alternativni proteini radikalno smanjuju stakleničke plinove povezane s proizvodnjom mesa. Proizvodnja mesa od biljaka i njegova kultivacija iz stanica nudi čovječanstvu priliku da stvori ugljično neutralan, učinkovit i siguran prehrambeni sustav, suočen s rastućom globalnom potražnjom za mesom s intenzivnim resursima. Za razliku od konvencionalnog uzgoja govedine, za uzgoj kultivirane inačice troši se 95 % manje zemlje i 78 % manje vode, za čak 93 % smanjuje se zagađenje zraka te se ispušta 92 % manje otrovnih kemikalija i 92 % manje ekvivalenta CO2. U kultiviranom mesu nalazi se spas za ekološku katastrofu nastalu zbog mesne industrije - istaknuo je Ari Ben Dror, pomoćni direktor GFI-ja, na međunarodnoj konferenciji "Zelenim razvojem protiv klimatske krize" održanoj krajem travnja u Zagrebu.
Ocjene da je mesna industrija, odnosno stoka, veliki zagađivač prirode, uzimaju se olako, kaže tovljač Raič.
– Pogledajmo što je bilo u Južnoj Americi prije, bila su od planina veća brda kostura bizona, ali je priroda bujala. Tamo gdje su kultivirani pašnjaci, ondje imamo daleko veću proizvodnju biljne mase po hektaru nego gdje je šikara, što znači da je CO2 koji proizvede životinja potreban biljci. To je simbioza. Sada bismo htjeli uzeti životinju da biljku ostavimo, da jednostavno izlučimo životinjsku vrstu iz prirodnog sustava - kaže Raič.
Imputiranjem stočarima/mesnoj industriji da su veliki zagađivači, kaže dalje, drugi, poput industrije fosilnih goriva, skrivaju kolika je njihova uloga u zagađenju.
- Industrije fosilnih goriva miču sa sebe problem stakleničkih plinova, a brojke usporedbom u vezi s tim pitanjem stočarske proizvodnje i eksploatacije resursa za dobivanje određenih energenata nisu usporedive, no lobiji nastoje to nametnuti. Možda sam kao stočar subjektivan, ali ne želim, govoreći o ovome, nikakav obrambeni stav, nego iznosim svoje viđenje. I dalje vjerujem u našu proizvodnju, iako ona ima jako mnogo oponenata. Naposljetku, stočarska proizvodnja sada je manja u odnosu na prije 10, 20, 30 godina, a vidimo što se događa s okolišem, pa i to govori koliko ova proizvodnja (ni)je štetna za prirodu - kaže Raič.
Potrošnja mesa raste
- Priroda ne poznaje revolucijske procese, nego evolucije. Sagledamo li implementaciju fosilnih goriva, revolucionarni učinci negativni su u prirodi. Priroda je napravila balans i čovjek ne treba dodatno balansirati, no njegovo debalansiranje dovodi do naknadne pameti koja čovjeka tjera da zadire u prirodu - kaže stočar Toni Raič, i dodaje kako znanost treba podržati, ali na način da radi u svim smjerovima.
Baš kao što svijet mijenja način proizvodnje energije i pogona automobila, mi moramo promijeniti način na koji se proizvodi meso. Koncept kultiviranog mesa kao "bolje" opcije od dosadašnje proizvodnje mesa otvara mnoga pitanja, no i nesigurnosti kada je o kvaliteti hrane riječ. Možemo li umjetnim putem doista stvoriti bolje meso? Možemo li dobiti istu teksturu, kvalitetu i okus mesa?
- Za početak, bilo bi pogrešno uzgojeno meso nazvati zdravim. Jer ne postoji zdrava i nezdrava hrana, nego zdrava i nezdrava prehrana. Jako je važno što jedemo uz meso, koliko jedemo, krećemo li se, kako spavamo i općenito koliko brinemo o sebi u odnosu sami sa sobom, popularno "self love", i u odnosima s drugima. Sve to utječe na naše zdravlje - rekla je nutricionistica Angelina Paić.
Pretjerana konzumacija mesa, posebno crvenog mesa, povezana je s većim rizikom od srčanih oboljenja, karcinoma debelog crijeva i kardiovaskularnih bolesti. Raznolikost i umjerenost osnova je pravilne prehrane, jer samo tako možemo osigurati sve potrebne tvari, a i spriječiti prevelik unos nepoželjnih tvari.
Stoga, postavlja se pitanje trebamo li se udaljavati od prirode, ili trebamo pronaći načine kako živjeti u skladu s prirodom i raditi na edukaciji i mijenjanju prehrambenih i vlastitih životnih navika. No, koliko smo mi uistinu spremni na promjene?
Nikola Kučar
Angelina Paić
nutricionistica
Imamo i druge namirnice koje su bogat izvor proteina, primjerice jaja, mliječni proizvodi ili proteini iz biljnih izvora. Dosadašnje alternative mesu, a koje se baziraju na biljkama, ultraprerađene su. Dakle, ni to nije najbolje rješenje.
Treba li nam meso za svaki obrok
- Kakav je nutritivni sastav “čistog mesa”, i kakav će utjecaj na naš organizam imati takvo meso? Samo su neka od pitanja koja se, vjerujem, većini ljudi motaju po glavi. Koliko je meni poznato, zasad nemamo potpune odgovore na ova pitanja. No možemo se zapitati je li doista spas od zagađenja koje proizvodi mesna industrija razvitak nove i jako skupe tehnologije te na koncu i nove industrije. Ili možda rješenje leži u promjeni naših nezdravih navika i životu u skladu s prirodom? Trebamo li tvrdoglavo ići protiv prirode, ili bismo možda trebali poraditi na tom odnosu i biti otvoreniji za kompromis? Treba li nam doista meso (kultivirano ili konvencionalno uzgojeno) za doručak, ručak ili večeru? S nutricionističkog gledišta ne treba, jer imamo i druge namirnice koje su bogat izvor proteina, primjerice jaja, mliječni proizvodi, ili proteini iz biljnih izvora. Konzumacija mesa je u porastu, a smanjuje se bioraznolikost. Dosadašnje alternative mesu, a koje se temelje na biljkama, ultraprerađene su. Dakle, s prehrambenog stajališta ni to nije najbolje rješenje - kaže Angelina Paić.
Zaštita okoliša
i prava životinja
Tijekom povijesti, zbog sve većih potrebe za mesom, životinje se uzgajaju u većem broju u sve manjim prostorima i nepovoljnim uvjetima, na što konstantno upozoravaju mnoga društva za zaštitu prava životinja. “Svakim danom tehnologija proizvodnje biljnog i kultiviranog mesa sve više napreduje, kao i njihova dostupnost u trgovinama i u restoranima brze hrane, a veganske inačice tradicionalnih i modernih jela prihvaća sve više ljudi. Veganska hrana formula je naše održivosti na ovome planetu. Meso uzgojeno u kulturi stanica moglo bi imati financijske i zdravstvene prednosti, kao i prednosti u zaštiti okoliša i dobrobiti životinja, pridonijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova, a i zadovoljilo bi i globalnu potražnju za okusom mesa”, ističu u udruzi Prijatelji životinja.