Perunika je trajna, samonikla i jako razvijena biljka razgranata korijena. Vrlo je dekorativna i lako se prilagođava raznim klimatskim uvjetima, pa ne začuđuje da se često uzgaja kao ukrasna biljka. Najpoznatije su još žuta perunika, ili barska perunika (Iris pseudacorus), i bijela perunika (Iris florentina).

Cvate od travnja do svibnja. Korijen joj u svježem stanju ima neugodan miris, a osušen miriše na ljubicu, okus joj je ljut i gorak. Staništa koja joj najviše odgovaraju su šumske čistine, sunčani brežuljci i obronci, a često se može naći i uz putove, vinograde i polja. Omiljena je biljka za uzgoj u vrtovima i parkovima. Za uzgoj perunike potrebno je znati da one vole sunčan položaj te suho, drenirano tlo bogato humusom. Perunika je otporna na niske temperature i sušu. Uzgoj perunike počinje vađenjem rizoma iz tla. Perunike se, naime, razmnožavaju dijeljenjem rizoma, tako da se izvađeni rizom iz zemlje podijeli na nekoliko dijelova. Pri tome je važno da svaki dio ima čitav korijen i nekoliko listova, koje se skrati na deset centimetara. Uzgajanu peruniku sadimo plitko i prekrivamo s dva centimetra zemlje, a sade se na razmak od 35 centimetara. Prilikom sadnje tlu u kojemu uzgajamo perunike potrebno je dodati organske tvari te izbjegavati gnojiva bogata dušikom. Za uzgoj perunike pogodna su rastresita, pjeskovita i suha tla. Dobro uspijeva i na kamenjarima izloženima suncu. Cvjetovi su krupni, plave ili plavo-ljubičaste boje i ugodna mirisa. Biljke cvjetaju tijekom svibnja i lipnja. Trenutno u svijetu postoji više od 300 vrsta perunike koje rastu kao samonikle biljke. J.Kn.