Šećer je štetan za sve dobne skupine, a znanstvenici smatraju da izaziva mnoge bolesti, uključujući i one najteže, poput raka. Posebno je štetan za djecu koja su u razvoju i čije se prehrambene navike tek formiraju. Zato, da biste zaštitili zdravlje svoje djece, izbacite rafinirani šećer iz njihove prehrane. Šećer može ugroziti i mentalne sposobnosti vašeg djeteta. Unos šećera dovodi se u vezu i s hiperaktivnošću te s poremećajem pažnje u djece, a povećanom konzumacijom šećera dijete u svoj organizam unosi i višak kalorija. Te kalorije ne mogu se potrošiti pa se višak skladišti kao masnoća. To vodi do pretilosti, koju djeca često "prenose" u zrele godine i u starost. Gotovo svatko uživa u slatkišima, pogotovo djeca, no kako bi se spriječile nezdrave prehrambene navike, koje se formiraju u djetinjstvu, trebalo bi izbjegavati preveliku konzumaciju šećera i hrane bez nutritivne vrijednosti. Djeca mlađa od dvije godine uopće ne bi smjela jesti hranu s dodanim šećerima, preporuka je doktora Ulricha Fegelera, člana njemačke Udruge pedijatara (BVKJ). Dodani šećeri su oni koji se ne nalaze prirodno u hrani i pićima. To znači da je kriška jabuke bolji međuobrok za mališane nego čokoladni keks. "Istraživanja su pokazala da navike iz ranog djetinjstva uvelike utječu na izbor hrane poslije u životu", tvrdi Fegeler. Ukuse koje djeca razviju teško je poslije promijeniti. Ako se u ranom djetinjstvu upoznaju s raznolikim okusima, veća je vjerojatnost da će poslije zavoljeti kiselu i gorku hranu.

Izbor hrane ima velik utjecaj na zdravlje čovjeka tijekom života. Ako unosite previše šećera, veća je vjerojatnost da ćete biti pretili, imati dijabetes, kardiovaskularne bolesti, visok krvni tlak, rak i karijes. Odgovor na pitanje koju je količinu dodanog šećera iz zdravstvene perspektive prihvatljivo davati djeci, glasi - do četiri velike žlice, odnosno 16 grama za dvogodišnjake i trogodišnjake, te najviše pet velikih žlica (20 grama) za djecu od četiri do šest godina. Šećeri se prirodno nalaze u voću, povrću i mlijeku. Dodani šećeri nalaze se u obrađenoj hrani, keksima, kolačima, slatkišima, čokoladi, jogurtima s okusima, zaslađenim žitaricama, smoothiejima te voćnim i gaziranim sokovima. Roditeljima se preporučuje da provjere količinu šećera na deklaracijama prozivoda. Šećeri se pojavljuju pod raznim imenima: glukozno-fruktozni sirup, visokofruktozni kukuruzni sirup, fruktoza, dekstroza, sukroza, glukoza, maltoza, levuloza, med, sokovi iz voća, kukuruzni sirup, javorov sirup, agavin sirup i melasa. Slastice, biskvite, peciva i općenito slatkiše možete zamijeniti neslanim orašastim voćem, sušenim voćem, štapićima od voća i povrća, kolačićima od riže ili zobi, uz dodatak male količine maslaca od kikirikija i na ploške narezane banane.