Povod razgovora s izv. prof. dr. sc. Željkom Flegar bio je njezin nedavni boravak u Sjedinjenim Američkim Državama u sklopu prestižne Fulbright stipendije. Osječka znanstvenica boravila je u Virginiji, na Sveučilištu Longwood, gdje je stekla nove kontakte i poznanstva za daljnja istraživanja.

Nedavno ste bili korisnica prestižne Fulbrightove stipendije. Što nam možete reći o svojem iskustvu prijave za stipendiju te kako je došlo do realizacije?

Kao prestižni međunarodni program razmjene pod pokroviteljstvom Vlade Sjedinjenih Američkih Država Fulbright zahtijeva detaljnu i opsežnu pripremu. Sam postupak prijave dugotrajan je i zahtjevan, nakon čega slijedi intervju, a konačna odluka o primitku stipendije dolazi oko godinu dana poslije. U mom slučaju situacija se zakomplicirala dolaskom pandemije koronavirusa u trenutku kada sam dobila potvrdu o primitku stipendije i odlazak je, nažalost, morao biti odgođen (ovdje moram zahvaliti kolegicama iz Veleposlanstva SAD-a, Nini Vranešević Marinić i Vanji Ratković, na velikoj podršci i razumijevanju). Ipak smo stigli u Virginiju u srpnju 2021. te sam stipendiju uspjela ostvariti bez većih poteškoća. Ključnu ulogu u prijavi i izvedbi mojega istraživačkog projekta imali su moja prihvatna ustanova Longwood University i profesorica Jennifer Miskec koji su mojoj obitelji osigurali boravak u Farmvilleu te uvjete za život, rad, istraživanje, suradnju s kolegama i sudjelovanje u mnogim kulturnim i akademskim događanjima na kampusu i oko njega.

Gdje ste boravili u sklopu stipendije, koliko je Vaš boravak trajao te kakva su Fulbright iskustva?

Živjela sam na samom kampusu Sveučilišta Longwood u Farmvilleu, gradiću u srcu Virginije (oko sat vremena autom do Richmonda i oko 3 sata do glavnoga američkog grada Washingtona) gdje smo proveli šest mjeseci. Iako je putovati za vrijeme globalne pandemije velik izazov, boravak u Virginiji bio je vrlo ugodan i ispunjen iskustvima i događajima koje nikada nećemo zaboraviti. Ponajprije zbog velikoga angažmana mojih domaćina, sudjelovala sam s gostujućim predavanjima na Odsjeku za anglistiku i moderne jezike, na Odsjeku za kazalište, umjetnost, grafički i animacijski dizajn, u Knjižnici Greenwood Sveučilišta Longwood, Blackwell Talks u sklopu kojih znanstvenici predstavljaju svoje projekte te na institucijama u bližoj okolici.

Uz Fulbright projekt s profesoricom Miskec, moj boravak na Sveučilištu Longwood rezultirao je brojnim suradnjama s kolegicama i kolegama na kampusu i u okolici, u Sjedinjenim Američkim Državama i u svijetu. Moja je obitelj također postala dijelom zajednice Farmvillea te smo sudjelovali u mnogim događanjima kao što su Virginia Children’s Book Festival, aktivnostima Fuqua škole koju su pohađala djeca i proslavama američkih blagdana i svečanosti.

U kojoj mjeri te na koji će način to iskustvo utjecati na vašu nastavnu aktivnost? Kako će ovo iskustvo utjecati na vaša daljnja znanstvena istraživanja?

Iako je Fulbright stipendiju teško dobiti, ona pruža iznimne prilike za usavršavanje i ostvarivanje vrijednih kontakata jer kao Fulbright stipendist postajete dio mreže istaknutih znanstvenika, studenata, umjetnika i stručnjaka diljem svijeta. Na svoj se matični fakultet vraćam s aktualnim temama i naslovima u kojima se njeguje višekulturalnost, raznolikost književnih i medijskih izričaja i razvoj različitih oblika pismenosti, a koje namjeravam podijeliti sa svojim studentima i kolegama u nastavi te putem predavanja, izlaganja, radionica i publikacija. Istraživački projekti koji su započeti u SAD-u trajat će još nekoliko godina, a radi se o izradi knjiga, znanstvenih radova, međunarodnoj razmjeni i organizaciji događanja kroz suradnju s profesorima Jennifer Miskec, Chrisom McGeejem i ostalim kolegicama i kolegama s Longwooda i iz drugih institucija te daljnjoj suradnji članova društava za istraživanje dječje književnosti kao što su Children’s Literature Association i Hrvatska udruga istraživača dječje književnosti.

Kako procjenjujete utjecaj svojeg Fulbright iskustva na samu matičnu instituciju na kojoj ste zaposleni, odnosno Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti?

U svim sam dosadašnjim aktivnostima vezanim za Fulbright imala veliku potporu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, a posebice Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti i dekana prof. dr. sc. Damira Matanovića. Nadam se da će moj fakultet nastaviti podupirati svaki oblik međunarodne suradnje koji je nastao kao rezultat Fulbright razmjene. Za vrijeme moga boravka u SAD-u, Sveučilište Longwood i Sveučilište u Osijeku dogovorili su međunarodnu suradnju potpisivanjem pisma namjere obaju sveučilišta uz velik trud i dobru volju naše Službe za međunarodnu i međusveučilišnu suradnju i Centra za globalno djelovanje (Center for Global Engagement) Sveučilišta Longwood. Takva bilateralna suradnja može rezultirati razmjenom studenata, nastavnika i osoblja, znanstvenom suradnjom, organizacijom znanstvenih i stručnih skupova i sastanaka, razmjenom nastavnih i znanstvenih materijala, publikacija i ostalih informacija. Za suradnju s Fakultetom za odgojne i obrazovne znanosti postoji velik interes te bi studenti i nastavnici iz SAD-a vrlo skoro željeli doći u posjet.

Kakvi su vam planovi za profesionalnu budućnost te u kojoj je mjeri došlo do određenih novih smjerova vezanih uz samu stipendiju?

Kako se bavim i improvizacijskim kazalištem, uvijek ostavljam prostora za spontano i neočekivano. Projekt na kojem radim s Jennifer Miskec, Children’s Literature in Place: Surveying the Landscapes of Children’s Culture, sastoji se od znanstvenih doprinosa kolegica i kolega iz različitih dijelova svijeta. U sklopu projekta promatramo dječju književnost kroz tekst i kontekst kao trenutačno vrlo utjecajnu križnu, multimodalnu i intermedijalnu formu koja se još uvijek nalazi na tradicionalnim mjestima dječje kulture kao što su igrališta ili škole, ali i na mjestima gdje dominira kultura odraslih, npr. u popularnoj kulturi. Na sličan smo način promatrali kako je koronavirus promijenio mjesta s kojih promatramo, istražujemo i evaluiramo dječju književnost i sve njezine medijske konstrukte te naglasili važnost pripovijedanja i umjetnosti u suvremenoj digitalnoj kulturi. No također se stvorila prilika za rad na knjizi o detektivskim romanima za djecu, a oduševio me je i velik interes američkih studenata za posjet Hrvatskoj nakon zajedničkih izlaganja s profesoricom Miskec. Unatoč globalnim krizama, nadamo se nastaviti i potaknuti sve oblike međunarodne razmjene i međukulturne suradnje.

Što vas je najviše fasciniralo u gradu i državi u kojoj ste boravili?

Uživala sam u gostoprimstvu naših domaćina, prirodnim ljepotama Virginije, njezinoj bogatoj povijesti, no najviše u životu i kulturi američkoga kampusa koji je savršeno opremljen za sve oblike nastavne i znanstvene djelatnosti i studentskoga života. Od sportskih i kulturnih događaja do onih zabavnih, kampus je središte u kojem se susreću i slave želja za znanjem i kultura mladih. Voljela bih da sam ga doživjela u vrijeme kada nije bilo epidemioloških mjera, ali u ovim okolnostima iskusili smo zaista ono najbolje.

Koja je Vaša poruka, odnosno preporuka za znanstvenike i studente koji planiraju postati stipendisti Fulbright programa?

Važno je izraditi kvalitetnu prijavu, osobito ako se radi o prijedlogu znanstvenog projekta. Izbor prihvatne institucije ključan je kako za vrijeme prijave, tako i kad stignete na odredište – važno je tko će vas ugostiti i na koji način, a pomoć u novom okruženju uvijek je dobrodošla. Budite uporni, izdržljivi i vjerujte u svoja postignuća. Čak i ako prvi put ne uspijete, pokušajte ponovo. Osim akademske izvrsnosti, to su također kvalitete koje Fulbright cijeni.