ĐAKOVO/SLAVONSKI BROD - On je OPG-ovac i dugogodišnji suradnik HAZU-a. Obrađuje više od 200 jutara zemlje, uzgaja 100 grla razne stoke, ima i silos za skladištenje i promet žitaricama, ali i 11 napisanih knjiga, od kojih su dvije o Hrvatima koji su kosti u vrijeme Prvog svjetskog rata ostavili u Ukrajini, koju je posjetio 2019., a htio je i sada, no u tomu ga je spriječila ruska agresija na tu zemlju. Sve je to Mato Blaževac Pajkov (61) iz Donje Bebrine, koji, uza sve to, ima i niz drugih društvenih aktivnosti i interesa.

Jednako voli i zemlju i crpi snagu iz rada na njoj, kao i iz povijesti svoga naroda. Ne zanimaju ga, kaže, TV, politika, sport, ali je potpuno posvećen onome što voli, pa ono malo slobodnog vremena strogo koristi za to.

– Nitko ne može vjerovati odakle mi vrijeme za sve to, pri čemu sam i suradnik Instituta za povijest, angažiran na projektu etnografa, učitelja i melografa iz Klakara Luke Lukića i dr. Ja to objašnjavam teorijom “vrućeg šporeta”: ako je on ‘ladan, od njega nema ništa, a tako je i s čovjekom – ima li volju, može sve. Ono što radim, ne radim zbog promidžbe i nagrade - kaže Blaževac, koji kroz svoj spisateljski i povijesnoistraživački rad ima posebno suptilnu vezu i s ukrajinskim narodom, njegovom poviješću i zemljom. Blaževac je 2015. objavio knjigu s temom iz Prvoga svjetskog rata “Neoplakani slavonski soldati (1914. - 1918.)”. Dok se nacija uglavnom bavi Drugim svjetskim ratom, ustašama i partizanima, Blaževac obrađuje hrvatske žrtve prvog najvećeg svjetskog ratnog sukoba.

– Jer je zaboravljeni rat i bavim se onim što nitko neće. Jer su ljudi skloni onome što će im donijeti popularnost, a ova tema to ne nosi. Prvu knjigu o toj temi “Neoplakani slavonski soldati” napisao sam jer su naši ljudi ginuli u toj Ukrajini, Galiciji a da nisu dostojno pokopani, a kamoli oplakani. Ostavljali su kosti u rovovima i po bojnim poljima, da ih zvijeri raznose. Njihove majke i supruge nosile su za njima crninu a da nisu znale ni što je bilo s njima, ni gdje su kosti ostavili - emotivan je Blaževac govoreći o hrvatskim žrtavama s ukrajinskih bojišta Prvoga svjetskog rata, nazvanog ljudskom klaonicom. U konzultacijama sa stručnjacima, nastavlja, zaključeno je da je ondje stradalo čak 80.000 Hrvata iz svih hrvatskih krajeva. “Karpati su grobnica Hrvata, a o tome se malo zna ili uopće ne zna”, dodaje Blaževac, koji se bavi žrtvama iz nekadašnjeg brodskog kotara, od Babine Grede do Brodskog Drenovca, gdje je 85 naselja.

- Pretpostavlja se da bi nas, da nije bilo Prvoga svjetskog rata, bilo dva milijuna više. Sve zemlje tadašnjeg Austro-Ugarskog Carstva davale su u vojsku šest posto svoga stanovništva, a Hrvati 14 posto. Jer tko je što pitao sirotinju!? - kaže Blaževac. Druga njegova knjiga, “Oj soldati, moja braćo mila”, nastala je kao proširenje prve.

– Prva je imala veliku popularnost, zvali su i potomci žrtava i raspitivali se. Otvorile su se oči i arhivi vezani uz tu temu i imao sam potrebu proširiti ju, koristeći se svim mogućim izvorima - kaže ovaj Donjebebrinčan, koji je u Ukrajini 2019., uz predstavljanje knjige, obišao i mjesta gdje su pali hrvatski sinovi. Nakon prvog posjeta, a u želji da se 28. i 78. osječkoj pukovniji ondje podigne spomenik te da pokrovitelj bude Osječko-baranjska županija, Blaževac je htio drugi put u Ukrajinu, obići sela i čuti usmenu predaju lokalnog stanovništva o Velikom ratu i stradanjima.

- No dogodila se ruska agresija na ukrajinski narod - kaže Blaževac i poručuje: - Mato će tamo doći ponovno, zavolio sam taj narod.